Tjedan dana do Europskog prvenstva optimizam i sumnje igraju oštru utakmicu za prevlast u razmišljanjima mnogih Hrvata, iako izbornik i igrači emitiraju vjeru i očekivanje prolaska skupine. Prije tri godine, sedam dana uoči otvaranja Svjetskog prvenstva, naslovnicom SN dominirala je presuda braći Mamić i društvu u Osijeku, a iz reprezentativnog tabora kontroverze i polemike.

“Potencijalno opasne priče” objavili smo u naslovu uz dodatak: “Strinićevu glavu uspješno su riješile tablete, no ima li lijeka za glavu Nikole Kalinića?”. Igor Štimac je ustvrdio kako je upravo Kalinić, a ne Kramarić, trebao igrati centarfora u prijateljskoj utakmici s Brazilom, gdje je tadašnji napadač Milana prvi put odbio ući u igru. Što je ponovio na Mundijalu s Nigerijom i od izbornika dobio avionsku kartu u jednom smjeru - za Split.

Kad bismo stavili na vagu tadašnje i sadašnje ozračje, Zlatko Dalić danas ima više mira jer nakon što je zagrmio o nedostatku momčadskog duha svi redom se kunu u kolegijalnost i posvećenost općem dobru pred vlastitim egom i taštinom. U dužnosničkom miljeu umjesto Zdravka Mamića u bijegu imamo Davora Šukera pred smjenom s mjesta predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza.

Rijetki bi se kladili

Danas bi se malo tko kladio da smo na ruskom putu i da Hrvatska može do još jednog finala, viđeno u Ligi nacija protekle jeseni i na startu kvalifikacija za Katar zabilo nam je strah u kosti, ali kako je staro pravilo da je strah od neuspjeha najveći motivator, možda se i iz toga “izlegne“ nešto dobro. Hrvati nisu nikad jači nego kad se na njih ne računa pa proradi inat.

U Euro definitivno ne ulazimo kao svjetski doprvaci, ni po recentnim rezultatima, ni po rejtingu na kladionicama, kotiramo slično kao 2016. kad tadašnja ekipa iza sebe nije imala veći rezultat od golih plasmana na velika natjecanja. Srebro iz Rusije uvijek će biti ponos i dika, ali danas je sadržajno samo mrtvo slovo na papiru. Niti je to ista reprezentacija, niti je se sve više tako tretira.

Zlatko Dalić izgubio je pet startera iz finala, Subašić, Strinić, Rakitić i Mandžukić nisu Vatreni, a Lovren “vida rane“. No, izbornik nema ni ruskog Šimu Vrsaljka jer današnji igra skromno, a pitamo se koliko će u komparaciji s 2018. godinom dobiti od Domagoja Vide i Ante Rebića. Vatrene na Euro vode samo tri klase koje su zadržale nivo - Luka Modrić, Marcelo Brozović i Ivan Perišić.

U tri godine šansu su dobili mnogi novaci i za vrhunski rezultat bit će ključno hoće li se netko od njih priključiti ovoj trojici. Livaković, Ćaleta-Car, Petković? Vlašić, Brekalo, Pašalić, možda Gvardiol, Bradarić… kad dobiju šansu? Kao i što će Hrvatska imati od Andreja Kramarića, najtalentiranijeg napadača i najboljeg strijelca, ali koji u izbornikovoj shemi 4-2-3-1 nema svoju poziciju.

Belgijski test

Zlatko Dalić ima jasan plan sastava za Englesku. Kad bi se igralo danas, na teren bi izašli: Livaković - Vrsaljko, Vida, Ćaleta-Car, Barišić - Brozović, Kovačić - Rebić, Modrić, Perišić - Petković. No, Belgija je u nedjelju odličan test i ako ga netko od njih ne položi, natjerat će ga da još jednom razmisli. Jasno je da za kasnije utakmice računa i na neke druge u prvih 11.

Što imamo, a što nas čini nespokojnima? Hrvatska je kvalitetnija od Češke i Škotske, ima veću vrijednost od prikazane igre i to bi trebalo biti dostatno za prolaz. Ako potvrdi koliko može. Najveće glavobolje zadaje spora i nesigurna obrana s Vrsaljkom koji odavno nije odigrao poštenu utakmicu. Ako nas zadnji red ne iznenadi ugodno i ukoliko cijela momčad ne odigra defenzivu na sto posto angažmana, moglo bi biti gorkih trenutaka.

Ozbiljan problem je i nedostatak centarfora-golgetera. Dalićev ofenzivni roster pun je krila i polušpica, igrača međuprostora, a ne kaznenog prostora. Kramarić je najbolji strijelac, ali ne voli igrati prvu špicu, a i Petković više ide od gola nego k njemu. Pa ni ti krilni nisu izraziti realizatori...

Sedam dana prije Rusije u Hrvatskoj smo vidjeli moćniju ekipu. Može li ova rasti i stasati kroz turnir? Takvih je slučajeva itekako bilo na velikim natjecanjima jer to je najbolja šansa da kroz zajednički boravak i rad postanu momčad, ali i da iskoče i napreduju pojedinci.