Ustao u 6 ujutro da uhvati vlak, platio 37 funti i onda srušio legendu! ‘Pobijedio sam čovjeka koji mi je uzor‘

Kao običan klupski trkač, daleko od elitnog ranga i prilično anoniman u Velikoj Britaniji, Ellis Cross je morao platiti 37 funti kako bi se u ponedjeljak mogao pojaviti na startu utrke Vitality London 10.000. Krenuo je od kuće u 6 sati ujutro, putovao vlakom i usput sanjario kako će završiti utrku među najboljom petoricom. Nije čak nosio ni sat na ruci, kako običava većina trkača zainteresiranih za vlastiti ritam i rezultat.

Ponedjeljak će, međutim, ostati dan koji će Cross pamtiti do kraja života. Jer ne samo da je pobijedio na prestižnoj utrci (28:40) i zaradio 2000 funti, već je iza sebe ostavio i živuću legendu dugoprugaškog trčanja Moa Faraha (39). Četverostruki olimpijski pobjednik i šesterostruki svjetski prvak u utrkama na 5000 i 10.000 metara trčao je prvi put nakon 11 mjeseci, odnosno nakon kraha koji je doživio u pokušaju da se plasira na Olimpijske igre u Tokiju.

Pokušaj povratka na stare staze nije se pokazao uspješnim jer je s pristojne udaljenosti morao gledati kako ciljnu vrpcu prvi presijeca trkač za kojeg nikad nije čuo.

- Dobio sam odbijenicu u pokušaju da se prijavim među elitnim sudionicima, tako sam noć prije utrke spavao u svome krevetu i morao sam ustati u 6 ujutro da uhvatim vlak. Nisam imao ni svoje ime na startnom broju, tako da su svi uz cestu skandirali Mou, a nitko nije znao tko sam ja. Nisam vjerovao da ću pobijediti sve do 20 metara prije cilja. Pobijedio sam čovjeka koji mi je uzor, koji je poznat širom svijeta - ispričao je Cross.

Farah se, pak, kao pravi sportaš naklonio suparniku koji ga je pobijedio.

- Htio sam se testirati i vidjeti gdje sam. Volio bih da sam pobijedio, ali Ellis je stvarno bio dobar i zaslužio je to.

Na pitanje kada ga je posljednji put pobijedio klupski trkač, Farah se nasmijao.

- Mislim da je prošlo najmanje 20 godina. Ali svaka mu čast, bio je vrlo odlučan. Neki su me gledali posebnim očima, ali on se nikoga nije bojao i mislim da je to dobar stav.

Dodao je Farah da mu ovo nije preveliki šok jer je svjestan da je daleko od prave forme. O kraju karijere zasad ne razmišlja.

- Nisam više mlad, zar ne? Idem dalje utrku po utrku, ali na temelju ovoga danas, čini se da me čeka još puno posla.