Srbi nezainteresirani: 'Koga briga za Orlove, ovdje se navija za košarkaše i Noleta'

U Novom Beogradu i području oko hotela Hyatt, gdje su bili smješteni reprezentativci Hrvatske, bilo je opsadno stanje; specijalci u oklopima, konjica i helikopteri. Kada je Igor Štimac izveo reprezentativce na šetnju pokraj beogradskog ušća, Hrvate su pratili policijski brodovi.

No, u isto vrijeme u centru grada potpuno drukčija priča. Rijetko bi tko pomislio da se u petak igrala utakmica visokih tenzija. U onih nekoliko sati koje smo proveli u samom centru Beograda vidjeli smo samo jednog navijača u dresu Orlova. Da slučajno nismo naišli na HNS-ov trojac Kukić-Uljan-Košutić kako se slika pokraj Terazijske česme kod hotela Moskva, sami bismo sebe uvjerili da se utakmica igra u nekom drugom gradu i nekom drugom vremenu... Svratili smo i do hotela Palace, gdje je bila smještena delegacija HNS-a. Već s vrata smo vidjeli Zdravka Mamića okruženog domaćim novinarima.

- Ne mogu ih odbiti jer su uvijek korektni prema meni - rekao je Mamić, koji je u Beogradu veća zvijezda od Modrića, Mandžukića ili Mourinha. Rekao je da se proveselio večer prije, ali i da je već oko 1 sat bio u krevetu.

- Mlađi su otišli u Tri šešira i nastavili zabavu - otkrio je prvi čovjek Dinama i nastavio s udovoljavanjem novinarskoj znatiželji srpskih kolega. Na izlasku smo sreli Damira Vrbanovića koji je s Davorom Šukerom bio kod Tomislava Nikolića, predsjednika Srbije.

- Bilo je ugodno. Malo smo porazgovarali i poželjeli da na Marakani gledamo dobar nogomet lišen incidenata - bio je neuobičajno škrt na riječima Vrbanović.

Logično bi bilo pomisliti da je sraz s Hrvatima na Marakani za Srbe više od utakmice, ali iz razgovora s domaćinima baš i nismo stekli taj dojam. Čini se da je to više neki mit.

- Fudbal ili nogomet, kako vam već odgovara, pao je u sasvim drugi plan. Ovdje se navija za košarkaše, odbojkašice i Noleta, ali samo u rijetkim trenucima kada zaboravimo da se borimo kako preživjeti od plaće do plaće - tumači nam Đorđe, sredovječni Beograđanin, konobar u kafiću u centru Beograda.

Priznaje da mu je nogomet nekad bio doručak, ručak i večera. Nešto što mu je u genima. Jer, otac mu je, otkriva nam on, zavolio 1953. godinu iz tri razloga.

- Dobio je sina, umro je Staljin i tukli smo ‘cigane’ 7-1 - nasmijao se naš sugovornik. Priznao je kako su se u međuvremenu stvari bitno promijenile, a nogomet je ostao sasvim na dnu liste životnih pririteta. Đorđe se sigurno nije živcirao zbog igre i rezultata na Marakani, nego zbog prometnog kolapsa koji ga je uhvatio na putu s posla prema kući.

Poznati glazbenik Balašević oglasio se uoči utakmice u tamošnjim medijima i priznao da je ostao na nekim drugim generacijama nogometaša.

- Što reći o likovima koji igraju u najboljim ligama svijeta? O Vidiću, Ivanoviću ili Modriću i Mandžukiću? Ali, ja sam samo jedan bezvezni retro tip koji je gledao Piksija, Deju, Šukera i Bobana. I kako da ih sad usporedim - otkrio je Balašević koji je uoči utakmice poželio dobru atmosferu lišenu bilo kakvih ispada.

- Kada sam kao klinac gledao velike i odlične utakmice srpskih i hrvatskih klubova, nacionalisti nisu smjeli ništa reći, što je dovelo do toga da sada mogu reći svašta - detektirao je “panonski mornar” kojem je dežurna internet gerila odmah našla manu. Naime, Balašević se nije izjasnio za koga će navijati na Marakani i odmah je upao u isti koš s Milojkom Pantićem. Šifra - izdajnici.

U istoj bi ladici vjerojatno završili svi oni koji utakmicu Srbije i Hrvatske žele vidjeti isključivo u sportskom okviru. Ovdje je razum često kategorija koja te ne čini boljim, nego samo drugačijim.

- A kada si drugačiji i izvan klišeja, onda ovdje automatski nisi normalan. Nisam siguran ni da je kod vas drukčije - zaključio je konobar Đorđe.