Na kraju lipnja donedavni vratar Gorice Ivan Banić potpisao je za Sarajevo ugovor na tri godine. Za one mlađe od 40 godina odmah treba napomenuti da je to klub koji je u jugoslavenskoj ligi bio odmah iza velike četvorke koju su činili Hajduk, Dinamo, Partizan i Crvena zvezda. Uz novosadsku Vojvodinu bilo je Sarajevo dvaput prvak (1967. i 1985.) i dvaput viceprvak Jugoslavije (1965. i 1980.), a iz njegovih redova dolazili su brojni standardni reprezentativci od kojih je dovoljno izdvojiti legendu tog kluba Safeta Sušića. Olimpijski stadion na Koševu pak nosi ime Asim Ferhatović Hase, još jednog kultnog lika opjevanog u pjesmi Zabranjenog pušenja naslova "Nedjelja kad je otišo Hase".
U Premijer ligi Bosne i Hercegovine, koja je u formatu s klubovima iz svih dijelova zemlje zaživjela u jesen 2002. godine, Sarajevo je s četiri naslova prvaka drugi klub po uspješnosti iza mostarskog Zrinjskog (devet puta prvi), a po broju navijača najvjerojatnije i prvi u utrci s gradskim rivalom Željezničarom.
Banić je, dakle, dvadesetak dana prije 31. rođendana (18. srpnja) otišao u slabiju ligu od HNL-a, ali u tradicijski veliki klub, koji s klupe vodi dobro poznati osječki strateg Zoran Zekić, a predvodi ga i vrlo ambiciozna Uprava s inozemnim investitorima, koje zanima samo borba za trofeje. Ove godine osvojili su Kup BiH, a u 2. pretkolu Konferencijske lige Sarajevo igra protiv rumunjske Universitatee iz Craiove.
Ipak, prvo pitanje koje zanima nogometnu javnost je zašto Banić nije novi član Hajduka. Mediji su još u svibnju donosili vijest kako će se vratiti na Poljud, gdje je u omladinskoj školi proveo devet godina, ali nikada nije dočekao priliku u seniorima.
- Znam da to sve zanima, ali odlučio sam o tome zasad ne govoriti javno. Moglo se dogodili, ali očito nije bilo suđeno u ovom trenutku da se vratim u Hajduk. Možda jednom u budućnosti bude drugačije - u startu će Banić prebaciti temu na neke druge stvari.
Ako je već Hajduk odustao od skoro dogovorenog posla, je li mogao ostati u Gorici, gdje je uz jedan polugodišnji izlet na posudbu u Olimpiju boravio od početka 2020., dakle pet i pol godina?
- U Gorici sam se afirmirao na prvoligaškoj sceni i proživio toliko lijepih trenutaka, ali nakon više od pet godina odlučio sam potražiti novi izazov. Meni je Gorica preko aktualnog sportskog savjetnika Boštjana Blažinčiča nudila novi trogodišnji ugovor, ali oko njega se nismo dogovorili. Znao sam da odlazim iz kluba i prije kraja prošlog prvenstva.
Odlazak iz Gorice je dakle bio planiran, Hajduk je bio opcija, čekalo se skoro mjesec dana na konačnu odluku, ali i Sarajevo se brzo pojavilo u igri.
- Njihova odlučnost da me dovedu najviše me i privukla. Od Uprave kluba do trenera Zekića, svi su iskazali golemu želju za mojim dolaskom na Koševo, a kada je tako, odmah čovjek dobije sigurnost da je povukao pravi potez.
Svime pokazanim zadnjih sezona u velikogoričkom klubu Banić se nikome nije morao nuditi, on je postao tražen, a 123 službena nastupa i 39 čistih mreža jasan su argument da će biti i glavni adut Zorana Zekića na vratima.
- Potpisao sam na tri godine, konkurencija su mi dva mlada vratara, ali me najviše veseli ta ambicioznost Sarajeva. Odmah nam je naznačeno da je cilj dvostruka kruna, ma koliko Zrinjski i banjalučki Borac bili jaki rivali, a klub ima i odlične uvjete za rad, kamp s dva terena s prirodnom travom, idemo na pripreme na Roglu, čeka nas i pretkolo Konferencijske lige s Craiovom. Sarajevo ima i veliku navijačku bazu, a podrška igračima je vrlo bitna - naglašava Banić, koji se posebno želio zahvaliti navijačima Gorice.
- Sad kad sam otišao, moram istaknuti da Gorica ima mali broj navijača, ali su izuzetno vjerni i meni su uvijek davali posebni motiv. O legendi Bobiju, koji doslovno dolazi na svaki trening, ne treba ni trošiti riječi, ali od svih navijača Gorice sam uvijek osjećao veliku podršku. A zbog svih ljudi u klubu sam se od početka u Turopolju osjećao kao kod kuće.
Što će se još pamtiti iz tih sezona u kojima je bilo i borbe za Europu i borbe za ostanak?
- Bilo je zaista odličnih perioda, od one 2021. kada smo mogli do trećeg mjesta, preko one sezone s Dinkom Jeličićem kada smo bili četvrti na polusezoni, a čak su i borbe za ostanak imale svoju čar, pogotovo ona 2023. sa Željkom Sopićem.
Ostaje li žal za nečim?
- Najviše za onom Europom 2021. koju bismo sigurno izborili da nije došlo do ozljeda prije svega Joeya Suka kada je slomio nogu na Maksimiru, a ozlijeđen je jedno vrijeme bio i tada naš najbolji igrač Kristijan Lovrić. U sjećanju mi je ostalo i polufinale Kupa s Dinamom te godine. Odigrali smo odlično na Maksimiru, iako smo rano ostali bez isključenog igrača, izborili produžetke, ali smo ipak poraženi. Mogla je Gorica tad u finale, možda i osvojiti.
Najbolji osobni nastupi? Evo za podsjećanje onaj s Maksimira u kolovozu 2023. s rekordnih 13 obrana, kada je završilo 0:0, iako je pravi rekorder Dragan Stojkić iz 2005. ali tada njegovih 20 i nešto obrana za Zagreb protiv Dinama nije brojao kompjutor kao danas.
- Bilo je zaista vrhunskih utakmica s kojima smo svi mogli biti zadovoljni, bilo je razdoblja kada sam bio baš siguran u sebe, osjećaš da te sve ide. Mnogi će izdvojiti onu obranu jedanaesterca Marku Livaji prošle sezone i pobjedu 1:0.
Time ste Hajduku uzeli naslov prvaka?
- Opet bi mu nedostajao bod, trebala im je pobjeda u onoj drugoj utakmici u svibnju, mojoj posljednjoj u dresu Gorice, a završilo je 1:1.
Trener za posebno sjećanje?
- Ne bih izdvajao ni jednog, od svakog se dalo dosta naučiti, ali svakako pohvale trenerima vratara Siniši Klafuriću i Tihomiru Perekoviću. Mi vratari smo ekipa u ekipi, a s njima dvojicom samo sam napredovao. Kao dijete pratio sam Olivera Kahna, pa onda Ikera Casillasa, a sad sam stekao dojam da sam postao svoj.
Najbolji prijatelji među bivšim suigračima?
- U zadnje vrijeme Krešimir Krizmanić i Jurica Pršir, a prije Hrvoje Babec i Marijan Čabraja, koji je sada pred povratkom u Goricu.
Hoće li barem Krizmanić završiti u Hajduku?
- Nije mi još ništa javio.
Što čeka Goricu nakon što je ostala bez 20 igrača iz prošle sezone?
- Volio bih da se ustabile i da ne bude toliko promjena u sljedećem razdoblju. Nije lako stalno počinjati iznova, ali želim im svaku sreću.
S 31 godinom vi vratari još ste mladi.
- Činjenica je da vratari traju dulje, a i meni je to cilj. Fokusiran sam na rad maksimalno i samo da bude zdravlja, ostat ću još dugo na terenima.
Možda ćemo opet pisati i o interesu Hajduka?
- Kako se kaže, nikad ne reci nikad - zaključio je novi čuvar mreže Sarajeva Ivan Banić, rođeni Sinjanin za kojeg svakako treba napomenuti kako u džepu ima i diplomu Ekonomskog fakulteta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....