Je li Hrvatska zadnji put pohodila ovaj stari Maksimir nitko ne može tvrditi, ali to je lako moguće jer malo je još prostora, ukoliko doista dođe do rušenja i gradnje novog stadiona. Ako se pokaže da je tako ovo će biti povijesni dan jer velika tradicija Vatrenih uvelike je građena na Maksimiru.
Atmosfera je na dan susreta bila prosječna, nipošto se ne može kazati da je Zagreb živio za utakmicu jer grad je bio u uobičajenom ritmu ponedjeljka prvog dana škole. Veći broj navijača mogli smo vidjeti tak u krugu stadiona. No, zastave iz mnogih krajeva gdje žive Hrvati uobičajeni su dekor.
Sreli smo roditelje i članove obitelji više igrača, Miroslav Ivanović, Franjin otac i njegovo društvo pratili su susret sa Zapada, nisu tražili karte za ložu.
- Stiglo nas je petnaestak – kazao je Miroslav.
Franjo je prvi put dobio šansu startati za A vrstu Vatrenih, a bodrio ga je i nekadašnji suigrač Daniel Katić, igrač Posušja.
- Franjo je TOP, što smo sve zajedno prošli – hvalio je centarfora Benfice.
Ozračje na tribinama bilo je sportsko, navijačko, pjesma nije prestajala. Ton su davali aktivni navijači sa Sjevera. Većina u dresovima, ne svi.
Robert Prosinečki dočekan je pljeskom maksimirskih tribuna, možda više Hrvata nego Crnogoraca. Gostujući navijači popratili su s odobravanjem čitanje imena svojih igrača, ali kad je spiker spomenuo Prosinečkog prevagnuo je pljesak zapadne i sjeverne tribine. Tijekom utakmice bio je aktivan, stalno na nogama kraj klupe, davao savjete igračima, igrao s njima... I to odmah od starta susreta. Zlatko Dalić je u utakmicu ušao mirniji.
Na utakmici sa Češkom tamošnji su Ultrasi napustili tribinu, ali u Zagrebu su se pojavili.
Navijanje je krenulo sa "Zovi, samo zovi", nastavilo pokličima "Hrvatska, Hrvatska" i išlo u tom tonu... Uz ponešto pirotehnike. Kao i često na utakmicama reprezentacija većini gledatelja za pravo ozračje treba poticaj s terena. Maksimirski Sjever skandirao je Perišiću "Ivane, Ivane...", na što je odgovorio dizanjem ruke. Ovacije je, dakako, dobio Modrić u svojem 106. nastupu na Maksimiru.
Moderna Hrvatska prvu je utakmicu odigrala 17. listopada 1990. godine na Maksimiru i sve dalje čudesna je priča drama, uspjeha, ponešto tuge i razočaranja, ali prije svega ponosa i slave. U jednom razdoblju Vatreni 35 povezanih utakmica nisu poraženi na Maksimiru. Je li ovo bio završni čin? Prazan Istok samo je još jednom pojačao dojam da je vrijeme za novi stadion.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....