Hrvatska je ostvarila pobjedu koja joj daje realnu šansu da se zadrži u A skupini Lige nacija. Do troboda je došla nakon teške borbe s prilično šablonskom, ali natjecateljski vrlo nezgodnom švedskom selekcijom. Gosti su fizički moćni, na tome baziraju i svoje akcije te pristup igri. Kad nalete na momčad koja zna igrati, onda imaju problem, kao što postaju goropadniji kada tehnički moćniji suparnik više ne može držati visok ritam. Upravo se to događalo u Maksimiru.

Majstorski gol Vlašića

Zlatko Dalić optirao je za četiri vezna igrača i dva bočna napadača. Sukladno načinu igre Šveđana, s konzervativnim 4-4-2 i središnjim igračima u ravnini, odabirom Brozovića, Kovačića, Vlašića i Modrića, redom hitrih i vižljastih igrača, očito je htio nametnuti kontrolu lopte i uz brzi protok gurati u dubinu brze Brekala i Perišića. Ta je igra nakon početnih desetak minuta suvišnog nabacivanja u kazneni prostor gostiju, gdje nije bilo skakača, postala nerješiv problem za goste. Naši su puno kombinirali, gradili strpljivo napade, tražili pukotine u obrani Švedske.

Djelovali su baš dobro, ali u završnici je bilo komplicirano. Švedska se spustila u niski dvostruki blok, zgusnula obranu i puno je energije naših pogotovo veznih igrača potrošeno da se stvore prilike. Majstorski gol Vlašića nakon sjajne akcije Modrić - Perišić - Brekalo bila je nagrada toj premoći. No, vidjelo se da bez snažne špice nešto nedostaje...

U nastavku, kada su Šveđani podigli linije prema Livakoviću, počeli su problemi. Prije svega po njihovoj desnoj strani, gdje je Melnjak, ostavljen često jedan na jedan s moćnim Kuluševskim, rasla opasnost. Naša vezna linija pomalo je gubila dah, jer se prilično potrošila u stalnoj gradnji, a onda i u trci za sada napadački aktivnijim Šveđanima.

Jesen s pravim ispitima

Prije nego je pao gol sudac je oprostio našima kazneni udarac (Lovrenova ruka) i moglo se nazrijeti da treba promjena. Ulazak visoke i snažnije špice, koja će donijeti dubinu te zadržati loptu dok se vezni priključe, a ne da oni stalno jure gore-dolje, činio se potrebnim.

Dalić je odabrao Pašalića i Kramarića, u konačnici mu je gol potonjeg dao za pravo. Taj pogodak je prije svega posljedica naivne pogreške gostujućeg stopera i Perišićeve upornosti te altruizma. No očito je ova Hrvatska zaslužila i dozu sreće jer su se igrači silno borili. Uz to, jako je važno, bez obzira na određene propuste u drugom dijelu, da je Dalićeva momčad djelovala, poglavito u prvih 60-ak minuta, vrlo kompaktno, agresivno, taktički disciplinirano.

Modrićevu ulogu nije potrebno isticati, vidi se razlika kad jest ili nije na terenu, iako je u posljednjih 20-ak minuta pao u ritmu. Ova Hrvatska s novom limfom, od Vlašića, Brekala, preko Uremovića, Bradarića, Ćaleta-Cara do drugih, treba neko pripravničko vrijeme. To je ova jesen s pravim ispitima. Kad bude kompletna i razrađena, bit će to jako dobra Hrvatska, definitivno!