ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX
BORNA SOSA ZA SN

‘Poljud je najbolje što sam doživio, a Hrvatska ima potencijal postati prvak svijeta. To nije upitno!‘

Jedan je od najvećih dobitnika HR nogometa u 2021., cijena mu raste, a najbolje tek dolazi
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 07. siječanj 2022. 07:03

Zimski odbor bio je kratak, već je od 30. prosinca u trenažnom procesu Stuttgarta, koji po programu u subotu ima utakmicu kod Greuther Fürtha. Ipak, našao je vremena da s djevojkom otputuje na pet dana u New York.

- Od 19. prosinca imali smo slobodno, u Americi smo boravili prije Božića, kojeg sam tradicionalno proslavio u Zagrebu. Bilo je odlično, od malih nogu gledajući filmove privlačilo me kultno božićno doba u New Yorku, a kako nikad ranije nisam bio zanimalo me kako to izgleda - kazao nam je Sosa, kojeg smo na početku razgovora stavili pred rubriku “želje, čestitke i pozdravi”, ovaj put s tematikom - želja.

image
ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX

Što si osobno želite u 2022. godini?

- Kako je nogometašu život praktično nogomet, moja najveća želja je zaigrati ove godine u Ligi prvaka. Nadam se da će tako biti. Bitno mi je igrati na što je moguće višoj razini. Važno mi je da budem zdrav, a i sebi, i svima ostalima, želim da smo što bolje raspoloženi jer kad si zadovoljan sve je lakše. U uspješnoj sam i sretnoj vezi, imam obitelj i prijatelje koji su uvijek uz mene, sve mi se lani poklopilo i bilo pozitivno. Jako je lijepa godina iza mene, tu su i putovanja, ljetno i ovo zimsko, a putovanja volim, pa neka se nastavi tako...

Godina za pamćenje

Reprezentacija? Koja je želja u nacionalnom dresu?

- Oko toga nema puno priče jer ove godine isključivo je fokus na Svjetskom prvenstvu, gdje kao i svi želim najveći mogući uspjeh Hrvatske. Meni će to biti prvo Svjetsko prvenstvo i bude li sve u redu, ovo je godina koja će se pamtiti zauvijek.

Stuttgart? Tek ste 16. na ljestvici od 18 klubova, u opasnoj zoni.

- Budući da smo imali jako tešku polusezonu s puno ozljeda i korone, pa nam je tako u jednom času nedostajalo čak 18 igrača, sada mi je želja da se podignemo na tablici i pokažemo kako zapravo možemo igrati. Demonstrirali smo to u prošlom prvenstvu, a sada smo svi zdravi, pa se nadam da ćemo to uspjeti i ovaj put.

Četvrta želja neka bude za Dinamo, vaš matični klub...

- Htio bih da nakon brojnih promjena u momčadi ponovno slože ekipu, te da budu još jednom u Ligi prvaka.

image
NIKSA STIPANICEV/CROPIX

Da sumiramo - u 2022. vaš savršen klupski scenarij je da u Ligi prvaka igrate protiv Dinama.

- Da, da, to bi bio idealan scenarij i za mene i za njih. Nadam se da će se dogoditi, ove godine ili bilo kad, želim ponovno zaigrati na Maksimiru. Dugo već nisam...

Kazali ste da bi 2022. mogla biti za pamćenje, ali za vas je to i 2021. Kako biste je opisali?

- To je bila najturbulentnija godina. Ne samo meni, nego i mnogim ljudima. Bilo je svega i svačega. Puno toga za zaboraviti, još više za zapamtiti. Meni je osobno bila jako uspješna što se tiče i nogometnog i privatnog aspekta, gurnula me u poziciju da mogu pričati o Svjetskom prvenstvu u Kataru. Zbog toga sam najponosniji i najsretniji.

Pa što je najdublje urezano u sjećanje? Trenutak pobjede nad Rusijom?

- Apsolutno je to Poljud. Ne samo pobjeda, nego cijeli doživljaj u tih dva-tri dana koliko smo bili u Splitu prije i nakon utakmice. To je najbolje što sam doživio, ostat će u meni cijeli život. Najsretnije u 2021. godini.

image
RONALD GORSIC/CROPIX

Što želite zaboraviti ili ste zaboravili?

- Znate što, zbivanja u svibnju vezana za reprezentaciju. Međutim, ne želim više pričati o tome. Zaboravio sam to i mislim da je puno ljudi to zaboravilo.

Riječ je o nesuđenom prijelazu u njemačku reprezentaciju, što je na kraju završilo savršeno i za njega i za Hrvatsku. Na Transfermarktu cijena mu je narasla na 20 milijuna eura, pretpostavljamo da to nije krajnja cifra.

- Trenutačna cijena mi je poticaj, ali mislim da ću ostvariti cilj i igrati u Ligi prvaka, a čim je tako automatski ti raste vrijednost na tržištu. To je najviša razina. Moram igrati što uspješniji nogomet, sve onda dolazi s time, tako i brojka kraj imena na Transfermarktu.

Stuttgart nije ni izdaleka moćan kao nekad, prerasli ste ga, ambicije su evidentno veće jer ove godine s njima nećete u Ligi prvaka. Za to je nužan transfer. Kolike su šanse da se dogodi već ove zime ili tek na ljeto?

- Svi znamo što je nogomet i koliko se transfera realiziralo u zadnjim danima prijelaznog roka. Ima li upita? Ima. Ima li ponuda i kombinacija? Ima. Hoće li se nešto realizirati na kraju? Ne znam. No, definitivno će biti vrlo zanimljivo u sljedećih nešto više od dvadeset dana prijelaznog roka. Nikad ne treba previše pričati o tome jer igrač mora poštivati klub u kojem igra. Ako dođe opcija s kojom ćemo biti sretni i Stuttgart i ja, možda se to riješi. Ukoliko se ne dogodi na zimu, bit će jako izgledno na ljeto.

Cilj je veliki klub

Ugovor sa Stuttgartom veže ga do 30. lipnja 2025. godine, no zacijelo bi prihvatili pravu ponudu. Cilj je veliki klub?

- Apsolutno. Nakon Stuttgarta, koji je također velik u Bundesligi, zanima me samo još veći. Ne bi imalo smisla da odem u klub koji nema ambicije i nije u položaju da igra Ligu prvaka jer u tom slučaju mogu ostati u Stuttgartu. Sljedeći korak je izlazak u Europu…

U nekoj od liga Petice?

- Apsolutno.

image
MATTHEW MIRABELLI Afp

Engleska vas mami?

- Sve lige su na svoj način dobre. Premier liga je najbolja na svijetu, oko toga nema spora. Što će biti na kraju, ne znam.

Aston Villa neće u Ligu prvaka, je li to da bi vas kupio Steven Gerrard ozbiljna opcija?

- Englezi su uvijek ozbiljni, oni jedini imaju prvenstvo koje može primamiti igrače i u klubove koji ne igraju u Ligi prvaka. Razvili su takav sustav, financijski i na svaki način. Što je bilo s Aston Villom ne bih ulazio u detalje. Bilo je nečega i bit će nečega još u sljedećih dvadesetak dana…

U dva i pol mjeseca prošli ste put od debija za Vatrene do jednog od junaka pobjeda nad Rusijom i plasmana na Mundijal.

- U kratkom razdoblju od Rusije u Moskvi do Rusije u Splitu apsolvirali smo tri teška ciklusa, bilo je puno pritiska, jako izazovno. Na kraju smo svi sretni. Najrealnije je bilo da se mi plasiramo jer pokazali smo najkvalitetniju igru i svaki drugi ishod bio bi nepravedan. Pogotovo nakon Poljuda, gdje smo dominirali i znao sam da ćemo proći. Htjeli smo izbjeći dodatne kvalifikacije, vidite što se dogodilo Italiji i Portugalu koji su u istoj skupini, barem jedan od njih neće na SP.

Samo sam je ubacio...

Pobjednički autogol Fjodora Kudrjašova ušao je u povjesnice hrvatskog nogometa. Zatresao je vlastitu mrežu na vaš centaršut. Jeste li gađali nekoga pred vratima ili samo išli uputiti što opasniju loptu, pa tko naleti?

- Kad smo izašli na drugo poluvrijeme i vidjeli kakav je teren, dogovor je bio da što više pokušavamo “stavljati” loptu u šesnaest metara jer kroz kombinatoriku jako se teško moglo proći. Nikoga nisam vidio u kaznenom prostoru da bih ga gađao, pogotovo što sam jedva stigao loptu na aut-crti. Samo sam je ubacio unutra pa što bude, na kraju nisam ni skužio da je gol. Po toj kiši i blatu, nisam uopće vidio da je lopta u golu, ali stadion je eksplodirao pa mi je bilo jasno da smo poveli. Nisam znao ni tko je zabio, ni kako, ništa nisam znao… Kad sam kasnije to vidio, tek tada mi je sve bilo jasno.

image
MATTEO CIAMBELLI Nurphoto Via Afp

Zakriven vam je bio pogled?

- Kako je kiša jako padala, a u šesnaest metara je u tom trenutku valjda bilo deset igrača, lopta mi se izgubila iz vida među njima i ništa nisam vidio. Baš je bilo spektakularno.

Od koga ste saznali da je autogol?

- Od Perišića. On je bio malo bliže, pa sam ga pitao - što je bilo? Rekao mi je - autogol.

Asistent za (auto)gol godine hrvatske reprezentacije nakon dva mjeseca otkrio nam je da je tek na televiziji vidio što se točno zbilo. Ugodno je ovako o tome pričati kad je sve tako sjajno završilo…

- Apsolutno. Svi koji su nazočili na Poljudu znaju kakav je bio taj trenutak kad smo zabili gol. To je jednostavno bilo magično, svi su na stadionu “otišli u zrak”, euforija nas je tresla…

Što je objektivno za Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu, a čemu se intimno nadate?

- I intimno i objektivno prvo moramo saznati skupinu u kojoj igramo. Kao i na svakom prvenstvu glavni je cilj proći grupu, a onda se gleda dalje.

image
ALEXEY FILIPPOV/SPUTNIK/PROFIMEDIA Alexey Filippov/sputnik/profimedia

Sve bih dao za finale

Treba li nas zadovoljiti da samo “preskočimo” skupinu?

- Prije prvenstva u Hrvatskoj se priča da je najvažnije proći skupinu, svaki je put tako, pa i sada. Naravno da mi imamo potencijal pobijediti svakoga. To smo vidjeli i na Euru, gdje smo se doveli u šansu dobiti Španjolsku. Izgubili smo, ali postojala je prilika. Ako je tako, to govori da možemo svladati svakoga. Svi znamo da posjedujemo kvalitetu za to. Imamo li potencijal za osvajanje naslova svjetskog prvaka? To smo pokazali već 2018. godine. To više nije upitno.

Što biste dali za još jedno hrvatsko finale?

- Identično kao i svaki drugi Hrvat - sve na svijetu. Ništa ne bismo voljeli više nego doživjeti još jednom ono što smo iskusili 2018. godine. To se ne zaboravlja. Da ne pričam kako bi bilo da postanemo svjetski prvaci. Iluzija je sad govoriti o tome.

Nekad se snovi ostvare?

- Naravno.

'Francuzi su broj 1, ali nije ih nemoguće pobijediti'

Tko su glavni favoriti za svjetskog prvaka?

- Francuzi! Apsolutno. Godinama to dokazuju, imaju nevjerojatnu ekipu, kad vidim da igrači kao Coman i Dembele praktično nisu niti na mapi jasno mi je koliko je sati. Po imenima su broj 1.

S Tricolorima igramo u Ligi nacija, izbornik Dalić je rekao kako se nada da protiv njih možemo konačno nešto i napraviti, a tu su i Danska i Austrija.

- Francuzi su nam u svim sportovima jako težak suparnik, sjećamo se i rukometnih utakmica i borbi u njima, a naravno da ih želimo dobiti. Bit će vrlo teško, no nije nemoguće. Protiv Danske i Austrije imamo pravo po svim kriterijima očekivati pobjedu. Ako budemo pravi, imat ćemo velike šanse da završimo barem kao drugi u skupini, što dosad još nismo uspjeli. Vjerujem u najbolji rezultat u Ligi nacija.

'Messi mi je prirastao srcu, a svima je drago što Modrić traje'

Tko je u 2021. bio igrač godine u svijetu, a tko je hrvatski nogometaš godine?

- Lionel Messi mi je najdraži i najbolji igrač, a dobio je i Zlatnu loptu, tako da ću reći njega. Najviše mi je prirastao srcu jer kao nogometaš znam koliko su teške stvari koje on radi na terenu. U Hrvatskoj je to opet Luka Modrić, ne znam više koji put, ali svima nam je drago da je tako i da će trajati još…

Robert Lewandowski vam je suparnik u Bundesligi i ima simpatije mnogih koji ga stavljaju na prvo mjesto.

- Znam, ali Lewandowski je klasičan strijelac, ali kad vidiš što Messi radi s loptom… Lewandowski je ubojica u kaznenom prostoru, jedan od najboljih golgetera u povijesti, međutim, kao igrač Messi je kompletniji. Bez ikakve dvojbe i usporedbe.

Kao lijevom beku, koji se probija na najviše razine, tko su vam ovog časa top bekovi?

- Jako mi se sviđa igra Andyja Robertsona, koji je već godinama na jako visokoj razini. Na desnom beku Trent Alexander-Arnold, fenomenalan je, ima sve što treba. Liverpool ima najbolje bekove na svijetu. Postoji još dobrih igrača, ali nitko mi toliko ne upada u oči od lijevih bekova, što je moja specijalnost, kao Robertson.

'Bayern nitko ne može ugroziti'

Nastavlja se Bundesliga, Bayern je vodeći s devet bodova više od drugoplasirane Borussije Dortmund. Može li itko osim Bavaraca biti prvak?

- Ne, mislim da Bayern nitko ne može ugroziti. Godinama se priča o tome hoće li netko to uspjeti, ali sada je razlika u kvaliteti i veća nego ranije. Po pojedinačnoj klasi, ali i po vrijednosti momčadi daleko su ispred svih.

Ovog časa u prvom rangu Bundeslige šestorica su Hrvata. Osim vas i Joška Gvardiola, od starijih je Andrej Kramarić, a od mlađih Marin Pongračić, Josip Stanišić i Kristijan Jakić.

- Pongračić i Stanišić se još pronalaze, nije lako doći u startnih 11 u dva najjača kluba u Njemačkoj. Kramarić je ključan igrač Hoffenheima nekoliko godina, on je pola te ekipe, a Jakić se jako dobro uklopio u Frankfurtu. Prva mu je sezona, nadam se da će što više napredovati, u Bundesligi moraš biti na konstantno visokom nivou, a on to može.

Mercedes, slonica i koala Jimmy

Sosa je veliki ljubitelj životinja, od papige do koale. Sponzor je slonice u zoološkom vrtu u Stuttgartu, koju ponekad posjeti, a nakon velikih požara u Australiji “posvojio” je jednu koalu, popularno zvanu Jimmy. Svaki mjesec šalje za nju novac.

Pomaže i jednom resortu za životnije u Africi. Kaže da uživa u tome. Sretan je i općenito životom u Stuttgartu, iako će ga karijera vjerojatno vrlo brzo odvesti dalje.

Ima više od 15 tetovaža, najnovija je broj 24 u spomen na Kobea Bryanta, a vozi klupski Mercedes kao i svi igrači jer to je obvezan po ugovoru budući da se radi o sponzoru čije je sjedište u Stuttgartu. Definitivno, nije loša opcija... U klubu su mu, dakako, čestitali na plasmanu na Svjetsko prvenstvu.

- Apsolutno. Pogotovo što sam jedini igrač iz momčadi koji je izborio plasman na Svjetsko prvenstvo. To je za našu ekipu nešto posebno jer jako puno igrača ne igra za reprezentaciju.

'Boli me što ne možemo igrati na Maksimiru'

Spominjali ste i prije i nakon utakmice s Rusijom na Poljudu kako vam je sjajno igrati u njegovoj atmosferi, a ujedno kažete da biste voljeli još koji put zaigrati na Maksimiru. Boli li vas u kakvom je stanju Maksimir?

- Naravno da me boli, jako mi je žao što Zagreb kao glavni grad Hrvatske nema stadion koji mu pripada kao jednom od općenito najljepših gradova. Krivo mi je što stadion ne predstavlja nešto najprestižnije u Zagrebu, nego baš suprotno. Iz tog razloga kao reprezentacija ne možemo igrati na njemu. Svima je najljepše igrati u glavnom gradu, pogotovo što nas je puno iz Zagreba. Dakako, kad bi Zagreb imao stadion, mogli bismo kombinirati da nekad budemo domaćini u Zagrebu, nekad u Splitu, nekad u Osijeku ili gdje god HNS odredi. Sada u metropoli nemamo priliku igrati i to nas sve boli. Pogotovo nas koji smo iz Dinama i odrasli smo na Maksimiru. Taj stadion nam nešto predstavlja jer mnoge smo godine na njemu proveli.

'Puno prijatelja ide u Katar, moram nabaviti barem 25 ulaznica za svaku utakmicu'

U Kataru se igra Svjetsko prvenstvo, ali i turnir u ožujku za koji je najavljeno da će Hrvatska na njemu nastupiti. Jeste li bili kad u Dohi?

- NIsam, imat ćemo je vjerojatno prilike vidjeti uskoro povodom prijateljskih utakmica. Bio sam u Dubaiju, što je slično podneblje.

Hoće li tamošnja klima utjecati na igre i rezultate?

- Ne vjerujem jer stadioni će biti klimatizirani ili temperature krajem godine neće biti previsoke, pa to neće ni trebati. Prilagodit ćemo se.

Imate li puno prijatelja koji se kao navijači spremaju u Katar?

- Jako puno. Već svi pričaju o ulaznicama. Nije to ništa novo, neki idu na utakmice reprezentacije dvadesetak godina, a sad im je još draže budući da ja igram. Bit će spektakl unatoč svim problemima.

Sad imaju opciju više za nabaviti karte...

- Već računam da moram riješiti 25 ulaznica za svaku utakmicu.

Otkad ste među Vatrenima obrana je primila samo jedan pogodak i to autogol. Liga nacija i Svjetsko prvenstvo ponudit će jače protivnike i ozbiljnije testove. U javnim nastupima hvalili ste Joška Gvardiola, a kako gledate na kompletan zadnji red? Hoćemo li biti mirniji u ovoj tek započetoj 2022. godini, možemo li računati da reprezentacija neće biti porozna kao u prethodnoj Ligi nacija kad je u šest utakmica primila 14 pogodaka.

- Imamo jako potentnu i bržu obranu. Na svim pozicijama smo pokriveni, za Joška sam već govorio da igra na fantastičnoj razini. Ako nastavimo u istom ritmu u kakvom smo bili, nećemo imati problema što se tiče zadnjeg reda, ali svi znamo da na broj primljenih golova ne utječe samo igra uže obrane, nego je to odgovornost cijele ekipe. Kao što je i zabijanje golova.

Što bolje igrate, više vas uspoređuju s Robertom Jarnijem, koji i dalje slovi kao najbolji lijevi bek Vatrenih ikad.

- Ne mogu se još uspoređivati s njim, morao bih puno toga postići da bih imao na to pravo. Potencijalno sam na tom putu da bi se jednog dana moglo govoriti o usporedbi, ali mnogo se toga za mene pozitivnog mora odviti kako bih došao do takve razine. Znamo da je Jarni imao veliku karijeru, da je igrao za Real i Juventus, to je isto kao da se sada nekog 23-godišnjaka komparira s Lukom Modrićem. Ispred mene je deset godina u kojima bih morao napraviti velike stvari da bih jednom rekao kako sam imao karijeru kao Jarni. Naravno da mi je to cilj, da mi je to u glavi, ali ne samo zbog njega i motiva da ga dostignem, nego čisto zbog mojih ambicija jer svi bismo htjeli igrati u klubovima kao što je Real Madrid.

Linker
24. studeni 2024 18:38