Filip Mihaljević u srijedu je napunio 30 godina, a okrugli rođendan proslavio je u Gradu ljubavi. Zvuči romantično, ali nije najbolji hrvatski atletičar otputovao u Pariz turistički, na svoje treće Olimpijske igre stigao je s jasnim ciljem - uhvatiti posljednje veliko finale koje mu nedostaje. U Rio de Janeiru je još bio relativno neiskusan i završio je kvalifikacije bacanja kugle na 21. mjestu, a pet godina kasnije ni sam nije skrivao razočaranje svojim nastupom. Imao je te sezone sjajne rezultate, srušio je i hrvatski rekord (21,94), ali u Japanu mu se dogodio loš dan, ostao je ispod svoje razine i zauzeo 15. mjesto. Nije, ipak, dopustio da ga to baci unatrag i od Tokija do danas je proživio najljepše dane karijere - u Münchenu 2022. je postao europski prvak, prije nekoliko je tjedana u Rimu dodao tome i kontinentalno srebro, na svjetskim prvenstvima u Eugeneu i Budimpešti bio je šesti i sedmi, a na dvoranskom SP-u u Beogradu 2022. ostao je korak do postolja.
Dvaput između Rima i Pariza
Kako smo i spomenuli, posljednji veliki uspjeh div iz Livna ostvario je početkom lipnja kada je na EP-u u Rimu ostao samo iza domaćeg aduta Leonarda Fabbrija. Nije ovaj put ipak bilo velikog slavlja, kao prije dvije godine kad je osvojio europsku krunu.
- Nije bilo puno euforije, moram priznati da sam bio i razočaran jer je ta medalja nekako ostala u sjeni. Mi smo bili prezadovoljni kako se sve odigralo, ali u javnosti je to nekako bilo slabo popraćeno, barem je takav bio moj dojam. Ne znam je li razlog bio u tome što nije bilo prijenosa na HRT-u ili što se bližio početak nogometnog Eura. Primjerice, neki lokalni livanjski mediji su tek u utorak ili srijedu prenijeli vijest, a ja sam bacao u finalu u subotu. Slavili smo malo između sebe, ali ništa veliko. Više mi je trebao odmor i vrijeme s obitelji, jer sam pet tjedana bio na putu, nego neki veliki party - ističe Filip.
To vrijeme koje je proveo s obitelji, suprugom Gabrijelom i sinovima Lovrom i Stipom, napunilo mu je baterije za najvažniji dio ljeta.
- Tjedan dana sam se odmarao, iskoristili smo to vrijeme, fino se družili. Nakon toga sam bio još dva tjedna u Splitu uz treninge, tako da smo uspjeli nadoknaditi nešto u tom razdoblju. Sad sam u toj životnoj fazi, kad nema treninga i natjecanja, posvećen sam obitelji.
Između Rima i Pariza imao je samo dva ispita, Prvenstvo Hrvatske u Karlovcu i mitingu u Szekesfehervaru. Na oba je natjecanja ostao ispod 21 metra (20,64 i 20,42), jesu li ga zabrinuli takvi rezultati?
- Nisu previše jer smo znali u kakvom smo stanju. Državno prvenstvo sam morao odraditi, ali išao sam iz “full” treninga, a do Mađarske se baš nakupilo umora, tako da mislim da taj rezultat nije bio ni blizu mog realnog stanja. Jednostavno, to nije moja razina, ali tada je bilo tako, nema tu puno izmotavanja, metar nikad ne laže. Definitivno te to malo potrese, ubaci nervozu, ali nakon kratkog odmora i dva tjedna priprema u Medulinu, mislim da su se stvari vratile na pravo mjesto.
Puni Olimpijski stadion je san
Kako onda gleda na Olimpijske igre, za što je spreman?
- Cilj mi je finale i mislim da bi to bilo veliki uspjeh. A bacanje u finalu na punom Olimpijskom stadionu, moj je san odmalena. Konkurencija je žestoka, na papiru je sve jasno, ali ovo je sport i sve je moguće. Pogotovo kad se uđe u finale, mislim da tamo svi konkuriraju za dobar plasman, ne nužno za medalje, i da svi mogu pružiti nešto dobro.
Može li se boriti protiv “zvijeri” koje redovito bacaju preko 22 metra, poput Crousera, Kovacsa, Fabbrija, Otterdahla i ostalih?
- Može se, naravno da se može. Nitko nije nepobjediv i mislim da se na neki svoj dobar dan mogu uključiti i u borbu za medalje, to definitivno.
Nije Crouser više dominantan
Razgovarali smo i ranije o tome, često se na najvećim natjecanjima netko i stisne?
- Nije uvijek tako, ima iznimaka, međutim Olimpijske igre su ipak vrhunac četverogodišnjeg ciklusa, prevelik je tu pritisak, veliki su ulozi. Čini mi se da na OI bude najviše iznenađenja, i što se tiče ulaska u finale, i što se tiče same borbe za medalje. Ali, tko god u tom trenutku uđe u finale, znači da je dovoljno dobar da može pružiti i nešto više.
Kako Filip gleda na favorite? Do prije nekoliko mjeseci svjetski prvak i rekorder i olimpijski pobjednik Ryan Crouser se činio kao “zicer”, ali imao je Amerikanac dosta problema s ozljedama u posljednje vrijeme, a na posljednjem je mitingu u Londonu izgubio od Fabbrija.
- Okrenulo se dosta stvari, nije Crouser više dominantan. Do prije mjesec dana Joe Kovacs je možda bio favorit broj 1, ali i tu su se stvari okrenule, a okreću se i dalje i tko zna što će biti. Nema velikog favorita, postoje ljudi koji jesu bliže medalji, ali vjerujem da nas čeka zanimljivo finale.
Pariške kvalifikacije kuglaša na rasporedu su u subotu navečer. Proganjaju li ga i danas ponekad one tokijske?
- Iskreno, nisam previše razmišljao o njima zadnjih godina, bilo je otada dosta dobrih kvalifikacija i imam pozitivan stav prema njima. Tokio je za mene bio veliki neuspjeh, ali “bolovao” sam nekih tjedan, dva, a nakon toga se čovjek vrati i život ide dalje. No, to ne znači da ove kvalifikacije neće biti jednako teške.
Kolika bi daljina mogla biti dovoljna za finale?
- Računamo trener Marko Mastelić i ja da će onaj tko baci 21 metar proći. Nešto slično je bilo lani na SP-u u Budimpešti, pa i u Tokiju. Ali opet kažem, večernje su kvalifikacije, što mnogima pomaže.
Na otvaranje u Los Angelesu
Je li olimpijsko uzbuđenje i danas jednako kao i uoči prvih igara u Riju?
- Mislim da je uzbuđenje čak i veće. Tamo sam išao nakon američke sezone i za iskustvo je to bilo fantastično, ali puno, puno drugačije. Meni su sada Olimpijske igre glavni cilj, a 2016. su to bila NCAA natjecanja. Takva je bila atmosfera i oko mene i oko cijelog američkog tima da je bilo teško fokusirati se isključivo na OI. Ali ovo je sada moj život, ono što radim i sada s više uzbuđenje dočekujem Igre. Mislim da će iskustvo, kao i puno puta, igrati ulogu i da će to meni ići na ruku. Sam pristup, dolazak u grad, snalaženje po Olimpijskom selu u toj gužvi i neredu... Pripremljeniji sam za to i mislim da će mi biti puno lakše. U Riju nisam sebe doživljavao kao klinca, ali gledajući danas, bio sam klinac i nisam sve stvari razumio kako ih razumijem sada.
Ima li u Parizu želje baciti oko na još neki sport i natjecanje?
- Nećemo imati puno vremena jer su kvalifikacije već u subotu, a imat ćemo svaki dan trening. Imamo jedan dan kasnije, vidjet ćemo hoće li biti vremena. U Tokio smo išli gledati vaterpoliste protiv Grčke, to je i jedini događaj osim atletike koji sam gledao. Možda malo i šteta, vjerojatno će mi biti i žao kad sve završi, ali tako sada funkcioniraju stvari.
Je li mu žao što nije bio na otvaranju?
- Iskreno, i nije jer smo taman završavali ciklus priprema i išli se kući odmoriti i malo razbistriti glavu. Najave su da će atletika u Los Angelesu 2028. biti u prvom tjednu Igara, pa bih možda tamo mogao na otvaranje. Ali, sada smo bili fokusirani na treninge tako da nema nekog žala.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....