KIRILL KUDRYAVTSEV Afp
RAZUZDANO SLAVLJE

To što je on napravio, to je kao da Vukojević s Vatrenima bude prvak. Ali, nije moglo bez efekta Lovren

Naš novinar je u mix zoni stadiona na kojem se igralo finale svjedočio zanimljivim scenama...
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 19. prosinac 2022. 19:55

Kad Argentinci feštaju nema granica. Kolega Sergio Levinsky, argentinski novinar kojem je ovo bilo deseto Svjetsko prvenstvo, zajedno s autorom ovog testa čekao je slavljenike.

"Prvi Mundijal s kojeg sam izvještavao bio je 1986. godine, eto doživio sam i 2022. Naše titule. Da znate, gledao sam uživo i Svjetsko prvenstvo 1978. godine, kad smo prvi put postali prvaci", smijao se veseli Sergio. Nakon Marija Kempesa i Diega Maradone, svjedočio je da ih na tron dovede i Lionel Messi.

Pa jači ste od Diega i Lea, oni imaju po jedan naslov, vi tri, našalili smo se: "Je, ha-ha, vidite, bolji sam od Diega i Lea", smijao se Levinsky

Stajali smo dva sata da vidimo prvake. Da dođu do nas. Lionel Messi konačno je pokorio svijet i na reprezentativnom planu, kazao je kako je znao da će se to dogoditi i teško je sad naći argumente za raspravu da nije najveći nogometaš svih vremena. To je teza koju su u nedjelju navečer isticali mnogi. Messi je za brojne i ranije bio prorok nogometa, a nakon što ga je katarski emir ogrnuo u plašt, a on podigao pehar prvaka ne bi trebalo biti sumnje – okrunjen je novi kralj!

Diego ili Leo, pitali smo Sergia?

"Meni su jednaki. Diego je emocija koja je sada postao i Messi, a po rezultatima Lionel je broj 1. Odgovor je jasan. Mi Argentinci na poseban način živimo svoju reprezentaciju, osjetili smo da je Messi više nego ikad argentinski. Prije smo imali dojam da je prije svega Barcelonin. Sve se promijenilo."

Suvišno je nizati trofeje i Zlatne lopte koje stavio u vitrinu, zavrijedio ju je i za 2022. godinu, ali France Football se požurio gurnuti je u ruke Karima Benzeme prije Svjetskog prvenstva. Zasad ostaje na sedam, i nema što žaliti jer dobio je neke koje vjerojatno nisu trebale biti njegove. Tko ga je god htio osporiti, trubio je samo jedno – s Argentinom nije bio prvak. Sada je i to. Kraj.

Odigrao je odličan turnir, zabio sedam golova i dodao tri asistencije, na travnjaku je odradio kompletnih 690 minuta. Nizozemsku i Francusku dobili su tek udarcima s bijele točke, bilo je dramatično, šokantno i za njih neviđeno slatko.

"Ovo je najbolje finale koje sam vidio", složio se i Sergio.

Argentina i Njemačka odigrale su 1986. izvrsnu utakmicu za pehar, Elf je nadoknadio zaostatak 2:0, da bi Albiceleste dobio 3:2. No, dvoboj na Lusailu bio je fascinantan. Zapanjujući, kako je kazao Alan Shearer. Niti jedno finale nije odigrano u takvom tempu. Velemajstorski potezi, preokreti, sjajni golovi i jedanaesterci. Briljantno.

Argentina je na startu izgubila od Saudijske Arabije. Nije djelovala kao momčad koja je kadra igrati tako moćan nogomet i matirati branitelja naslova čak i kad se činilo da im kola opasno jure nizbrdo. Imali su vjeru, mentalnu snagu, a Messi je igrao turnir života. Sa 35 godine i s manje trke od bilo koga. Njegova genijalnost prkosi mnogim postulatima modernog nogometa. Vjerojatno je to bio njegov posljednji ples na svjetskim smotrama, iako je objavio da nastavlja igrati za reprezentaciju.

Argentina nije samo Messi. Enzo Fernandez je najveće otkriće. Veznjak Benfice imao je mjesto u europskom nogometu, no digao se za klasu više, a Di Maria je 64 minuta finala igrao kao da mu je zadnja utakmica u životu. Dibu Martinez jako je dobro branio, veznjak MacAllister iznenadio, a svi su zajedno junaci.

Ludo slavlje Gaucha nastavilo se u otvorenom autobusu s kojim su kružili Lusailom nakon utakmice, da bi već u pet ujutro poletjeli za Madrid, pa u Buenos Aires, koji od finala ne spava. Bit će lom...

Stajali smo i stajali u miks-zoni čekajući pobjednike. Brojni argentinski novinari i medijski djelatnici valjda iz cijelog svijeta. Točno smo znali kako se osjećaju Francuzi, na njihovim licima vidjeli smo naša iz 2018. Tada su se oni veselili. Kylian Mbappe prošao je kraj nas gledajući u pod. Bez riječi. Nije stao ni francuskim kolegama. Zabio je četiri gola u finalu Svjetskog prvenstva, a bio je slomljen.

Pobjednika dugo nije bilo. U jednom času izašli su iz svlačionice s bučnom pjesmom, svi zajedno. Messi je predvodio s peharom, skakali su, udarali panoe koji samo što nisu popadali, prskali pjenušcem, FIFA-ini djelatnici vikali su "Nije dopušteno snimanje", ali nitko više nije mario. Svi su uključili mobitele. Taj je video obišao svijet. Urnebesni Argentinci prolazili su kraj novinara u transu.

image

Argentinci slave na autobusu koji je kružio oko Lusail stadiona

TOM DUBRAVEC Cropix

Nije bilo izjava i priča, pitanja i objašnjavanja. Još nakon Hrvatske Messi je uredno odgovarao, u nedjelju je dao komentar za televiziju i gotovo. No, niti oni, u času titule koju su čekali 36 godina, nisu mogli bez efekta Lovren. Ta pjesma koju su pjevali nije bila samo izraz oduševljenja, nego i kritika novinarima koji nisu imali uvijek lijepe riječi o njima. Tako ni ovdje u Kataru nakon poraza od Saudijske Arabije. Taština zna biti gadna!

Otišli su sa stadiona, i mi za njima. Lionel Scaloni najveća je senzacija. Mladi trener od kojeg niti argentinski savez nije očekivao da će stati uz bok Cesaru Menottiju i Carlosu Bilardu, učinio je upravo to. Nekad igrač kojeg kao desnog beka najviše pamtimo iz Deportivo La Corune, a boje nacionalne vrste imao je šansu braniti samo sedam puta, prije nego što je 2018. preuzeo A reprezentaciju nije bio prvi trener apsolutno nigdje osim u njihovoj U-20 vrsti. Našao je balans između Messija i ostatka momčadi, ujedinio ih i danas ga nose na ramenima. To što je napravio Scaloni, to je kao da Ognjen Vukojević preuzme Hrvatsku i u Americi osvoji Svjetsko prvenstvo.

Argentinci luduju. Autobus s kojim su se vozili po Lusailu paralizirao je promet, ionako kaotičan na dan finala. Malo je nedostajalo da ih Mbappe tušira i obnovi traume iz 2014. godine, ali ovaj su put pobjednici. Zajedno s nekoliko argentinskih i španjolskih kolega sreli smo Jorgea Valdana. Heroja iz 1986. godine, tada autora četiri gola na Prvenstvu i jednog u finalu. Svojedobno napadača i trenera Reala, a još danas sa 67 godina vrlo aktivnog u medijskim vodama. U Kataru je komentirao za TV Azteca i Movistar, a piše i tjednu kolumnu u španjolskom El Paisu.

"Nisam htio komentirati finale kako bih uživao, na kraju je bilo šokantno. Biti svjetski prvak, to je najljepše na svijetu, ali nekad posao zna biti težak", kazao je i dalje elegantni Valdano, koji ne može proći dva metra da ga netko ne pozdravi i stisne ruku.

image
TOM DUBRAVEC Cropix

"Messi je to dočekao i silno mi je drago. Uspio je sa 35 godina zato jer se konačno opustio. Prestao je biti opterećen Maradonom i samim sobom. Čarolije koje je izvodio protiv Hrvatske i u finalu opet su nas vratile na Diega. Neću govoriti koji je veći, ali jasno je da je Leo napokon počeo živjeti reprezentaciju na pravi, prirodan način jednom Argentincu. Vidi se to i kad napravi neku lukavštinu, potez koji su drugima neće svidjeti, a zapravo je prirodan za nas koji smo nogomet igrali na livadi i znali se posvađati ako je trebalo. Jednako je važan kao Maradona 1986. godine, s iskustvom kojeg ima genij i mudrac. Igrač koji hoda po terenu dominira i dalje u današnjem nogometu maksimalnog tempa, to je sjajno. Nikome ne dopuštam da kaže da je postojao bolji od Messija", komentirao je Valdano te je i on apostrofirao izbornika:

"Velike zasluge dajem Scaloniju, vukao je izvrsne poteze. Posložio je momčad, našao igračima prave uloge. Na tragu je Bilarda."

Koji dan ranije Valdano je komentirao da je Brazil više zaslužio prolaz od Hrvatske, hvalio njihove mlade napadače, ali i još trojicu - Engleza Bellinghama, Argentinca Alvareza i našeg Gvardiola. Oni su po njemu nove zvijezde svjetskog nogometa.

Katar slavi, Argentina slavi, Messi slavi. Ispada da je morao prijeći u PSG kojim vlada katarska država kako bi bio svjetski prvak. Ostale su neke kontroverze u njihovim susretima oko sudačkih odluka, ali pustimo teorije urote. Argentina je zaslužila titulu. Iliti nitko drugi nije je više zaslužio. Hrvatska im je počistila Brazil s puta, ostalo su sami odradili. Teško, ali odradili su. I zato guštaju u sreći i ponosu.

Linker
24. studeni 2024 18:02