REKLAMIRAO JE DONJE RUBLJE I DOBIVAO TRI TISUĆE KUNA Hajduk ga je pustio za siću, a sada mu je on uzvratio na najbrutalniji mogući način!

Tko će kome ako ne svoj svome izreka je koja se nažalost po navijače Hajduka baš na primjeru splitskog kluba nekako sustavno potvrđuje. Kao neka posebno za Hajduk napisana stavka zakona, onog Murphyjevog naravno.

Hajduku je i u subotnjem Jadranskom derbiju na Rujevici ponovno presudio igrač koji je dite kluba s Poljuda. Stasiti 22-godišnji obrambeni igrač Rijeke Josip Elez prvo je bio sukrivac kod gola Marka Futacsa, ali potom je od tragičara postao junak Rijeke, preokrenuo je s dva gola vodstvo Hajduka i donio pobjedu lideru, piše Slobodna Dalmacija.

U fokusu Hajduka su prije Jadranskog derbija od vlastite dice bili prije svega Andrijašević, zatim Bradarić, pa i Maleš koji nije bio u početnoj postavi, ali na koncu je “bijelima” presudio onaj od kojeg se to najmanje očekivalo - stoper Elez.

A priča o klubu s Poljuda i od hajdukovaca koji su u subotu bili na “krivoj strani” najmanje javnosti poznatom Elezu ključni trenutak imala je u ljeto 2013. godine kada je tada 19-godišnjak sa Dračevca iz Hajduka prešao u talijanski Lazio.

Od toga je Hajduk inkasirao procjenjivalo se nekih 400-450 tisuća eura. Tek tada je Elez dospio pod povećalo javnosti, pa je potom na tri godine do dolaska u Rijeku opet uglavnom nestao s radara. No, krenimo redom.

Četiri godine ranije (2009.) Elez je kao petnaestogodišnjak stigao u Hajduk iz Solina u kojem je počeo njegov nogometni put, ujedno i iz grada u kojem je odrastao. Utakmica selekcije Dalmacije protiv Hajduka na kojoj je zapeo za oko struci “bijelih” osigurala mu je prelazak na Poljud. Kao igrač Hajduka Elez je postao U16, U17 i U19 reprezentativac Hrvatske.

Bio je jedan od važnih igrača juniorske selekcije koja je 2012. godine osvojila zadnji naslov prvaka Hrvatske, golom Marija Pašalića u rijetko viđenoj dramatičnoj završnici. Međutim, do prave prilike u seniorima Hajduka potom nije došao.

U to vrijeme po hijerarhiji u prvoj momčadi koju je tada vodio Igor Tudor ispred njega bili su na stoperskim pozicijama Mario Maloča, Goran Milović, Antonio Milić, Matej Jonjić, Zoran Nižić... Kao tek peta-šesta solucija na stoperskoj poziciji u Prvoj HNL u dresu Hajduka je sve zajedno skupio tek tri nastupa ulazeći s klupe, ukupno tek sat vremena igre.

Kada je Hajduk početkom ljeta 2013. na stol dobio ponudu Lazija, na prvu na Poljudu istu u lipnju nisu prihvatili.

– On je mlad igrač i klupski potencijal, vidjet ćemo – govorio je tadašnji predsjednik uprave Hajduka Marin Brbić.

Međutim, u srpnju je bila druga priča. Poslovnu politiku kluba umnogome je diktirala tadašnja posvemašnja besparica. U Hajduku su očekivali ponude za neke druge, zvučnije igrače, ali na adresu poljudskog kluba konkretne ponude nisu stizale. A trebalo je plaćati plaće igračima i radnoj zajednici, račune.

Pa je manevarski prostor Hajduku bio sužen, a Lazio je tu priliku iskoristio. Preselio je tek napadač Ivan Vuković u Južnu Koreju, a Hajduk je Eleza pustio u Lazio za navodno oko 400-450 tisuća eura.

Nije pritom Hajduk zaista imao previše izbora, ne samo zbog vlastitih financijskih problema, već i stoga što je Elezu tada ostala još samo godina stipendijskog ugovora. S obzirom da ga Hajduk nije vidio, prijetila je klubu s Poljuda mogućnost isteka igračevog ugovora. U Hajduku je tada Elez navodno imao tek primanja od oko tri tisuće kuna mjesečno.

Umjesto na posudbu u Dugopolje ili Solin kao što se tada kalkuliralo jer u Hajduku nije mogao do minutaže, Elez je preselio u Lazio i potpisao četverogodišnji ugovor.

– Novac nam je potreban, što drugo da vam kažem. Najskuplje je od svega biti siromašan – komentirao je tada Brbić.

Lazio je bio izazov. Međutim, potpis ugovora je bio tek jedan koračić u Elezovoj afirmaciji. Naravno, u Laziju je bila još i žešća konkurencija nego na Poljudu pa je prvu sezonu proveo u Lazijevoj mladoj momčadi, “primaveri”. Potom je kratko bio na posudbi u niželigašu Grossetu, pa zatim i pola sezone mađarskom Honvedu.

Prošlu sezonu proveo je na posudbi u danskom Aarhusu, a u međuvremenu je Elez postao U21 reprezentativac Hrvatske. Onda se ljetos pojavila opcija dolaska u Rijeku, klub iz kojeg je ranije i vratar Vargić otišao na stadion Olimpico.

Klubovi su dogovorili jednogodišnju posudbu za koju Rijeka plaća navodno 100 tisuća eura. Uz koju Rijeka ima i opciju, obvezu otkupa ugovora za još 400 tisuća što će po svemu klub s Rujevice vrlo skoro iskoristiti. U Rijeci se Elez potvrdio kao mladi reprezentativac, skrenuo pažnju na sebe.

I pritom nas prisilio da vratimo film na spomenuto ljeto 2013. godine. A nakon što je postao “Rijekin Thuram”, zvijezda derbija u kojem golove nije slavio vratio ga je i Elez.

– Od rođenja sam navijač Hajduka. Uvijek ću davati sve od sebe za Rijeku, ali nikada se ne zaboravlja odakle se dolazi.

Inače, Elez je pod povećalo javnosti došao već u ljeto prošle godine, ali tada ipak zbog posve nenogometnih razloga. S djevojkom Anitom Lijić Elez je tada postao maneken za odjeću i donje rublje tvrtke “Galeb”.

Taj njegov izlet u manekenske vode na nagovor djevojke nije prošao nezapaženo, ali ipak su ga na koncu dobre igre na travnjaku lansirale.