Daliću se teško može naći velika zamjerka, ali jedna će stvar na Poljudu biti apsolutni kuriozitet

Prema informacijama "iznutra", podržanima izjavama izbornika, Zlatko Dalić večeras će u postruskoj eri voditi već 36. utakmicu, a apsolutni je kuriozitet da će na travnjak poslati 35. različitu momčad.

- Neke moram odmoriti, tempo je ubitačan - u pravu je šef "vatrene" selekcije, koju, eto, u sedam dana čeka već treći, iznimno teški kvalifikacijski sraz, protiv, nema dvojbe, nabrijane Kekove družine.

Premda je (s razlogom) suočen i s kritikama, koje su ponajprije dobronamjerne, jer idu u smjeru postavljanja konkretnih upitnika glede igre, te ponajprije stvaranja prilika pred suparničkim golom, što je boljka koja traje od početka ovih kvalifikacija, Daliću, međutim, treba odati i dva velika priznanja.

Prvi je onaj vezan uz obranu, koja je gdjekad doslovce nalikovala na cjedilo, a sada, u dvije utakmice, ostala je netaknute mreže (za to zasluge idu i Livakoviću i posebice sjajnom Ivušiću), a druga je stvar vezana uz sam rujan, koji je dosad u pravilu bio stratište nabujalih hrvatskih ambicija i skupih nogu, koje redovito u tom terminu nisu dospijevale uhvatiti pravu radnu temperaturu. Tako su nam u tom ciklusu, uglavnom ključnom, noge znale podmetnuti Turska, Norveška, Azerbajdžan, Grčka...

Ako tome dodamo fakt da nije imao vremena za uigravanje ove jesenske Hrvatske, kako uvodi dosta novih lica, da mu je napadački izbor prilično skučen, kako su se neki sami otpisali, a drugi moraju opravdati nove pozive, kao i hendikep da je putem gubio Modrića i Budimira, pa na zagrijavanju s Rusima Gvardiola, pa Livakovića, Daliću se teško može naći velika zamjerka. Dapače, s četiri boda u torbi, uz današnju pobjedu, Dalić bi još jednom ispunio svoj cilj, i Hrvatsku doveo u situaciju da listopad dočekamo na odličnoj poziciji, nadomak Katara.

- Vi ste podigli ljestvicu koju i Blanka Vlašić teško može preskočiti - kazao je jučer slikovito za Index Zlatko Zahovič, koji je time, zapravo, načeo jedno pravo pitanje.

Je li, u biti, ova Hrvatska, što se igre tiče, neostvarena potencijala, ili je ovoj tranzicijskoj, odnosno reprezentaciji "under construction", ovo trenutačno realni domet? Mnogi će reći ono prvo, s obzirom na to da i dalje imamo vedete, te seriju igrača od kojih u budućnosti očekujemo eksploziju vještine i karijere. I bit će u pravu, barem djelomično, no s validnim tezama izaći će i oni drugi, koji bi mogli tvrditi kako je ova Hrvatska u nesrazmjeru dijela igrača koji koračaju prema svom smiraju, i onih koji tek nadolaze, a malo je onih između da daju pravi balans. I to je konstrukt koji ima jake temelje.

U svakom slučaju, izbornik je taj koji mora naći taj balans, uz ipak neoborivi fakt da se od Rusije naovamo tražimo. Da je igra "poštelana", lakše bismo našli konačni zaključak. No, i ovako, Hrvatska "gre naprej"; a pred novim poljudskim "ludilom", lakše bi trebala probiti očekivani slovenski bunker i naći odgovore na neke postavljene štajerske stupice. Uz najave da će Poljud biti krcat, a da naši igrači obožavaju igrati pred tim vrućim hukom, za pretpostavljati je da se "ona" Ćirina Slovenija i neugodni kroše (3-3) neće ponoviti. Uz pobjedu, Dalić bi mirnije izašao iz vremenskog i rezultatskog tjesnaca, da od listopada nadalje predstavi svoju novu viziju, jer apsolutno ciljeve je sve ostvario, no još čekamo novu kemiju unutar momčadi, taktiku koja joj odgovara da ispuni svoje potencijale, i koja će se preliti na travnjak. Čekamo Dalićev bronhi. Ova Hrvatska, ipak, prema našem mišljenju, mora prodisati. Možda već od večeras?