JEDNO OD KLJUČNIH PITANJA! KAMO NAKON 28 GODINA PLOVI REPREZENTATIVNI BROD? Ima li u Prvoj HNL dovoljno kvalitete za Vatrene?

Kad je borba za vrh čak i nezanimljiva, jer vodeća momčad ima ogromnu i, po logici stvari, teško dostižnu prednost, u HNL se ne mogu derbiji svesti na nogometnu priču. Mali derbi u Osijeku prošao je sa sudačkim polemikama. Veliki derbi u Zagrebu bio je samo još bogatiji sudačkim dubiozama. U svim varijantama analiziranja, kako to obično biva u našem podneblju, nogometna igra i učinci postaju marginalni dio priče…

Hrvatska se nogometno u svijetu afirmirala kroz reprezentativne nastupe. Da nema Vatrenih, naša bi nogometna priča zapravo bila teška periferija, kao takva potpuno nezanimljiva javnosti. Da se još uvijek najpopularnija reprezentacija skrbi da nogomet ne izgubi smisao u Hrvata, to je jasno svakom laiku.

Kamo plovi vatreni brod

Nakon 28 godina nije se, međutim, suvišno preispitati kamo plovi i reprezentativni brod, poglavito u kontekstu njegova osnovnog energetskog rezervoara, a to je HNL. Nacionalna elitna liga svedena je na 10 klubova, čime se nije baš dogodila tzv. koncentracija kvalitete domaćeg kadra. Taj argument pobornika smanjenja baze za elitni nam nogomet nije valjda vodio računa kako će se u ligi od 260-280 igrača selekcija umnogome osloniti na strance. HNS je taj trend samo pojačao odlukom da se broj igrača izvan Europske unije poveća na čak - osam! Periodično u HNL-u ima između 30-40% stranaca u kadru, uz opasku da je kod nekih momčadi u prvoj postavi postotak i veći. Među njima najviše ih koriste vodeći klubovi, što i sugerira kako je tom trendu poticaj i financijski potencijal. Drugi klubovi, dakle, više ili manje posežu za strancima ovisno koliko imaju novca i mogućnosti, a ne kao izbor politike selekcije…

arko Todorov / Hanza Media / CROPIX

Olmo

Naravno, HNL je baza iz koje se novače reprezentativni kandidati. Kako dijaspora više ne “igra”, u perspektivi nam liga ostaje glavni izvor selekcije. Sudimo li po derbiju dva najveća kluba Hrvatske, Dinama i Hajduka, onda ćemo doći do zabrinjavajućeg podatka. U prvim postavama bilo je ukupno 10 igrača koji mogu biti pozvani u reprezentaciju. Dinamo je imao Livakovića, Leškovića, Benkovića i Mora, dok je Hajduk igrao s Leticom, Radoševićem, Juranovićem, Caktašom, Nižićem i Bašićem. Kako se logično većinski kvalitetne igrače, i za reprezentativne iskorake, prije svega promatra kroz najveće klubove, a uzimajući u obzir da i Rijeka ima puno stranaca (Osijek još uvijek nije značajno posegnuo izvan granica), sasvim je logično upitati se kakvu ćemo domaću kvalitetu za Hrvatsku stvoriti za idućih 4-5 godina. Nagovještaji pogubnosti tih trendova mogu se već sada naglasiti.

Tamni nagovještaji

U derbiju Dinama i Hajduka igrala su tri strana beka, jedini je Juranović Hrvat. U Rijeci već duže stranci (Makedonci Ristovski, Zuta, Crnogorci Vešović, Raspopović) drže bekovske linije. U tom spektru, primjerice, jedini lijevi domaći bek je Barišić iz Osijeka, a koji se nije uspio ozbiljnije nametnuti kao reprezentativni izbor.

Uzmite sada stanje Dalićeva rostera. Na lijevom beku, koji je deficitaran više od desetljeća za prave specijaliste uloge, sada su mu opcije Strinić (grije klupu u Sampdoriji) i Leovac (vratio se u Rijeku), odnosno Pivarić (Dynamo Kijev). Govorimo o dva igrača u 30. i jednom u 31. godini! No, polako ali sigurno i veći problem od lijevog postaje desni bok. Nakon silaska Srne sa scene, Šime Vrsaljko (26) njegov je nasljednik. Tko uz njega? Dobro trebate promisliti prije nego se sjetite, uz stoperska kompenziranja (Vida, Jedvaj), tko bi uopće mogao konkurirati za desni bok. Uz spomenutog Juranovića, među jačim klubovima to je još Grgić (Osijek) i “povučeni” Tudor.

Kako će Hrvatska, ukoliko se, ne daj Bože, ozlijedi Vrsaljko, popuniti taj bok bez ozbiljnijih (prekaljenijih) desnih bočnih? Hoćete li treću varijantu nestašice koja uskoro može bitno ograničiti izbore Hrvatske, onda je dovoljno pogledati napadačku bazu. U Dinamu su centarfori iz Švicarske i BiH. U Hajduku su to Mađar, Portugalac, Kamerunac i Ganac. U Rijeci su (sada) dva Hrvata (Čolak i Puljić), dok je u Osijeku Makedonac i Hrvat (Marić). Dakle, tri koji mogu (drugo je pitanje imaju li potencijala) biti pozvani pod reprezentativni stijeg.

Ovo su samo nagovještaji, a ukoliko se u HNL-u nastave aktualni trendovi, onda će se kvalitativni potencijal, u ionako suženoj bazi, dodatno osiromašiti. Vrlo brzo moglo bi to postati nenadoknadiva praznina za aktualne kriterije vrijednosti Hrvatske.