Kad su Robert Seligman i Filip Ude prije 18-19 godina počeli osvajati prve medalje na turnirima Svjetskog kupa, a malo kasnije im se u toj misiji priključili i Marijo Možnik i Tomislav Marković, bile su to ogromne stvari za uspavanu hrvatsku gimnastiku. Za hrvatsku gimnastiku koja dotad na nekoj ozbiljnoj međunarodnoj razini nije ni postojala, ako izuzmemo “uvezenog” Rusa Alekseja Demjanova. Naravno, njegov je dolazak, kao i dolazak ruskih stručnjaka, imao iznimnu važnost za našu gimnastiku, ali on ipak nije bio proizvod hrvatskog gimnastičkog sustava. Za razliku od gore spomenutih dečki.

No, i kad su počeli osvajati prve medalje, tko je uopće mogao predvidjeti u što će se pretvoriti ta priča? Tko bi se tada usudio kladiti da će Hrvatska u iduća dva desetljeća imati svjetske i europske prvake, da će imati dva olimpijska srebra i da će, u konačnici, imati dvojicu finalista na istim Olimpijskim igrama?

Napredak s uvjetima

Tin Srbić i Aurel Benović subotu su definitivno pretvorili u novi povijesni dan za hrvatsku gimnastiku. U razmaku manjem od sat vremena izborili su finala na najvećem svjetskom sportskom spektaklu, tamo gdje je konkurencija najjača i najspremnija, tamo gdje je pritisak najveći. U redu, za službenu potvrdu da su u borbi za medalje morali su pričekati još nekoliko sati, do kraja kvalifikacija, ali ocjene koje su dobili praktički su odmah jamčile da ćemo ih gledati u finalu. Benovića na preskoku 4. kolovoza, a Srbića na preči dan kasnije.

Imamo dvojicu finalista u bazičnom sportu, u jednom od najmasovnijih i najraširenijih, u sportu u kojem, često to naglašavamo, drmaju najveće sportske i ekonomske sile. One koje imaju najrazvijeniji sustav, najviše sredstava, najbolje uvjete, najveću bazu. I svim tim silama, svim tim Kinezima, Japancima, Amerikancima, Britancima prkosi dvojac iz male Hrvatske.

A pazite sad ovaj podatak... U šest finala po spravama Hrvatska ima dvojicu finalista, a znate li koliko ih imaju Amerikanci? Jednog jedinog! Stephena Nedoroscika koji je borbu za medalje izborio na konju s hvataljkama. I to je to. Amerikanci koji imaju sulude uvjete, desetke tisuća gimnastičara, sjajno uređen sveučilišni sportski sustav, a o financijskim sredstvima da i ne govorimo - imaju tek jednog finalista na spravama. Da, u finalu višeboja u koji ulaze 24 gimnastičara, imat će dvojicu predstavnika, natjecat će se i u momčadskom finalu, ali na spravama, tamo gdje u borbi za odličja mjesta ima samo za osmoricu najboljih, tamo velika Amerika ima manje aduta od male Hrvatske.

TOM DUBRAVEC Cropix

Taj podatak bolje od ičega dočarava koliko je teško uspjeti u gimnastici i koliko je veliko ovo što su napravili Tin i Aurel. Ne možemo, istina, govoriti o tome da naši asovi dolaze iz loših uvjeta jer posljednjih je godina tu napravljen veliki napredak. Imamo kvalitetne dvorane u Osijeku, Zagrebu, Nedelišću, balon u Čakovcu... Posebno se tu ističe Osijek sa svojim modernim Sokol Centrom, a ne zaostaje puno ni Zagreb premda je dvorani u Lučkom nasušno potrebna klima jer Srbić se posljednjih tjedana osjećao kao u sauni, a onda doživio šok uletjevši u super-klimatiziranu parišku dvoranu.

Što se infrastrukture tiče, potrebno je, naravno, napraviti značajan iskorak u južnijim dijelovima Hrvatske, ali ukupno gledajući, u usporedbi s nekim drugim sportovima, situacija u gimnastici nije toliko katastrofalna. A i to je velika zasluga Udea, Seligmana, Možnika i Markovića koji su podizali našu gimnastiku u očajnim uvjetima. U istima je krenuo i Srbić, iz njih je prije sedam godina senzacionalno postao i svjetski prvak, što je uspjeh koji je također pridonio današnjoj boljoj situaciji. No, situaciji koja je i dalje daleko od onoga što imaju veliki, oni koje su Tin i Aurel nadmašili u Parizu.

Liste čekanja za upis djece

U dijelu naših gimnastičkih klubova postoje i liste čekanja za upis djece, ali što se tiče seniora, barem onih koji se na ozbiljnoj razini bave gimnastikom, njih zapravo imamo jako malo. A imamo, eto, dvojicu finalista Olimpijskih igara. Više ih u Parizu na spravama imaju samo Kina, Japan, Velika Britanija i Ukrajina, a iza nas su Njemačka, Francuska, Španjolska, dok Talijani nemaju nijednog. Nadrealno... I zato, ako u iduću nedjelju u ponedjeljak naši dečki i ne osvoje medalje, nemojte biti kritični prema njima jer već ovo što su napravili je, bez pretjerivanja, ogromna stvar.

Na kraju, riječ-dvije i o konkurenciji u finalu. Benović će se na preskoku sudariti praktički sa svima najboljima. Tu je aktualni svjetski i europski prvak Jake Jarman, tu su bivši svjetski prvaci Artur Davtjan i Carlos Yulo, tu je četverostruki svjetski medaljaš Igor Radivilov... Jače gotovo ne može, ali i ima i 24-godišnji Osječanin svoje adute, dva iznimno teška i vrijedna skoka koja sa svakim treningom pod paskom Vladimira Mađarevića radi sve bolje i sigurnije.

Kinez i Tajvanac prvi favoriti

Na Srbićevoj je preči bilo puno više senzacija, ispali su bivši svjetski prvaci Brody Malone i Arthur Mariano, ispao je aktualni europski prvak Ilja Kovtun, a kao šlag na tortu, ispao je i branitelj zlata iz Tokija Daiki Hashimoto koji se posljednjih tjedana mučio s ozljedom prsta i očito je izgubio sigurnost. I ti padovi Hashimota i Malonea te loše izvedbe Mariana i Kovtuna svjedoče koliko je teško doći do finala u gimnastici i zato se još jednom trebamo nakloniti Srbiću, čudesnom sportašu nevjerojatne mentalne snage koji redovito izvlači najbolje iz sebe kad je najteže.

TOM DUBRAVEC Cropix

Čitali smo neke komentare da je nakon ispadanja Hashimota sada postao prvi favorit za zlato, ali to ipak nema veze s realnošću. Kinez Boheng Zhang je u kvalifikacijama dobio fantastičnu ocjenu 15,133, dok mu nije to ni prva “petnaestica” u karijeri na preči. Tajvanac Chia-Hung Tang briljira, pak, cijele sezone, na čak tri turnira je dobio ocjenu iznad 15,000. Njih dvojica svakako ulaze u finale kao favoriti, ne treba zanemariti ni opasne Japance Takaakija Sugina i Shinnosukea Oku, kao i drugog Kineza Weidea Sua. No, Tin je svakako sposoban uključiti se u borbu za postolje. S trenerom Lucijanom Krceom pripremio je još jaču vježbu od one kvalifikacijske i odradi li finale kao većinu dosadašnjih u karijeri, mogla bi nakon tokijskog srebra oko njegova vrata zasjati još jedna olimpijska medalja.