TAKO BLIZU, A TAKO DALEKO! VATRENI MORAJU PROĆI PRAVI PAKAO DA BI VIDJELI SVJETSKO PRVENSTVO Evo što Hrvatska mora učiniti da bi postala neuhvatljiva

“SP u Rusiji? Neće biti lako. Puno stvari nam ne ide na ruku. Iskreno, nisam optimističan...”

Ne, to nisu riječi Andrija Ševčenka, Fatiha Terima ili Heimira Hallgrimssona, koji su vidjevši nas u grupi sigurno nevoljko zavrtjeli glavama. To su riječi Ante Čačića prije početka kvalifikacija. Uh, kako se prevario...

Istina, Milan Badelj bio je u pravu istaknuvši da je Rusija još uvijek predaleko kako bismo si dopustili bilo kakvo opuštanje. Jer, u potpuno identičnoj situaciji bili su i Igor Štimac te Niko Kovač prije dvije, odnosno četiri godine. A onda je uslijedio horor s, nasreću, hepiendom...

Hrvatski turbo start kvalifikacija “vatreni” je ‘trademark’, no upravo dva posljednja ciklusa pozivaju na strpljenje, koje, ipak, ova generacija definitivno ima, s obzirom da je zašla u zrele nogometne godine, gdje prištave euforije rijetko svraćaju. Konačno, premda baš nitko neće to javno kazati, neosporna je činjenica da su ovi “vatreni” nakon Francuske shvatili da se uz zvuk balalajki sprema njihov možda i posljednji ples. A negdje u koferima skrivena je fotka Mie Wallace...

Nikola Kalinić Goal HD - Croatia 1-0 Ukraine...

Da, “vatreni” žele plesati. I pobijediti. S obzirom da se u njima skriva talent kao u dinamičnom tandemu dražesne Mie i frajerskog Vincenta Vege, koji u “Pulp Fictionu” osvajaju podij, i junaci našega nogometnog doba Rusiju vide kao konačni cilj generacije koja žudi za nečim velikim, pamtljivim, krunama njihovih karijera u onom najdražem dresu.

Stoga je Badeljova poruka vrlo indikativna. Naučeni na nedavnim iskustvima, zbog kojih su slavljeni i hvaljeni izbornici Štimac i Kovač preko noći gurnuti niz stube, Hrvati ovoga puta ne žele kompromitirati transsibirsku trasu i izbaciti se s tračnica koje vode u Rusiju prerano.

Premda, međutim, pušu i na hladno, što je dokaz zrelosti, jasno je ipak da su u ovoj skupini nedodirljiva sila i samo im zla kob može poremetiti planove. Jest, lipanjsko gostovanje na Islandu čini se kompliciranim, no ovi momci imaju pobjednički hod, a Islanđani nedovoljno snage da ih spotaknu.

Damir Krajac / Hanza Media / Hanza Media

S obzirom na to da su od Islanda udaljeni tri boda, “vatreni” si bez problema mogu dopustiti luksuz remija i onda se baciti na rujan, kada se očekuje da prelome ove kvalifikacije. Tada ih, naime, očekuje domaći sraz s Kosovom te gostovanje u Turskoj. Kako u međuvremenu Islanđane očekuju Finci te Ukrajinci, 5. odnosno 6. rujna Hrvatska bi se trebala odlijepiti na nedostižnu prednost i posljednji set kvalifikacija u listopadu dočekati kao sigurna putnica za Rusiju.

Tamo gdje je već sada, nakon pola puta praktički i Njemačka, “kraljica kvalifikacija” nije, naime, izgubila još od 2001. godine (!), ali i suverena vladarica novog doba - Engleska, koja u tekućem i prošlom ciklusu nije primila niti jedan gol.

Na milimetar do Crvenog trga definitivno su i Poljska, Švicarska, tek neznatno dalje Belgija i Francuska, a triler se sprema Španjolcima i Talijanima u skupini G, dok u skupini D, s obzirom na raspored, sve četiri vodeće vrste imaju logične računice. Kao glavni ‘kikser’, nema dileme, istaknula se apsolutno Nizozemska, dok kašljucaju Danska, Češka i lanjski hit s Eura Wales...