Reprezentativnu godinu više ćemo pamtiti po plasmanu na Svjetsko prvenstvo nego osmini finala Eura, iako je kontinentalna smotra trebala biti vrhunac jer za takve događaje se igraju kvalifikacije i živi nogometni puk. No, kad već nismo prošli Španjolsku u Kopenhagenu, pobjeda nad Rusijom naša je “vanilin kiflica” 2021. godine.

Pandemijskih dvanaest mjeseci pisat će se i kao etapa nacionalne vrste u kojoj je Zlatko Dalić prošao kalvariju, mijenjao vlastitu strategiju od “izbornika-prijatelja” u “izbornika-šefa”, meku ruku učinio čvršćom i autoritativnijom, te na kraju ponudio retuširano lice Vatrenih. Zato su ključne činjenice u 2021. - Katar i čak petnaestorica igrača koji su prvi put zaigrali u kvalifikacijskim susretima. Međutim, dokle god su na Dalićem najužem popisu sedmorica sa 65 i više nastupa, te čak šestorica s preko 70 utakmica u državnom dresu, to nije klasična smjena generacija već mnogo bolje od toga. Hrvatska mudro mijenja istrošeno ruho i navlači novo kao zmija kožu… U svakoj varijanti ona je tu, opasna i jaka, čak i ako ne izgleda uvijek šampionski. Postavila je dio temelja za desetljeće koje je startalo, te potvrdila da i u najprestižnijim svjetskim nogometnim krugovima na Vatrene moraju i dalje ozbiljno računati.

Atomska energija

Dalić je toliko uvjeren u “atomsku energiju” španera koje je upravo lansirao u orbitu da je najavio novi vrhunski rezultat u rangu dvije mundijalske medalje, ako ne pod njegovim vodstvom, onda nakon toga...

Dao je šansu osmorici potpunih debitanata, te omogućio priliku još sedmorici koji nikad nisu igrali ništa važnije od prijateljskog susreta ili Lige nacija. U jednoj kalendarskoj godini to je čak 15 likova koji su redizajnirali roster i potvrdili da “hrvatski bunari” nisu presušili, a kao da je bilo jučer kad su se probijali Pašalić, Vlašić, Brekalo, Livaković. Barišić, Ćaleta-Car.... Nije čudno što se u izjavama mnogih proteže teza o novoj generaciji, ali... Dalić na savršen način pomlađuje momčad i uvodi svježu krv, te ujedno čuva asove i senatore koji su i dalje kadri vuči. Kombinacija zrelosti i poleta, iskustva i talenta uvijek je bila najbolja. Tako su radili i prethodnici, to je jedna od tajni kontinuiteta Vatrenih na velikim natjecanjima - za Hrvatsku ne igraju stari ili mladi, nego najbolji!

ANTE CIZMIC/CROPIX Cropix

Pamtimo 1996. i 1998. godinu kad je naša reprezentacija prvi put išla na Europsko i potom svjetsko prvenstvo. Trenerski bard Tomislav Ivić gorljivo se preko medija zalagao da se na završnim turnirima šansa ponudi mladima koji će biti budućnost jer za malu državu cilj je ostvaren već plasmanom. Ne, Ivić, koji je gotovo uvijek bio u pravu, taj put nije vidio dobru strategiju i srećom rezanje i stavljanje drugih igrača zbog godina nikad nije postao hrvatski modus operandi. Izbornik Miroslav Blažević na te završnice išao je s najkvalitetnijima, ne pitajući za podatke iz rodnih listova. To se profiliralo kao standardan obrazac kojeg se drži i Dalić - nema radikalnih pretumbacija, već se ekipa postupno osvježava.

Luka Modrić, Ivan Perišić, Dejan Lovren, Domagoj Vida, Mateo Kovačić, Marcelo Brozović i Andrej Kramarić naši su “coltovi” kao iz vesterna “Od sada sedmorica”, koji neće svi jednako izdržati “u vatri” kroz koju prolaze sezonu po sezonu, ali siju strah suparnicima u kosti. Čak petorici od njih ovog ljeta istječu klupski ugovori, svima osim Lovrenu i Kovačiću, no za reprezentaciju to nije važno jer najmanje do Katara ostat će u akciji. Međutim, od 15 potpuno ili relativno novih imena Dalić bi mogao sastaviti postavu: Grbić (Ivušić) - Juranović, Stanišić, Gvardiol, Sosa (Melnjak) - Sučić, Jakić, Majer - Ivanušec, Budimir (Čolak), Livaja (Lovrić). Do njih su i pozivani koji nisu zaigrali u 2021. kao Pongračić i Moro.

Novih će biti manje

U sve boljima Grbiću i Ivušiću, uz Livakovića, Hrvatska ima golmane od kojih puno očekuje, a vratari su gotovo najvažniji u svakom sportu. Gvardiol i Sosa su osvojili Dalića i oni su lijeva strana obrane za velike ambicije, dakako, uz starije kolege. Stanišić se tek treba potvrditi jer ako opstane u Bayernu druge mu i bolje preporuke ne treba. Na Jakića, Sučića i Majera komplimenti se “lijepe” kao magnetom, Francuzi koji znaju nogomet u Majeru vide Modrićevu repliku, a za nas Hrvate su Sučić i Jakić kao Aljoša Asanović i Ivan Gudelj 2.0… Marko Livaja je heroj Hajduka i HNL-a, ali u napadu bi nam dobro došlo pokoje lice jednakog formata kao u ostale tri igračke linije. Jasno je da će i u 2022. biti novih imena, ali sigurno manje.

Dalić je ujedno u 2021. prestao zvati niz srebrnih iz Rusije, niti jednom na listu nije stavio Tina Jedvaja, a nakon Eura iz njegova kruga otpali su Šime Vrsaljko, Milan Badelj i Ante Rebić, dok je poziciju izgubio, iako ga nije zaboravio, i iskusni Lovre Kalinić. Badelj je izostavljen jer ga je izbornik odlučio reprezentativno umiroviti. Saga o Rebiću medijski je obilno publicirana, a neki će kazati da je još dalje povratku Šime Vrsaljko. Njegovo bahato ponašanje prema Daliću bez poštivanja izborničkog autoriteta pred cijelom ekipom na jednom ručku za vrijeme Eura, kad mu se ljutit što nije u početnoj postavio obratio sa “ti” kao nikad ranije i kao nitko drugi od igrača (“Ti mene nisi stavio igrati, ti si to napravio…), dodajući još koješta, kao da su “zajedno išli u školu”, pa je po hotelu rogoborio i dizao tenzije, bilo je zoran primjer prelabavog stava kojeg je Dalić imao prema igračima, pogotovo senatorima. Pojedini su zaboravili na hijerarhiju i stegu, ali i pokazali koliko se neki od njih u trenutku slabosti teško nose s “božanskim statusom” u nacionalnoj vrsti koji su im nadjenuli mediji i navijači, pa ne vide granice. No, premda će mnogo bliski Vatrenima reći da su upravo Vrsaljko i Rebić slike novog Dalićevog kursa i da im za njegova izbornikovanja nema povratka, ne bismo se kladili u velik novac.

TOM DUBRAVEC/ CROPIX Cropix

Mladi lavovi

Ne djeluje nam Vrsaljko kao problematičan lik, koji ne bi bio svjestan pogreške pa da ga izbornik “pod mus” drži na ledu čak i ako zaigra u kontinuitetu i kvalitetno. Jedvaj je još krajem 2020. godine dobio debeli minus zato što nije bespogovorno dojurio u Split na utakmicu s Portugalom nakon što su otpali Ćaleta-Car i Pongračić. Njegovo premišljanje i dvojba što će mu reći klub izbornik je tada presjekao pozivnicom Mili Škoriću, koji je istog časa sjeo u auto i dodao gas. Na kraju je na Poljudu igrao protiv Cristiana Ronalda i to jako dobro. Jedvaja od tada nema u izbornikovim planovima. Hoće li se itko od njih trojice vratiti ovisi prvo o njima, potom o Daliću. Lovre Kalinić je nekim lošijim ljetnim obranama, primjerice protiv Tobola, ostao bez mjesta u momčadi za rujan, a zatim su mu “mladi lavovi” okupirali pozicije i premda se vratio u izvrsnu formu više nije bio u prvom planu.

Burna i bitna bila je 2021. Izazovna je 2022. jer u njoj branimo svjetsko srebro, želimo osvjetlati obraz u Ligi nacija, za uspjehe će stručni stožer morati još bolje posložiti novu udarnu postavu i napraviti igru s kojom će Hrvatska biti - pobjednička! Iza Dalića je veliki posao, pred njim ništa manji.

sdad a

SN