Andrej Kramarić odigrao je u utorak u Varšavi stotu utakmicu za hrvatsku reprezentaciju. Za to mu je trebalo deset godina i mjesec dana. Suvišno bi bilo pisati da je s time ušao u povijest jer odavno je velikan hrvatskog nogometa, jedan od korifeja i protagonista zlatnog doba Vatrenih. Nisu ga gurali ni klubovi, niti menadžeri, niti novinari, probio se sam i sve je postigao sam, svojom igračkom klasom tjerao je izbornike da na njega računaju.
Kakvi su dojmovi sa stotoga nastupa koji je bio u Poljskoj, pitali smo ga.
- Bila je za to mene posebna utakmica, stota za reprezentaciju. Kao dijete nikad nisam sanjao sto utakmica, svako dijete sanja da odigra jednu za svoju domovinu. Ponosan sam i sretan što sam ušao u odabrano društvo u koje se ne stiže baš tako lako. Utakmica je sama po sebi bila zanimljiva. Kod rezultata 3:1 imali smo sve pod kontrolom, inače takvi susreti znaju završiti i 5:1, ali nesmotreno smo primili gol za 3:2. To je nogomet, kasnije su oni stisnuli, Livaković je dobio crveni karton što je bila pogreška suca. Poljaci su se vratili u utakmicu, na kraju s rezultatom 3:3 i bodom moramo biti zadovoljni. To nam odgovara, ako bude sve u redu u zadnja dva nastupa, igrat ćemo u četvrtfinalu. Kad podvučem crtu, dobro smo to odradili - kazao nam je Kramarić u intervju za Sportske novosti.
Razgovarali smo u četvrtak nakon što je završio s jutarnjim treningom u Hoffenheimu. Kad je već spomenuo Livakovića, pitali smo kako je njemu iz perspektive napadača izgledala ta situacija? Je li doživio tako nešto?
- Nisam doživio. Robert Lewandowski je htio isprovocirati tu situaciju, Livaković je bio sekundu i pol prije na lopti, svoju inerciju kretanja nije mogao zaustaviti. Lewandowski je naletio na putanju Livakovića. Prekršaj je možda bio, ružno je izgledalo, ali to ne može biti crveni karton. Nikada. Uostalom, možda je sudac mogao svirati i prije toga prekršaj, manji kontakt na Perišiću, a da se nije uopće oglasio mislim da bismo nakon te ispucane lopte imali dobru šansu. Sve se odvilo na krivu stranu po nas, ali eto, to je nogomet.
Je li se Lewandowski mogao izmaknuti kad je vidio da neće doći do lopte?
- Normalno da se mogao izmaknuti. Mislim da je Lewandowski tražio manji kontakt, naravno nije htio da ga baš tako đonom udari prema koljenu, ali kad vidiš da golman ide tom silinom, normalna reakcija tebe kao napadača je da se mičeš. Imam osjećaj da je to Lewa pametno odradio.
Povod za intervju i glavna tema je Kramarićev ulazak u Klub 100. Na press konferenciji kazao je kako unucima nećete morati smišljati ribičke priče jer napravio je sve što je priželjkivao i više do toga.
Nemam snage, energije niti želje vraćati se na to kakva je bila situacija sa Zdravkom Mamićem i Dinamom
Znači li to da je ocjena reprezentativne karijere deset ili ipak niža?
- Neka bude deset. Ne žalim ni za čim. Finale Svjetskog prvenstva u Rusiji, treće mjesto u Kataru, finale Lige nacija. Ne znam hoće li se ikad to ponoviti u jednoj generaciji, a pitanje je i uopće u povijesti hrvatskog nogometa. Svi moramo biti izuzetno ponosni na to što smo napravili. U stotinu utakmica imam trideset golova i deset asistencija, a minutaža u prvih pedesetak nastupa nije bila tako velika. Omjer odigranih minuta i pogodaka je jako dobar.
Igrao je 5687 minuta, zabijao svakih 189 minuta, dakle u nepune dvije utakmice jedan pogodak. Od toga 25 otkako je izbornik Zlatko Dalić te je najbolji strijelac Hrvatske u zlatnoj eri. Kao takav ući će u knjige.
- To godi uhu. U početku nisam bio konstantan, malo sam utakmica igrao po 90 minuta. S učinkom sam izuzetno sretan i ponosan.
Debitirali ste s 23 godine, za one koji ne znaju, zašto tako kasno?
- Što da podsjećam? Svi znamo kakva je bila situacija kad sam bio u Dinamu. Nije se poklopilo. Zašto? Nemam snage, energije niti želje vraćati se na to kakva je bila situacija sa Zdravkom Mamićem i Dinamom. Morao sam ići okolnim putem, bez obzira na to što sam bio najveći talent u Dinamu, najviše golova postigao u povijesti klupske škole, a osim toga imao sam fantastičnu prvu sezonu, kad je još igrao i Mario Mandžukić. Krenuo sam zabijati u prvenstvu i Kupu, a onda me više nije bilo na mapi. Zbog čega? Nemam energije razmišljati niti govoriti o tome.
U Maksimiru nije dobio pravu šansu, odradio je posudbu u Lokomotivi pa se definitivno afirmirao u Rijeci. Koliko je bio dominantan u HNL-u govori podatak da je u jesenskoj polusezoni 2014. godine zabio 21 pogodak. Danas špice budu slavljene ako u cijeloj sezoni dođu do dvadeset. Napustio je Leicester City najviše vođen motivom da igrom u Hoffenheimu izbori Euro 2016. godine, ali je na tom EP-u bio pričuva i ulazio na minutu-dvije.
Kako ste to doživjeli?
- Svaki igrač, bez obzira na godine, želi igrati više. Imao sam na tom Euru sve nastupe, a zapravo gotovo jednak broj minuta kao i utakmice. To su bili moji počeci u europskom i svjetskom nogometu. Nisam ni zamišljao niti sanjao da će Hoffenheim postati posebna priča. Ne žalim ni za čim. Konstantan sam u Bundesligi, praktički svake sezone najviše zabijem u klubu, dajem golove u reprezentaciji, moram biti sretan zbog svega što se događalo u karijeri.
Rado se prijetim dolaska šefa Dalića koji nas je povezao. Nismo bili u ugodnoj poziciji, ali našao sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu
No bitna je stvar da ste Hoffenheim izabrali zbog reprezentacije?
- Je, bilo je tako, htio sam biti dio reprezentacije i igrati. Kad sam bio u Leicester Cityju, koji je zbilja također posebna priča, koju nikad neću zaboraviti jer ono što se tamo događalo vjerojatno se neće ponoviti u povijesti nogometa, zvao me izbornik Ante Čačić i rekao da nije siguran hoću li ići na Europsko prvenstvo jer jako malo igram. Premda smo u tom času gazili u Premier ligi, moja je odluka bila - Hoffenheim. Zbog minutaže.
Napustili ste Leicester koji je na kraju bio prvak i otišli spašavati Hoffenheim od ispadanja samo kako biste igrali za reprezentaciju. To isto vrijedi istaknuti u priči o 100 nastupa.
- Sigurno da je reprezentacija bila glavni razlog.
Obilježili ste dolazak Zlatka Dalića za izbornika 2017. godine s dva gola u Ukrajincima u Kijevu. Jesu li vam i dalje ti pogoci najdraži?
- Jesu. To je posebna utakmica i specijalna emocija. Kad se vratim mislima u ono vrijeme, to je bilo nešto čudesno. Rado se prijetim dolaska šefa koji nas je povezao. Nismo bili u ugodnoj poziciji, ali našao sam se u pravo vrijeme na pravom mjestu. Te golove nikad neću zaboraviti, to je jedan od mojih najljepših i svakako najbitnijih trenutaka.
Kad ne bi bilo te pobjede, niti Rusije ne bi bilo.
- Tako je.
Koja vam je najbolja utakmica?
- Bilo je nekoliko super utakmica, uvijek sam se dobro osjećao. Prvo mi na pamet pada Kanada kojoj sam dao dva gola na Svjetskom prvenstvu u Kataru. Bilo je tu susreta i s Francuzima, i Španjolcima... Cjelokupna slika naše reprezentacije i rezultat je nešto nestvarno. I dalje tvrdim da smo veliko čudo.
Šuker, Mandžukić, Perišić? Ne razmišljam o tome, niti se zamaram s time. Mislim da je Šuker nedostižan, no to me ne opterećuje
Biste li mogli reći koji je najljepši gol?
- Prvi Ukrajini glavom je bio jedinstven u mojoj karijeri, s dosta velike distance, sjećam se da sam izvrsno pogodio. Taj je možda bio najteži, iako je vrlo zahtjevan bio i jedan protiv Kanade. Čudo mi je bio pogodak Sjevernoj Irskoj u prijateljskoj utakmici s dvadesetak metara, po atrakciji je taj na prvom mjestu, ali generalno na prvo mjesto bih stavio pogodak Engleskoj na Wembleyju, nakon nekoliko lažnjaka jer opisuje mene. S tim lažnjacima.
Dali ste 30 pogodaka za reprezentaciju i kazali da ne razmišljate o Davoru Šuker koji ih ima 45. No, sigurno pucate na Marija Mandžukića i Ivana Perišića koji su postigli po 33 gola.
- Ne razmišljam o tome, niti se zamaram s time. Mislim da je Davor Šuker nedostižan, no to me ne opterećuje. Svoje sam u karijeri odradio, nemam nikakav pritisak. Želim samo biti zdrav i motiviran, gurati dokle je moguće, pa što bude.
Kad ste bili najsretniji?
- Opet se vraćam na Ukrajinu. Naravno i protiv Kanade, pa sada kada sam odigrao stotu, jasno i nakon pobjede nad Engleskom u polufinalu SP-a. Bilo je toliko sretnih trenutaka da mi je teško izabrati poseban. Ali taj je Ukrajina! Još sam bio svjež u reprezentaciji, a zabio sam dva gola i potom ideš u doigravanje gdje znaš da ćeš gaziti. No, još jedna stvar daje toj priči o utakmici u Kijevu posebnu emotivnu notu za mene. Tek sam prohodao sa sadašnjom suprugom Mijom, a poklopilo se da sam nakon te utakmice imao dva slobodna dana te samo Mia i ja išli na izlet u Nicu. Sve to skupa ostalo mi je u prekrasnom sjećanju za cijeli život. I zbog reprezentacije i zbog sadašnje žene - otkrio je Andrej.
Mia i on sada imaju dvoje djece. To vam je zacijelo bilo najljepše putovanje u životu.
- Možda sam zato bio tako dobro motiviran u Kijevu - nasmijao se.
Smiješno mi je kad se debatira tko je najveći svih vremena. Messi je daleko broj jedan u povijesti nogometa
U reprezentaciji ste pucali i kaznene udarce, koji vam je najdraži? Vjerojatno Kasperu Schmeichelu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji u raspucavanju budući da ste prije toga bili klupski kolege u Leicester Cityju.
- Sigurno mi je najdraži, ali ne računa se u ovih mojih 30 pogodaka. No, to mi je jedan od lakših jedanaesteraca jer znao sam da je vruće glave, da ću ga pričekati, a on će otići puno ranije u stranu. Da mi na kraju neće biti toliko težak posao.
Koji trenutak ćete još izdvojiti?
- Polufinale SP-a 2022. s Argentinom. To je bila tuga. Pola sata stajali samo jako dobro na terenu, imao sam osjećaj da smo spremni pobijediti, ali ukazao se Messi. Dakako, bio je tu i sudac Orsato i penal... Nije nas sreća pomazila, a Messi je demonstrirao veličinu.
Na početku Mundijala rekli ste da Messiju želite naslov prvaka, uoči polufinala to ste korigirali, na kraju ga je ipak osvojio.
- Naravno da sam korigirao - nasmijao se i ustvrdio:
- Lionel Messi je najveći koji je ikad igrao nogomet. Takav se igrač nikad više neće ni roditi. Smiješno mi je kad se debatira tko je najveći svih vremena. Messi je daleko broj jedan u povijesti nogometa.
Je li ta Argentina najteži trenutak ili neki drugi?
- Možda čak Italija na Euru. Bolji si, a primiš gol u zadnjoj sekundi. I to pogodi onako... Nije bilo puno ružnih trenutaka, pa taj posebno boli. Pogotovo kad znam da bismo dalje imali Švicarsku, pa Englesku, mogla je biti jako zanimljiva priča... Šteta je, dakako, što u Rusiji nismo uzeli trofej, iako je i finale nešto nestvarno. Opet, to je najveći trofej, a tako je bio blizu.
Na kraju, postoji li neki vratar kojem ste najviše htjeli postići pogodak, a niste?
- Ne, nikad nisam tako razmišljao. Najbolji golman protiv kojeg sam igrao je Manuel Neuer, a njemu sam zabio više puta.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....