Prošle su nepune tri godine od hrvatske pobjede na Stade de Franceu 1:0 u Ligi nacija. Tog 13. lipnja 2022. nekoliko je Vatrenih imalo status junaka, a među najvećima bili su Martin Erlić i Ivica Ivušić. Eliću je to bila vjerojatno najdraža utakmica u reprezentativnoj karijeri zato što je igrao izvrsno i okončana je pobjedom. Iako je startao i u finalu Lige nacija sa Španjolskom 2023. godine.
U međuvremenu karijere Erlića i Ivušića nisu išle uzlaznom krivuljom, nisu se naigrali u nacionalnoj vrsti, prvi je otpao s popisa, dok drugi dobiva poziv, ali u statusu trećeg čuvara mreže. No, nisu jedini...
Josip Brekalo u nedjelju je ušao na 28 minuta za Kasimpasu u pobjedi 2:1 nad Alanyasporom u turskom prvenstvu i nakon toga mogao otići na kebab. Njega odavno nema na izbornikovom popisu i umjesto za nacionalnu vrstu, vrijeme "Fifinih dana" može provesti kako ga volja, s obitelji i prijateljima.
Vjerojatno su mnogi zaboraviti, ali Brekalo je te večeri bio starter Vatrenih na lijevom krilu. Početnu postavu čini su: Ivušić – Stanišić, Erlić, Šutalo, Juranović – Modrić, Brozović, Kovačić – Mario Pašalić, Budimir i Brekalo. Pamtimo njegovo ozareno lice koje je sijalo od sreće u podnožju Stade de France nakon susreta i to je bilo zadnje veliko što je doživio i napravio s Hrvatskom.
Nakon toga kao da ga je zemlja progutala, nije ga bilo na Svjetskom prvenstvu, nije igrao sve do listopada 2023. godine. Izbornik ga je vratio u kvalifikacijama za Euro uslijed ozljede Ivana Perišića, ali dvije loše utakmice i Hrvatske i njegove s Turskom i Walesom ispisale su mu ‘smrtnu presudu‘.
Iako je potpisao za Hajduk kako bi pokušao izboriti kontinentalnu smotru u Njemačkoj, nije došao ni blizu. Fiorentina ga je potom poslala na još jednu posudbu, u Tursku, gdje je u tekućoj sezoni dosta igrao za Kasimpasu, 1300 minuta te ima četiri gola i tri asistencije. Za hrvatsku A vrstu ima 35 nastupa i četiri pogotka.
Kako su se izgubili Erlić i Brekalo, slojevita je tema s više aktera, ali ostaje činjenica da su Hrvatskoj iscurila kroz prste dvojica igrača koji su bili dio ekipe čiji je rezultat pisao povijest, a oni, koji su 1998. godište, trebali su po predviđanjima mnogih još puno toga dati. Umjesto toga Erlić sjedi na klupi u Bologni, izgubio je sigurnost u igri i kad dobije šansu, a Brekalo se potuca po nogometnim Liliputancima kako bi uopće egzistirao na profesionalnoj razini jer nakon Hajduka rejting mu kotira kao gospodarstvo Srednjoafričke Republike i Nigera.
Žalostan je to, pa i za mnoge neočekivan pad, pogotovo Brekala, jer Erlića su u mnogome sasjekle i ozljede, a nešto i trenersko nepovjerenje. Bilo bi rezonski da su mu davali više šanse. Tada bi i njegovo samopouzdanje bilo na višoj razini.
Ivica Ivušić, koji je, uz stopere Erlića i Šutala, zaustavio sve udarce Kyliana Mbappea, Karima Benzeme i drugih, i čiji su neki potezi bili vrhunski, od vratara koji impresionira nije se vinuo u ‘lige petice‘ nego je završio na Cipru u Pafosu. Dobri su, no jasno da su daleko do razine utakmice Francuske i Hrvatske.
Od tog susreta među Vatrenima nema ni Marcela Brozovića, koji se oprostio sa 99 nastupa, a s klupe su ušli Andrej Kramarić, Nikola Vlašić te dvojica sada ozlijeđenih: Lovro Majer i Luka Sučić. Od igrača čija su mjesta bila taj dan među pričuvama u Dalićevom kadru više nema Luke Ivanušeca i Mislava Oršića, ni Domagoja Vide koji se, kao i Brozović, oprostio.
Samo tri dana ranije Ivanušec i Oršić bili su starteri s Danskom u Kopenhagenu. I oni su se u jednom času našli u slobodnom padu... To samo potvrđuje koliko je teško držati se na najvišim nogometnim raznama.
Ima li nade da se Brekalo, Erlić, Ivanušec ili Oršić vrate u špicu? Ili da Ivušić ponovno brani? Nade uvijek mora biti, ali za neke od njih male su poput zrna graška.
Komentari (0)
Komentiraj