Dvostruki olimpijski pobjednik, trostruki europski i sad trostruki svjetski prvak, čovjek koji je u ponedjeljak u Tokiju 14. put u karijeri srušio svjetski rekord u skoku s motkom, pomaknuo tu granicu do neslućene visine, preletio šest metara i 30 centimetara. I - uopće ne sumnjam - ići će to i dalje, odnosno više...
Armand Duplantis. Ili jednostavno Mondo. Najpopularniji atletičar današnjice poznat diljem svijeta samo po nadimku. Koji bi u prijevodu s talijanskog značio - svijet.
I zato se odgovor na pitanje “koliko velik je Mondo Duplantis?” krije baš u pitanju, odnosno nadimku. Svijet. Toliko je velik.
E, sad, tu dolazimo do sljedećeg pitanja. Gdje se fantastični Šveđanin, koji je u skoku s motkom nadmašio i Najvećeg, Sergeja Bubku, nalazi na zamišljenoj listi najvećih atletičara svih vremena? Da, zamišljenoj, jer u toj priči ne postoji egzaktni kriterij, koliko god atletika bila egzaktni sport u kojem minute, sekunde i stotinke, metri i centimetri određuju najbolje.
Međutim, usporedba skakača s motkom i sprintera ili daljaša s bacačem kugle, može biti sve samo ne egzaktna. Jer, recimo, Mondo Duplantis kao skakač s motkom nema nijednu drugu disciplinu koja bi bila kompatibilna s njegovom, dok je jedan Usain Bolt - većina Jamajčanina smatra najvećim atletičarom svih vremena - trčao i 100, i 200, i 4x100 metara, neslužbeno “najveći 20. stoljeća”, Carl Lewis je tome pridodao i skok u dalj koji je spojiv sa sprintom, kao što se može spojiti 200 i 400 metara, što je svojedobno fantastično radio Michael Johnson, nešto teže 1500 i 5000 metara, što je na Olimpijskim igrama u Ateni napravio još jedan velikan, Hicham El Guerrouj, onda tu imamo duge pruge i maraton, discipline u kojima su besmrtni postali Paavo Nurmi s devet zlata i ukupno 12 olimpijskih medalja u dvadesetim godinama prošlog stoljeća ili čudesni Etiopljani Haile Gebresselasie i Kenenisa Bekele...
Dalje, atletika je dala i jednog Jesseja Owensa, sprintersku ikonu koja je na “nacističkim” Igrama u Berlinu posramila - Hitlera, bio je tu i “nekakav” Ed Moses koji je na 400 metara s preponama u drugoj polovici sedamdesetih i osamdesetima nanizao 122 (!) pobjede zaredom.
Imamo i danas Ryana Crousera, čije bacanje kugle nije tako “seksi” disciplina kao što su one sprinterske pa i Duplantisova koju je takvom još učinio Bubka, ali Amerikanac je triput zaredom bio olimpijski pobjednik, triput zaredom svjetski prvak i pritom je dvaput rušio svjetski rekord za koji se mislilo da je neuhvatljiv jer bacački rekordi uglavnom datiraju iz osamdesetih kad su nedozvoljena sredstva praktički bila dozvoljena, odnosno kontrole gotovo da nisu postojale...
S druge strane, u današnjem svijetu, ovom u kojem živimo, najvažnije je biti najveći, najbolji, najljepši... Pa su tako Messi i Ronaldo veći od Pelea i Maradone, onda LeBron James mora biti veći od Michaela Jordana, “nisi normalan” ako se između Novaka Đokovića, Rogera Federera i Rafe Nadala ne odlučiš za najvećeg, stoga bi valjda i Mondo Duplantis zbog svega što radi danas trebao biti “taj” u Kraljici sportova. Iako nije. Ili možda jest. Ovisi koga slušaš i koji kriterij zauzmeš.
Ne, nije to egzaktno, ne može biti. Ali isto tako Mondo može biti, recimo, “Usain Bolt s motkom”, jedan od onih koji mogu “sjesti za stol” sa svima. Jedan od najvećih. I to je sasvim dovoljno. Ili dovoljno veliko...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....