Nogomet više neće biti isti? Messi, Modrić i Ronaldo nisu jedini, evo tko je sve pred oproštajem u SAD-u

Svjetsko prvenstvo nije završetak njihove karijere, ali je odjavna špica, a film nikada neće dobiti reprizu. Možda je njihov jedini "krimen" što su nas, suprotno svemu što poznajemo, uvjerili da se traka može vrtjeti do beskraja. A kada je trenutak stalan i sveprisutan, teško ga je cijeniti kao prvi put. Pa su ih mnogi znali uzimati zdravo za gotovo, tratili vrijeme povećalom tražeći onu jednu manu iako bezbrojne kvalitete strše poput planine. Oni se, pak, ne mogu zasititi vrhova, zato će ga pokušati doseći još jednom.

Lionel Messi i Cristiano Ronaldo, dva uspjesima najveća nogometaša ikada, te Luka Modrić kao jedini koji je Zlatnom loptom uspio prekinuti njihovu dominaciju dok su još bili na vrhuncu, u ljeto 2026. posljednji će put zaigrati najveće nogometno natjecanje. Možda i posljednji put znojem natopiti reprezentativni dres. Ne i klupski, jer Ronaldo ima ugovor s Al-Nassrom do ljeta 2027., Messi je Interu iz Miamija obećao službu i duže, do kraja 2028., a Modrić ima opciju produljenja s Milanom na još jednu sezonu. Ronaldo će na Mundijal stići s 41 godinom na leđima, Modrić je sedam mjeseci mlađi, a Messi puše 39. svjećicu 13 dana nakon otvorenja.

Godine 2006. trojac je prvi put zagazio na udarnu reprezentativnu scenu, no kako je Hrvatska propustila smotru u Južnoafričkoj Republici, dok su Portugal i Argentina ostali redoviti, Modrić broji jednu pojavu manje, a Ronaldo i Messi slove za rekordere sa skorašnjim šestim nastupom. Maestro, ipak, ima ono što CR7 nema - dvije medalje - a Argentinac ono što preostali dvojac sanja svake noći - pehar pobjednika ostvaren 8 godina nakon srebra u Brazilu. Nema sumnje da je to posebna boljka Cristianu Ronaldu, jer njegovo je nadmetanje s Messijem najviše što je nogomet ikada ponudio, pa mu ona katarska noć ne ide u prilog prilikom rasprava o ‘GOAT-u‘, što Portugalac tvrdi da jest.

- U igri sam posljednjih 25 godina, napravio sam sve, držim rekorde u mnogim klubovima i natjecanjima, nacionalnoj momčadi... Ponosan sam i uskoro ću završiti karijeru. A kad kažem uskoro, zaista mislim vrlo brzo. Naravno da će mi ovo biti zadnje Svjetsko prvenstvo. Zato, uživajmo u trenutku - kazao je nedavno Ronaldo, čiji je plafon na Mundijalima polufinale 2006., otad je redom stizao do osmine finala, pao u grupnoj fazi, ponovo dosegao osminu, pa lio suze nakon četvrtfinala u Kataru.

Različiti su pogledi dvojice najvećih. Ronaldo je uvjeren da će na ljeto 2026. za Navigatore biti alfa i omega, tražit će punu minutažu u svakoj utakmici i vjerojatno biti nezadovoljan ne ispuni li mu se želja. Teško mu je to zamjeriti s obzirom na status, ali i činjenicu da je najbolji portugalski strijelac u kvalifikacijama (5). Messi prizemnije gleda na budućnost i zapravo zabrinjava dobar dio nogometne javnosti, jer koliko god ga se očekuje u misiji obrane zlata, još uvijek nije potvrdio da će se naći na smotri.

- Želim biti tamo, ali samo ako ću se osjećati fizički spremno kako bih mogao pomoći momčadi. Ne želim biti teret. Sezona u MLS-u drukčija je od europske. Argentina će imati pripremne utakmice uoči SP-a, tada ću vidjeti kako stvari funkcioniraju i osjećam li se zaista dovoljno spremnim za sudjelovanje - posljednji je Messijev iskaz na temu SAD-a, Kanade i Meksika, koji bi bio puno optimističniji da Argentinac u posljednje dvije godine zbog ozljeda nije propustio 31 utakmicu, dok je Modrić morao pauzirati u samo dvije (!), a Ronaldo tri.

Messi bi manje morao brinuti o fizičkoj spremi da ima odliku koja u igri velikog trojca ipak krasi samo Luku Modrića - postojanost na najvišoj nogometnoj razini, izloženost udarnom tempu i najozbiljnijim predstavama u Milanu. Kad je Modrić podizao šesti mu trofej Lige prvaka s Realom (lipanj 2024.), Messi je već godinu dana boravio u MLS-u, a Ronaldo godinu i pol uživao kao saudijski monarh. Odlučili su revolucionarizirati nogomet uz naplatu karijere, mogao je to i Modrić, ali Katarci, Amerikanci i ostatak daleke ekipe nisu ga zanimali, značajnim dijelom upravo zbog podređivanja ideji dugotrajnosti u reprezentaciji.

Zbrojite li njihove nacionalne nastupe, govorimo o 616 utakmica (Ronaldo 226, Messi 196, Modrić 194), popraćenih otprilike kao i na klupskim razinama. U daleko najvećoj mjeri s divljenjem, zanosom ili ponosom, naravno i traženjima "dlake u jajetu" jer savršenstvo nekima, ispostavilo se više puta, može biti i iritantno. Vrijeme ih nije ugasilo, ali različiti putovi sveli su na minimum nekoć najvatrenija rivalstva. Kako će svaki potez mirisati na nostalgiju najdražih vremena, zajednički posljednji ples neponovljivih majstora možda rezultira i zajedništvom dosad zaraćenih navijačkih polova. Pa zakletom Kataloncu na Ronaldov pogodak s usana pobjegne jedan ‘Sui‘, ili zaplješće na vanjsku loptu Luke Modrića ili, pak, zakleti Madriđanin euforično isprati potez Lionela Messija. Bilo koji, nije li svaki magičan?

Nitko od njih nije još potvrdio da će im Mundijal biti oproštaj od reprezentacije, ali to je realno, zbog čega strahujemo da nogomet više neće biti isti, da nas nitko neće toliko diviti, sjedinjavati, svađati, paliti i gasiti... Dok ćemo, kad god to bilo, gledati oproštajne suze, teške uzdahe i grčevita lica, možda ćemo po prvi put pomisliti da je njihovu veličinu umanjilo samo to što smo joj mi bili svjedoci.

Tako barem kaže jedan anonimni iskaz s Interneta, a utjeha se onda pronalazi u poznatom liku iz dječjeg crtića - nije li lijepo imati nekoga kome je tako teško reći zbogom?