Još je jedno ime završilo na popisu igrača iz šampionske momčadi Rijeke koji više ne stanuju na Rujevici. Mate Maleš postao je novi igrač kineskog prvoligaša Dalian Yifanga i dočekao priliku za ugovor za kakve se voli reći da rješavaju egzistenciju. Kapetan Bijelih nekoliko puta je istaknuo da se ne bi nikad micao iz Rijeke (kluba i grada) kada bi u riječkom prvoligašu mogao zarađivati toliko da bezbrižno promišlja o danima nakon karijere, ali je itekako svjestan i zašto takvo što nije moguće.
Upravo je način na koji Rijeka egzistira glavna prepreka zašto se na Rujevicu ne dolazi osigurati egzistenciju već je mnogima idealan izlog za angažman u klubu u kojem će to moći ostvariti. I nitko se, u ovom trenutku, ne zavarava da može biti drugačije.
Jedini način opstanka
Jednostavno, prodaja igrača na Rujevici je jedini ozbiljniji izvor prihoda, samim time i glavni razlog zbog kojeg se ne mogu razbacivati s odštetama i visokim plaćama.
- Ne smijemo dozvoliti da krivo procijenjeni transfer ugrozi financijsku stabilnost kluba - često su znali govoriti u Rijeci na temu transfera i plaća igrača.
Koliko god to teško zvuči, činjenica je to koje su na Rujevici itekako svjesni, ali i zbog koje odlaske brojnih igrača ne doživljavaju kataklizmički kao što je to često u javnosti slučaj. U jednu ruku je i razumljivo da je takva percepcija budući da nešto više od osam mjeseci nakon najvećih uspjeha u klupskoj povijesti u riječkom dresu više nema Eleza, Ristovskog, Mišića, Maleša, Vešovića, Andrijaševića, Bezjaka i Gavranovića, ali u drugu to je u ovom trenutku i jedini način na Rijeka opstane u vrhu hrvatskog nogometa.
Prepoznaj, valoriziraj, prodaj tri su ključna elementa - promišljanja sportske politike na Rujevici koja kada se poklope rezultiraju najuspješnijom sezonom u klupskoj povijesti. Koja se nije dogodila preko noći i koja je donijela Bijelima značajne financijske profite. Ristovski, Maleš, Vešović, Andrijašević i Bezjak došli su bez odštete, kod Gavranovića nikada nije do kraja razriješeno je li došao besplatno za postotak od transfera ili je ipak nešto uloženo (oko 500 tisuća eura) u njegov angažman, dok su ugovori Eleza i Mišića od Lazija i Osijeka otkupljeni za otprilike 600 tisuća eura ukupno.
Maleš i Vešović su otišli za otprilike 450 tisuća eura svaki, Ristovski i Bezjak za 2,5 milijuna eura, Mišićev transfer doseže oko tri milijuna eura, baš kao i onaj Elezov kada se formalizira početkom ljetnog prijelaznog roka, odnosno kada se aktivira opcija o obveznom otkupu njegova ugovora. Za nešto manje od četiri milijuna eura (polovica pripada Dinamu) Rijeka je prodala i Andrijaševića, dok je jedini bez odštete otišao Mario Gavranović, ali na Rujevici planiraju da će i u ovom poslu zaraditi jer u Domagoju Pavičiću vide igrača kojeg bi u dogledno vrijeme mogli skuplje prodati nego što je to u ovom trenutku bilo moguće s Gavranovićem.
Razumljivi prijelazi
Kada se podvuče crta, Rijeka je u odštete za osam igrača iz šampionske momčadi koji su otišli s Rujevice uložila između 0,6 i 1,1 milijuna eura, a zaradila oko 13 milijuna eura (s transferom Mateja Mitrovića koji je prodan prošle zime taj iznos premašuje 17 milijuna eura). Dakako iznosi su neslužbeni, ali u svakom slučaju višestruki u odnosu na uloženo, kao što su i višestruke zarade svih tih igrača u odnosu na one koje su imali na Rujevici. Kada se sagleda taj aspekt, sasvim je razumljivo zašto osam mjeseci nakon osvajanja titule čak osam igrača više nema riječku adresu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....