Lako za pojačanja, samo da mi zadržimo ovu momčad na okupu do kraja sezone, poželio je Radomir Đalović u božićnom razgovoru za Jutarnji, ali Damiru Miškoviću u međuvremenu su u inbox sletjeli skupi računi za režije i predsjednik Rijeke je učinio ono što uspješno čini već desetak godina. U Novu godinu je zakoračio prodajom Nike Galešića u Dinamo za tri miljuna eura, a taj bi posao u perspektivi Rijeci mogao donijeti i duplo više jer je ugovor nakićen klauzulama o bonusima i postotcima iz nekih drugih transfera. U katalogu nogometnih transfera engleski mediji za ovako bogato aranžirane poslove odavno su skovali termin - "no brainer".

Transferno savezništvo

Transferno savezništvo Dinama i Rijeke datira od vremena Stojana Osojnaka i Marijana Brnčića, traje dakle od onih davnih dana dok su se kvarnerski talenti prema Zagrebu probijali vlakom u snijegu, razgledavajući satima pitoreskne pejsaže Gorskog kotara i mljackajući janjetinu u Zdihovu. Simpatija koju su zatim osamdesetih cementirali Mladen Mladenović, Saša Peršon i Zoran Škerjanc rasplamsala se tijekom posljednjih tridesetak godina, tako da su pojačanja iz Rijeke formirala cijelu kolonu pred naplatnim kućicama u Lučkom. Od Danijela Šarića do Jasmina Agića, od Renata Pilipovića preko Andrea Mijatovića do Boška Balabana plavi su u riječkom bazenu talenata redovito pronalazili prava pojačanja i karakterne igrače.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Otkako je preuzeo klub Damir Mišković je ovu disciplinu preveo u vode umjetnosti jednom kada je osvijestio kako su bogate Dinamove zalihe, da bi nakon toga razvio partnerski odnos sa Zdravkom Mamićem. Pronašao je predsjednik način kako rezultatski i financijski profitirati razvijajući talent suvišnih dinamovaca poput Andreja Kramarića, Sandra Kulenovića, Nike Jankovića ili Gabrijela Rukavine, a da u isto vrijeme (makar i zaobilaznicom) prema Maksimiru šalje etablirane vrijedosti poput Josipa Mišića, Stefana Ristovskog ili Ivana Nevistića.

Cijeli nepregledni transferni galimatijas razvio se tijekom posljednjih desetak godina na potezu između Maksimira i Rujevice, neki su članovi nogometne obitelji uslije tog mora trasfera i posudbi lamentirali o korporaciji (i zatim spremno uskočili u vlak), ali priča zapravo nije ni nova niti originalna. Njezine obrise lako ćete prepoznati u odnosu Bayerna i Borussije Dortmund, gdje usprkos bitno oštrijem navijačkom antagonizmu Bayern redovito iz Borussije regrutira najveće talente (od Helmera preko Götzea i Lewandowskog do Hummelsa i Guerreira). Obje strane u ovom odnosu prepoznaju svoj interes, barem dok se na nađu na istoj trofejnoj crti.

Na toj je crti jesenas Radomir Đalović neočekivano postrojio Tonija Fruka, Niku Jankovića, Marca Pašalića, Ivana Smolčića i Niku Galešića. Intervjuirajući nedavno riječkog stratega shvatio sam da je baš od ove skupine igrača u ranim dvadesestima ustrojio neku vrstu osobne straže, pretorijance spremne poginuti na terenu za šefa koji ih vodi prema trofejima. Bit ćete opasniji kada pripreme prođu Komnen Andrić i Stipe Perica, ti igrači su zabijali golove u jakim ligama, htio sam u offu razgovora razigrati Đalovića. Odmjerio me znakovito i ugrizao se za jezik.

RONALD GORSIC Cropix

"Samo da ovi momci ostanu na okupu", odgovorio je.

Što će "iskemijati"?

Već na prvoj prozivci Đalović je ostao bez zapovjednika obrane koja je u 18 prvenstvenih kola jesenas primila samo sedam golova (dva iz jedanaesteraca), a uslijed ove prodaje sedam bodova prednosti ispred Dinama u trenutku se prepolovilo. Ima Đalović i dalje na raspolaganju beskompromisnog Majstorovića ("sa 31 godinom "kida" na svakom treningu") te Smolčića i Radeljića, a osim toga u blizini ima i Darka Raića-Sudara, očito sposobnog sportskog direktora koji će u narednih desetak dana nekom akvizicijom pokrpati rupu u obrambenom dijelu rostera.

Ima, međutim, Đalović i novu prijetnju za vratom. Dej​an Petrovič na stolu drži inozemnu ponudu vrijednu dva milijuna eura, a Lindon Selahi kao njegov partner u veznom redu razmatra karijerne opcije jer ulazi u posljednjih šest mjeseci ugovora s Rijekom. Još jedan izlazni transfer značio bi da je Mišković kupio sljedećih godinu dana života bez velikog financijskog stresa, ali bi uzdrmao trenera i minirao snove o tituli Rijekinih navijača. Prvi put nakon Kekove 2017. godine predsjednik je pred izazovom: šampion ili ipak biznismen?