Uvod se nametnuo sam po sebi. Koliko bi mu trebalo autom od dalekoistočnog kineskog grada Tijanina do Splita, prvo je što smo htjeli upitati Mileta Škorića za potrebe ovog teksta u kojem smo se s njim prisjetili jedne od najvažnijih sekvenci njegove duge i uspješne nogometne karijere, a u reprezentativnom smislu svakako najpoznatije - susreta Lige nacija s Portugalom na Poljudu 17. studenoga 2020. godine.

No pitanje je postalo suvišno jer nam se Mile javio iz Hrvatske, a ne iz Kine. Sezona mu je upravo završila, pa je s obitelji stigao kući prije nekoliko dana, baš u predvečerje novog dvoboja s Portugalcima u Ligi nacija na Poljudu, gotovo na isti dan kao i prije četiri godine, dan koji je u memoriji hrvatskih navijača ostao kao onaj u kojem je Mile Škorić strpao u džep Cristiana Ronalda.

Kapetan Osijeka u taj je dvoboj na praznom Poljudu uskočio praktički iz auta jer mu se pretpoziv izbornika Zlatka Dalića u telefonski poziv team-menadžerice "vatrenih" Ive Olivari pretvorio u posljednji tren, dva dana prije utakmice. Daliću je zbog brojnih izostanaka, nakon dvoboja u Švedskoj, na raspolaganju za Portugal od stopera bio ostao samo Dejan Lovren i jedino logično bilo je aktivirati Škorića, koji je tada igrao u sjajnoj formi.

"Doći ću svojim autom, tako će biti najbrže", odgovorio je odmah Škorić, prošao covid-test i pojurio prema Splitu. Ostalo je povijest.

Ponos i sreća

- Došao bih i danas da treba i da me izbornik pozove kad god, gdje god i kako god. Pješice ako treba - kazat će danas bivši kapetan Osijeka, koji nikada nije krio ponos i sreću što je bio "vatreni".

Ima li neku uspomenu s te utakmice, upitali smo ga, a on se nasmijao.

- Evo baš gledam u nju - odgovorio je i nastavio.

- To je fotografija na kojoj sam ja između Luke Modrića i Cristiana Ronalda. Volim se našaliti da je to fotografija ‘Šest Zlatnih lopti‘; Luka jedna, Cristiano pet. I moja malenkost hahaha - veli Škorić o fotografiji nastaloj kada je nakon utakmice došao do Luke i Cristiana, a fotograf je uhvatio kadar koji je Mile uokvirio i ponosno izložio u dnevnom boravku.

- Imam i dres s te utakmice, kao i sa svih ostalih utakmica koje sam odigrao za reprezentaciju. Nije ih bilo previše, ali svaka mi je neizmjerno draga, bez obzira na to je li bila prijateljska ili natjecateljska - dodao je naš sugovornik, a mi ga pitamo je li možda izradio i neki kolaž od ikoničnih domišljatih memova koji su nakon te utakmice internetom kružili s istim zajedničkim nazivnikom - kako je Mile strpao Ronalda u džep.

ANTE CIZMIC/CROPIX

- Ma ne. Ne bih to nikada napravio. U redu, razumijem ljude koji su to radili, jer im je očito bilo simpatično, ali ja previše respektiram lik i djelo Cristiana Ronalda da bih se na neki način rugao s njim, ako me razumijete. Istina, odradio sam tada dobru utakmicu, on nije zabio gol, ali realno ja ne mogu stati u istu rečenicu s njim. Osim toga, mi smo tu utakmicu izgubili, a meni je to bila veća muka nego što bi mi bila da je on zabio, ali da smo ostali neporaženi ili, još bolje, da smo pobijedili. Naravno da mi je, bez lažne skromnosti, bilo drago što su me ljudi poslije te utakmice hvalili, ali nisam mogao biti sretan jer smo izgubili. Doduše, bio je to po meni nesretan, čak i nezaslužen poraz, pogotovo kad se sjetim kako smo primili golove. U svakom slučaju, tu ću utakmicu pamtiti dok sam živ, ali ostaje žal što smo izgubili - veli Škorić, koji iznimno respektira Ronalda.

Luka je veći fenomen

- Ma nema se tu što pričati. Čovjek je fenomen, kao uostalom i naš Luka. Čak bih rekao da je Luka i veći fenomen jer ipak igra za Real Madrid u tim godinama. No Ronaldo je vrhunski profesionalac, jedan od najvećih igrača u povijesti sporta koji svi volimo i prema njemu imam samo veliki respekt - ustvrdio je Škorić, koji je oduševljen i "vatrenima".

MARKO MRKONJIC Cropix

- Čudesno je to što radimo, koliko smo jaki i talentirani. Možemo igrati sa svakim i svakoga pobijediti, pa tako i Portugal, kao i Škotsku, protiv koje smo favoriti. Mislim da sigurno prolazimo dalje. Uglavnom, Hrvatska je respektabilna reprezentacija u svjetskim okvirima, protiv koje nikome nije drago ni ugodno igrati, bez obzira na to što su se oprostili neki važni igrači poput Brozovića, Vide, ranije i Lovrena, a koji još uvijek igraju klupski nogomet na visokoj razini. No ne bojim se za nas jer vidim puno novih mladih i talentiranih igrača koji su već unutra - istaknuo je Škorić posebno se osvrnuvši na zadnju liniju.

- Uh, tu smo baš jaki. Već dugo nismo u jednoj generaciji imali toliko odličnih stopera kao što su Gvardiol, Šutalo, Ćaleta-Car, Stanišić, Erlić, Pongračić... U svakom slučaju, i više su nego dostojne zamjene za Lovrena i Vidu, koji su bili jedan od najboljih stoperskih parova na svijetu - smatra nogometaš koji je sezonu u novom klubu Tianjin Jinmen Tiger okončao na šestom mjestu.

Bio je standardni prvotimac igrajući stopera i zadnjeg veznog, u četiri utakmice i kapetan.

U Kini imam veću cijenu

- Ispunili smo klupski cilj plasmanom za dva mjesta boljim od prethodne sezone, a i osobno sam zadovoljan svojim igrama. Sad sam se već priviknuo na tamošnji nogomet, ali i život - opisao je ukratko svoju drugu kinesku sezonu, ali nije siguran hoće li biti i treće. Ugovor mu istječe na kraju ove godine, a za sada je po tom pitanju sve mirno jer je sezona tek završila.

- Sve su opcije otvorene, pa i ostanak u Kini, jer u Europi teško mogu postići cijenu koju ondje imam, no vidjet ćemo kako će se stvari razvijati - rekao je Škorić, koji ne propušta pogledati ni svoj Osijek kad god mu to dopusti vremenska razlika.

- Teško mi je o detaljima jer nisam unutra, ali svi smo vidjeli da je početak sezone bio dosta turbulentan. Sada vidim da su se dečki digli, vratili su se među četiri, gdje i trebaju biti, a ja se nadam da će se podići još malo prema gornjim pozicijama jer Osijek to zaslužuje. Drago mi je vidjeti i dečke iz naše škole u kadru prve momčadi, ali osnovno je da im se vjeruje i da ih se istrpi kada ne ide baš sve kako se možda očekivalo i planiralo. Jako dobro znam iz svog iskustva da su mladi igrači skloni oscilacijama i pogreškama, što je normalno, a to onda treba istrpjeti jer kada ga nakon jedne ili dvije slabije utakmice stave na klupu, mladom igraču nije se lako vratiti. Igraču treba kontinuitet, a ako su krenuli u tom smjeru, onda to treba podržati i kada nije baš sve sjajno - osvrnuo se za kraj i na osječku mladost.