Zlatko Dalić

 Andrew Milligan/Pa Images/Profimedia
Dražen Antolić
VATRENA RETROSPEKTIVA

Hoće li i Dalić punim plućima krenuti putem Guardiole? Bolan poraz može biti najbolji putokaz

Štošta se izborniku Daliću i njegovim izabranicima događalo u ovih jedanaest mjeseci
Piše: Dražen AntolićObjavljeno: 21. studeni 2024. 21:32

Završnica 2024. godine najavila je bolju 2025. i to je glavni razlog za dozu zadovoljstva. Iako će statistike reći kako je iza nas dionica s puno hoda po trnju, krivulja ponovno ide prema gore, makar sporo, ali s potencijalom da itekako ubrza. Afirmacija i reafirmacija niza igrača te izboreno četvrtfinale Lige nacija isprali su dio gorčine zbog fijaska na Euru i, što je bitnije, daju naznake da Hrvatska može u Ameriku, pa čak i da bi tamo mogla imati posloženu moćnu momčad.

Zlatko Dalić imao je sjajne godine, a da ova neće biti u toj rubrici činilo se već krajem 2023. porazima od Turske i Walesa. Reprezentacija koja je tada bila posložena, iskusna, zrela, ostala je bez ključnog ofenzivnog igrača Ivana Perišića. To je zapravo bio kraj jedne priče.

Navijačke iluzije

Proljeće 2024. projurilo je u iluzijama navijača kako će na kontinentalnoj smotri u Njemačkoj vatreni reprezentativci napraviti veliki rezultat. Živjeli smo u dva paralelna svemira, između nada i realnosti. Pobjeda na turniru u Egiptu slavljem protiv domaćina u finalu 4:2 dodatno je podgrijala optimizam. Iako prije toga s Tunisom nije odigrana osobita utakmica, svladan je tek udarcima s bijele točke. Matiranje Portugala u okolici Lisabona u lipnju 2:1 dolilo je ulje na vatru navijačke euforije, ali poput pravog požara proširila se i na nacionalnu vrstu, pa su izbornik Dalić i kapetan Luka Modrić uoči ogleda sa Španjolskom govorili optimističnije nego ikad. Antiklimaks se dogodio u Leipzigu pogotkom Talijana Zaccagnija. Hrvatska se s Eura vratili samo sa dva boda, s dvije propuštene pobjede u finišu kad su Albanci i Talijani zabijali u 90+5. i 90+8. minuti, ali i spoznajom da se muči, teško zabija, a ne može se obraniti. Sustav igre 4-3-3 baziran na krilima ostao je jalov jer pravih krila nije bilo. Plasirano je mnogo crnih najava.

image

Luka Modrić

TOM DUBRAVEC Cropix

Osam bodova u Ligi nacija nije impresivan rezultat, posebice što u završne tri utakmice Vatreni nisu dobili. No, nakon propuštene dvije meč-lopte bod s Portugalom donio je mir i četvrtfinale. Danas se možemo vraćati na ranije godine pod Dalićem, kazati da je 2022. bila fantastična, 2018. povijesna s finalom Svjetskog prvenstva, nekoliko dobrih ili vrlo dobrih, a kad će kazalo doći na 2024. godinu, pamtit ćemo je kao etapu u kojoj je napravljen zamah u stvaranju nove nacionalne vrste. O tome koliko će se na tom putu ustrajati i do koje mjere će se naći model igre u kojem će aktualni kadar davati najbolje od sebe, ovisit će i konačna ocjena što je točno urađeno u 2024. Izgradi li Hrvatska još jednu pobjedničku priču, pokazat će se kao “grassroots” godina.

Srebro iz Rusije je davno okončan film. Tamo je bio jedan igrački kadar kojem je odgovarao način igre u formaciji 4-3-3. Od startera iz finala u reprezentaciji su još samo Modrić i Perišić. Novi sjajni rezultati i medalje stigli su na istim temeljima, bez pojedine stare, ali s nešto nove krvi. I ta je bajka stigla do kraja. U praksi je zaključena teškom ozljedom Perišića, kad su Vatreni ostali bez jedinog vrhunskog krila. Hrvatska je u ovoj Ligi nacija stoga krenula iz početka u sustavu čija je baza 3-5-2.

Prirodnija formacija

Sjajno je što je i dalje predvodi Luka Modrića i što je uz njega nekoliko senatora, iako iz osnovne postave senatora nije ostao nitko osim Luke i Perišića. Promoviran je set igrača, vjerojatno će biti još neki, a sada je ključno naći najbolju formaciju igre. Pamtit će se 2024. po tom 3-5-2, koji je više predstavljen u inačici 3-4-2-1. Ocjene su bile šarolike, ali to je sustav koji poprilično odgovara profilu igrača koje sada imamo i podosta ga njih igra u klubu, stalno ili povremeno. Nedostajalo je uigranosti, logično, ali i pojedini izbori poput Perišića na desnom boku jako su rušili izvedbu. Kad bi samo u Poljskoj i s Portugalom na toj poziciji bio Stanišić, koji se vraća, ili barem Jakić, daleko bi bolje izgledalo. No, štogod izbornik napravio, igrao s trojicom u obrani ili se vratio definitivno na četvoricu, bitno je da nađe model koji će biti učinkovit.

image

Josip Stanišić

GABRIEL BOUYS Afp

Mnogima od nas igra s četvoricom je nogometno prirodnija, ali je najjednostavnija i najbolja kad u završnici imaš “rakete” kakve Hrvatska trenutačno ne posjeduje na najvišoj razini. Stoga je Dalić u Glasgowu pokušao s petoricom veznjaka, dominirao, ali nije zabijao, iako vjerujemo da bi pobijedio ako ne bi bilo crvenog kartona. Zato ta Škotska, premda smo izgubili, čak može biti jedan od putokaza, ali ipak s jednim pravim napadačem. To bi bila hrvatska tika-taka. Hoće li i Dalić punim plućima krenuti putem Pepa Guardiole, kad već u postavi ima dva njegova aduta? Jesu ili u 2024. zasijane klice takve igre?

Gard, pristup i zahtjevi

I ranije su Vatreni voljeli “anestezirati” protivnika čuvanjem lopte, ali tada su ipak opasnost prvo tražili preko Perišića, kojem je alternativa bio Oršić, kasnije i Ivanušec. Hoćemo li ponovno imati barem jedno klasno krilo ili ćemo morati do šansi za pogotke na drugačiji način, kroz dolazak većeg broja igrača u završnicu? Mnogi će treneri kazati da su od formacije igre bitniji gard, pristup i zahtjevi koji stave pred nogometaše.

Iza Vatrenih je krizna godina, ali nije okončana negativno, kamoli bez nade da će sljedeće biti ljepše i uspješnije. U 2025. čekaju nas završnica Lige nacija i kvalifikacije za SP.

Zastava iz Guinnessove knjige rekorda na dar HNS-u

Hrvatski nogometni savez na dar je dobio hrvatsku trobojnicu koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća zastava ispod površine mora!

Zastavu je krovnoj organizaciji hrvatskog nogometa darovala obitelj pokojnog Jakova Korljana, svojedobno predsjednika Ekološko-roniteljskog kluba Timun koji su u Gradcu kod Makarske postavili tu najveću zastavu ispod površine mora i oborili Guinnessov rekord.

Zastava ima dimenzije 22 × 10 metara, odnosno površinu od 220 kvadrata, što je 60 kvadrata više u odnosu na prijašnji rekord koji su držali Novozelanđani.

Hrvatskom nogometnom savezu darovala ju je obitelj preminulog Jakova, supruga Danijela i sin Šime, koji se tom prigodom u Splitu susreo s predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, Marijanom Kustićem, odnosno hrvatskim reprezentativcima Martinom Baturinom, Josipom Šutalom i Ivicom Ivušićem. (hs)

NASTUPI HRVATSKE HRVATSKE U 2024. GODINI

Prijateljske

23. ožujka, Kairo: Tunis - Hrvatska 0:0, 4:5-11m

26. ožujka, Kairo: Egipat - Hrvatska 2:4

6. lipnja, Rijeka: Hrvatska - Sjev. Makedonija 3:0

8. lipnja, Oeiras: Portugal - Hrvatska 1:2

Europsko prvenstvo

15. lipnja, Berlin: Španjolska - Hrvatska 3:0

19. lipnja, Hamburg: Hrvatska - Albanija 2:2

24. lipnja, Leipzig: Hrvatska - Italija 1:1

Liga nacija

5. rujna, Lisabon: Portugal - Hrvatska 2:1

8. rujna, Osijek: Hrvatska - Poljska 1:0

12.. listopada, Zagreb: Hrvatska - Škotska 2:1

15. listopada, Varšava: Poljska - Hrvatska 3:3

15. studenoga, Glasgow: Škotska - Hrvatska 1:0

18. studenoga, Split: Hrvatska - Portugal 1:1

Linker
22. studeni 2024 12:05