Od 26 reprezentativaca koji su predstavljali Hrvatsku na Svjetskom prvenstvu u Kataru četvorica nikada nisu zaigrala u Prvoj HNL: Ivan Perišić, Martin Erlić, Josip Stanišić i Luka Sučić. Za posljednju dvojicu to je i logično. Radi se o mladim igračima, rođenima u dijaspori - 22-godišnjem Stanišiću rodno je mjesto München, a Sučiću (20) Linz. Perišić i Erlić napustili su Hajduk, odnosno Rijeku još u juniorskoj dobi. I nisu se vratili...

Svi ostali odrasli su na humusu HNL-a. Neki su iz miljea hrvatskog nogometa dospjeli u respektabilne europske klubove, poput Kovačića (Inter), Brozovića (Inter), Pašalića (Chelsea), Modrića (Tottenham), Vlašića (Everton), Grbića (Atlético Madrid)...

"Labuđi pjev"

Često smo kritikama žestoko nastrojeni spram domaćeg klupskog nogometa. Poglavito u kontekstu nastupa hrvatskih klubova u europskim natjecanjima. Međutim, u utakmici za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu u Kataru među prvih 11 bila su čak četvorica igrača iz HNL-a: Livaković, J. Šutalo, Oršić i Livaja (naknadno je ušao i Petković). Dakle, više od trećine početnog sastava (37 posto) činili su "domaći dečki". Štoviše, njihov je učinak u konačnici bio iznimno bitan, gotovo presudan za osvajanje brončanog odličja.

No, ono što smo vidjeli u Kataru samo je remake jednog povijesnog događaja iz opusa hrvatske reprezentacije, zabilježenog 11. srpnja 1998. I tada je hrvatska reprezentacija igrala za treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, protiv Nizozemske, na pariškom Parku prinčeva. Rezultat je bio identičan katarskome - 2-1. Tada je vodeći pogodak za hrvatsku momčad postigao igrač Dinama Robert Prosinečki. U Kataru je strijelac drugog, odlučujućeg, bio također igrač Dinama, Mislav Oršić.

Osim Prosinečkog, u početnom su sastavu 1998. bili još i vratar Dražen Ladić te Krunoslav Jurčić. Izbornik Ćiro Blažević imao je mogućnost promjene dvojice igrača. Jedan od njih bio je tadašnji stoper Hajduka, Igor Tudor.

"Vatreni" (iz HNL-a) svoju broncu iz Francuske nikada nisu "naplatili" unosnijim transferima. Barem ne svi. Ladiću je to ionako bio "labuđi pjev". U trenutku kada je zaprimio medalju imao je već 35,5 godina. Jedina mu je želja bila dostojno se oprostiti od reprezentacije.

Došao je i na prvo okupljanje pozdraviti se sa suigračima, a onda mu je Ćiro gurnuo u ruke "upaljeni" mobitel, rekavši:

- Hajde sad i njemu reci da više nećeš braniti!

Prosinečki je tada imao tek 29 godina. Još je mogao realizirati jedan ozbiljan transfer. No, ostao je u Dinamu, a dvije godine potom ostvario je transfer - u Hrvatski dragovoljac! Pokojni "Rođo" Spajić obećao mu je posebnu premiju - porciju graha za svaku pobjedu!

Premda u igrački najzrelijim godinama, Prosinečki je nakon Francuske odbio nastupati za hrvatsku reprezentaciju nezadovoljan tretmanom na Svjetskom prvenstvu. "Žuti" je četiri utakmice (od sedam) bio u početnom sastavu, a jednom je ušao s klupe. Dvije godine je "tjerao inat" i nije želio igrati za reprezentaciju kojoj je izbornik Ćiro Blažević. Naposljetku se (u ljeto 2000.) ipak predomislio. U međuvremenu je Hrvatska propustila kvalificirati se na Euro 2000.

Krunoslav Jurčić je godinu dana nakon Svjetskog prvenstva (s 30) napravio transfer u Torino, no u Serie A ostvario je svega 10 nastupa.

Bilo bi deplasirano reći da je brončanom medaljom od igrača iz HNL-a najviše profitirao Tudor. On je protiv Nizozemske ušao tek u završnici kao taktička zamjena. Sveukupno je na Svjetskom prvenstvu odigrao - 12 minuta.

Torinski Juventus 20-godišnjeg je Splićanina očigledno detektirao i prije francuskog turnira, kao što veliki klubovi inače rade. Igrač Hajduka potpisao je ugovor s Juventusom za (tada) rekordni transfer od osam milijuna njemačkih maraka.

Dojam je da su aktualni "brončani" u kudikamo boljoj situaciji. Dominik Livaković, doduše, poput Ladića nikada nije branio izvan HNL-a, ali poprilično je izvjesno da bi 27-godišnji vratar Dinama, s novostečenom reputacijom iz Katara, u 2023. mogao napustiti Maksimir.

Baš kao i 22-godišnji Joško Šutalo, koji je već tijekom prošlog prijelaznog roka bio nadomak realizacije transfera u Leipzig (već je bio utanačen i iznos od 25 milijuna eura). I samo je pitanje trenutka kada će prestati biti Dinamov igrač. Mislav Oršić imao je posljednjih nekoliko godina ponude iz njemu najdraže engleske Premierlige. No, javljali su se isključivo klubovi iz "donjeg doma". Gotovo paradoksalno zvuči da je najbolji Dinamov strijelac prije dolaska u Maksimir nogomet igrao u Italiji (Serie B), Sloveniji, Kini i Južnoj Koreji.

Livaja želi osvojiti HNL

Nema sumnje, ponude će svakako zaprimiti i Bruno Petković i Marko Livaja. S 28 godina Petković je u dosadašnjoj karijeri igrao za 12 klubova, ali nijedan nije bio na razini Dinama. I on, poput Oršića, priželjkuje klub koji će biti bolje plasiran od Dinama (29. na Uefinoj listi). U protivnom odlazak ne bi imao previše smisla. Marko Livaja ima, pak, drugi problem: zavjetovao se da neće napustiti Poljud dok Hajduk ne bude prvak.