Prošlo je točno desetljeće od dana objave da je Dinamo platio rekordnu odštetu Lokomotivi za igrača Marcela Brozovića. Tih 2,4 milijuna eura djelovalo je apstraktno za transfer unutar HNL-a i, dakako, bio povodom tematiziranja “nejasne” sinergije dva kluba. Brozović je godinu prije došao na Kajzericu iz Hrvatskog dragovoljca, koji je prihodovao 300 tisuća eura, te je i tada bilo prilično skepse oko te prinove Lokomotive. Zašto? Brozović nije bio etablirani mladi igrač, tzv. projekt. On je bio “samo” igrač koji je plijenio pažnju pažljivijeg promatrača dvjema značajkama. Imali ste osjećaj da na kojem se god dijelu terena nalazi lopta, nalazi se i on, čija je značajka bila koščata i relativno “tanka” tjelesna fizionomija.
Netko je dobro prepoznao u Lokomotivi, potom u Dinamu, da taj “mali”, iako odaje dojam da bi svakog trenutka mogao posrnuti s loptom i bez nje, zapravo može trčati unedogled. I osim što solidno barata s loptom, pri kraju susreta djeluje istovrsnog trka kao i na početku utakmice...
Od kritika do drhtanja
Znate već kako idu vrednovanja u nas. Brozović je postao dinamovac, ali je u početku djelovao kao jedan od mnogih transfera bez neke perspektive. Kako je sazrijevao i napredovao u statusu, ubrzo je Brozović ne samo razuvjerio skeptične u Hrvatskoj, nego je odmah stekao naklonost ondašnjeg izbornika mlade reprezentacije Nike Kovača. Čim je preuzeo A selekciju, povukao ga je za sobom i odveo na Mundijal u Brazil. Opet uz podosta skepse...
Priča o karijeri Marcela Brozovića. Skepsa i nepovjerenje. Iako su skauti Intera zaokružili njegovo ime prilično ranije nego su domaći promatrači prihvatili njegovu vrijednost, tek je transfer u Milano označio da je Brozović posebniji igrač reprezentativnog formata. No, gle čuda, kritičke analize u Italiji nisu ga dočekale s odobravanjem. Dakako da je opet bilo skepse, tim prije što je cijena transfera (8 milijuna eura) skeptičnom dijelu javnosti predstavljala argument da to nije igrač za Interove ambicije...
Sedam godina kasnije Interovi navijači, uprava i treneri, drhtali su dok su čekali odluku Marcela Brozovića glede nastavka karijere. Isticao mu je ugovor u lipnju i imao je top poziciju za transferni rok kao igrač bez odštete. S obzirom na kvalitetu igre koju je iskazivao protekle četiri godine, uključujući reprezentativne dosege (srebro), Brozović je prerastao u igrača kojeg se tretira klasom na poziciji “šestice”, koju danas europska struka tretira vrlo deficitarnom. U Interu su toga bili posve svjesni jer je prvo Luciano Spalletti mučio direktore da zadrže Brozovića (ponude iz Engleske i Njemačke) smatrajući ga jedinstvenim redateljem igre. Onda se to ponovilo s inače vrlo zahtjevnim i izbirljivim Antoniom Conteom, koji je kazao da “Brozović ima takve potencijale da može biti najbolja šestica na svijetu”. I kad se opet i treći trener, Simone Inzaghi, još žešće postavio u zahtjevu da se potpiše novi ugovor s hrvatskim igračem, bilo je jasno da Interovi direktori nemaju alternativa. Ili će mu ponuditi tražene uvjete (6 milijuna eura neto) ili će biti u velikom problemu s trenerom i navijačima, odnosno rezultatima...
Odličan šut s distance
Naposljetku je Brozović produžio ugovor, za još četiri sezone, i dobio status “top class” primanja u Interu. Vjerojatno bi u Engleskoj, Francuskoj i Španjolskoj, odakle je stizao konkretan interes, dobio više novca (i nagradu za dolazak bez odštete), ali Brozović je racionalno procijenio da u Interu ima i vrhunski status i mogućnost osvajanja trofeja, ali i kvalitetu života gdje mu se obitelj udomaćila...
Zašto je Brozović tako važan igrač, a u što se možemo uvjeriti u njegovim nastupima za Hrvatsku? Prije svega je važan jer tehnički i taktički ima potrebne potencijale da vrhunski igra kao “zadnji vezni”. To je pozicija u momčadi na kojoj igrač predstavlja sponu između obrane i napada, doprinosi destrukciji suparničke igre, inicira tranziciju i djeluje kao playmaker. Danas je teško pronaći igrače koji sublimiraju takve potencijale, dakle, imaju fizičke kapacitete i izdržljivost, imaju viziju igre i sposobnost čitanja suparničke igre, te ih tako preduhitri u akciji.
Brozović, kažu kondicijski stručnjaci kluba i reprezentacije, može trčati doslovno dvije utakmice zaredom u visokom ritmu. Pritom, tvrde treneri, izvrsno dirigira igrom, gradi akcije iz niskog bloka i preskače prvu liniju suparničkog visokog presinga. I, da ne zaboravimo, Brozović ima odličan šut s distance i nerijetko postiže spektakularne pogotke.
U Osijeku je Brozović bio među rijetkima na razini svojih standarda. U Splitu je protiv Francuza bio odličan, iako su Deschampsovi igrači fizički impresivni, motorični, brzi, rastrčani. I to jako puno govori o Brozovićevim kvalitetama. Toliko je izdržljiv da pored svih zadaća u igri, fizičkih i tehničkih obveza, uspijeva non stop izražavati gestikulacijama i nerijetko glasnim pritužbama svoja nezadovoljstva.
Ljutito mahanje
Kažu kroničari Intera, kad mu igrači ne dodaju loptu kad je u prilazu, ljutito maše. Kad mu dodaju loptu, ako nije pravovremena, opet je iritiran. I kad se sve dobro poklopi, pišu s dozom zafrkancije, za svaki slučaj preventivno će nešto nekome mahnuti ili doviknuti. Takav je valjda morao biti da bi postao Epic Broz, klasni vezni jednog od najvećih klubova u povijesti nogometa.
Danas, kad je konačno svjetski priznata vrijednost, a kronične skepse u Hrvatskoj i Italiji postale su memorije drugog vremena, Brozović predstavlja nedodirljivu vrijednost svojih momčadi. I kako je kazao Arrigo Sacchi, tek će odigrati najbolje utakmice karijere...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....