IZGUBLJEN U PRIJEVODU

Španjolci analiziraju: Izvan terena Simeone ne dobiva ništa od Mandžukića

Od hrvatskog napadača Simeone na terenu može tražiti i dobiti gotovo sve, golove, asistencije, ratnički stav, ultimativnu žrtvu. Izvan terena će dobiti malo ili ništa
Piše: Dražen KrušeljObjavljeno: 09. ožujak 2015. 22:50

Atleticova momčad još uvijek u peti osjeća onaj trn iz Lisabona, a samo je jedan način da se riješi taj problem”, sredinom veljače Fernando Torres je u intervjuu za “Marcu” naznačio da “rojiblancosi” nemaju problema s apetitom. Na istom je mjestu i više nego kolegijalno ovjerio vjerodajnice rivalima u svlačionici. “ Mandžukić i Griezmann su u veliikoj formi, trebamo to iskoristiti...”

Vratite film Atleticove sezone samo tri tjedna unazad i eto vas na poznatom teritoriju: Diego Simeone i navijači u karnevalskom raspoloženju, spremni za novi cirkus na Plazi Neptuno, gradskom toponimu gdje se zalijevaju velike pobjede i trofeji, jer upravo su sa 4-0 demolirali bogatog i slavnog susjeda. Odlasci Diega Coste, Courtoisa i Felipea Luisa davno su odžalovani jer su se u međuvremenu Mandžukić, Griezmann, Moya i Siquiera legitimirali kao dorasle zamjene.

Start iz snova

Na startu sezone je momčad u reprizi finala Lige prvaka uzela Superkup golom Mandžukića (1-0). Tri tjedna kasnije u prvenstvenom meču je osvojila Santiago Bernabeu (2-1), zatim u dvije utakmice izbacila Real iz nacionalnog kupa (2-0 i 2-2) i napokon već razvikanim činom egzorcizma (4-0, još jedan Mandžukićev gol) protjerala sve demone koji su dobrih petnaestak godina proganjali Atletico u madridskim derbijima. Ta je pobjeda trebala lansirati momčad u zonu trofeja, osokoliti je za juriš na novu “la ligu” i drugi uzastopni finale Lige prvaka, ali danas se pokazuje kao negativna prijelomnica sezone. Atletico se potrošio i ispuhao.

Uslijedio je šokantan 0-2 poraz u Vigu, utakmica u kojoj je Simeone zaboravio da je velike rezultate gradio uz pomoć “heroja radničke klase” pa se umjesto krampanju okrenuo hazarderstvu. Prvi put je zaigrao s napadačkim trozupcem Mandžukić-Torres-Griezmann i momčad mu se 90 minuta nije uspjela sastati s loptom. Deset dana kasnije “Cholo” će kapitulirati i u Leverkusenu, ovaj put s prepoznatljivim taktičkim rasporedom, ali uz neobično mlak otpor. Nogometni rokoko i tehnička raskoš niti inače nisu Atleticov “trademark”, govorimo o momčadi koja utakmicu znalački “lišava života” da bi na koncu dobila 1-0, ali sada kao da je preko noći izgubila identitet.

- Ovo ne valja. Svi smo bili loši, ni ja nisam odigrao ništa posebno - razočaran se pred kamerom ukazao Mandžukić. Nakon tog pokajničkog i pomalo defetističkog nastupa preselio se na klupu, prvo protiv Seville, a zatim i protiv Valencije. Njegov transfer u pričuvni ešalon nije pomogao Atleticu da pronađe formu (momčad upisala dva remija), ali zato jest razbuktao storiju o sukobu sa Simeoneom i osvježio nam ionako friško sjećanje na Mandžukićev klinč s Guardiolom u Bayernu.

U pokušaju da osvijetli slučaj Ladislao Manino, novinar “El Paisa”, skenirat će Mandžukićev karakter i napisati ono što bi hladno potpisala i većina njegovih hrvatskih kolega. Nogometni i empatijski kapaciteti Mandžukića nisu kompatibilni, piše Manino, i pomalo tište Atletico. Od hrvatskog napadača Simeone na terenu može tražiti i dobiti gotovo sve, golove, asistencije, ratnički stav, ultimativnu žrtvu. Izvan terena će dobiti malo ili ništa. Mandžukićev karakter ocijenjen je kao “hladan i dalek”.

Klupu ne može probaviti

Osam mjeseci madridskog staža nije promijenilo početnu rutinu 28-godišnjeg “rookieja”: on dođe u kamp ili na stadion, uredno odradi trening ili vježbanje, sjedne u elegantni Mercedes i nestane. Nema i ne traži “kamerade” i kao takav lakše bi se uklopio u okruženje američkih profesionalnih liga. Interakciju sa suigračima ograničio je na jedan kut svlačionice, na vratara Oblaka te Suareza i Garciju s kojima može razgovarati na engleskom. Sa Simeoneom ne može i zato trener često traži pomoć prevoditelja, ali daleko od toga da je Mandžukić izgubljen u prijevodu do te mjere da ne shvaća razliku između “banquillo” i “campo”. Ovu prvu riječ jednostavno ne može probaviti...

Nakon 26. kola lanjske sezone “la lige”, Atletico se nalazio na istom mjestu gdje je i danas, treći na tablici gledao je u leđa Realu i Barceloni. Bio je, dakle, trofejni izazivač na dva kolosijeka. Mandžukićev udio golova i asistencija u tom pothvatu je kapitalno važan i uz malo diplomatskog napora s obje strane može biti još važniji. Ovaj Atletico nije momčad koja se predaje nakon prvog ozbiljnijeg izlijetanja. Riječ je o momčadi koja, slušajte Torresa, želi izvaditi krupan trn iz pete...

Linker
23. studeni 2024 09:07