U madridskom dnevnom listu AS jedan od kolumnista i deklarirani navijač Real Madrida jest Tomas Roncero. Osebujan novinar koji je sklon teatarskim prezentacijama svojih doživljaja Realovih utakmica, pa ga u AS-u koriste i kao "klik generatora". Skače kod golova, urla, zaplače, hvali trenere, igrače pogotovo, ponekad i kudi.
No, Roncero je ipak i zanimljiv kroničar Realove zbilje (od 1985.), jer mu analize znaju biti vrlo argumentirane i kad su pozitivne ili negativne po Blancose. U svojoj tradicionalnoj kolumni nakon utakmica, Roncero je o porazu 2:5 s Atleticom Madridom kazao:
- Imam 60 godina i bilo je kompliciranih i teško proživljenih trenutaka, ali malokad, zapravo nikad se nisam osjećao (kao navijač) tako ponižen kao u ovoj utakmici. Da jedan dekadentni Atletico Chola (Simeonea) postigne manitu, pet golova Realu, to je neshvatljivo.
Ovo je samo jedna slika simbolike razočaranja koje su prizorima s Metropolitana doživjeli navijači Real Madrida. Uvijek skloni cinizmu neki su madridski kroničari, odmah nakon što je kamera u kadru uhvatila Florentina Pereza nakon petog pogotka Griezmanna kako skrola po mobitelu, pretpostavili da u kontaktima traži ime novog trenera.
Atletico Madrid je slavio, i to žestoko sa svojim navijačima, povijesnu im pobjedu. Krenuli su slabo u sezonu, trener Diego Simeone je pod nikad jačim kritikama i značajnog dijela navijača, iako mu je većinski vlasnik kluba Gil Marin javno iskazao punu podršku. Previše je toga Argentinac napravio za klub od 2011. da bi mu Marin tek tako dao otkaz. No, Simeone, koji vodi utakmice Atletica kao da je priključen na struju, vrlo je emotivan tip i svjestan da je već ispunio kvote razumijevanja na temelju minulog rada. Nakon 14 godina na jednom mjestu, svaka loša faza može biti ona posljednja.
Vjerojatno je uzbuđenje svega doživljenog u ovom gradskom derbiju, vodstvo, obrati Reala, pa onda fantastična reakcija Atletica, potpuno "slomila" Simeonov gard. Plakao je istovremeno slaveći s igračima i navijačima manitu, pet golova u mreži ljutog gradskog rivala, a što se nije dogodilo od 1950. Tada je Atletico posljednji puta utrpao Realu pet golova. Eto, 75 godina kasnije petarda dolazi kao znak za iskorak Colchonerosa, ali istodobno kao i znak uzbune za Blancose.
Ovo je utakmica koja je ocijenjena kao prva ozbiljna provjera tzv. novog Reala, pod vodstvom Xabija Alonsa, koja je završila debaklom prve kategorije. Sve što je "pumpano" kroz klubu sklone medije, a s rezervom praćenom od onih koji to nisu, dakle, da je Alonsov Real projekt budućnosti počeo davati odmah rezultate, ispuhalo se u 90 minuta na Metropolitanu. Za one koji možda nisu upućeni, i vjeruju kako su Realu presudne u sezoni utakmice s Barcelonom, treba reći da im najteže padaju negativni rezultati s Atleticom. Animozitet dva madridska kluba je izrazit. Toliko da im je puno lakše živjeti "manite" Barcelone. Bilo je takvih poraza s Kataloncima više, i izraženijih, ali kako se radi o velikanu doživljava ga se kao moguće opcije najvećih utakmica. No, izgubiti s pet golova u mreži od Atletica, kojeg se uvijek drži kao manje vrijednim Realove dimenzije, to je uvijek "crni dan" za svijet Blancosa...
Ova natjecateljska šamarčina će bitno potresti ravnotežu Xabija Alonsa i njegovu vjerodostojnost (prije svega) kod Florentina Pereza. Kao što smo neki dan naveli, Alonso nije bio prvi Perezov izbor (upućeni tvrde da je htio Kloppa), ali je svakako bio dobrodošla promjena nakon zaključenja ciklusa Carla Ancelottija. Alonso je bio igrač Reala, stekao je reputaciju "profesora" jer je na terenu djelovao kao produžena trenerova ruka i onaj koji razumijevanjem igre usmjerava momčad. Alonso jest igrao playmakera, ali je 14 trofeja osvojio u Liverpoolu (4), Bayernu (5) i Realu (5). Nema status klupskog velikana, jer osvojio je jednu LP, i to 2014., kada je finale gledao s tribine zbog kartona, te jedan španjolski naslov. Bio je značajniji akter Liverpoola, a pogotovo španjolske reprezentacije.
Alonso se kao trener afirmirao u Leverkusenu, gdje je osvojio Bundesligu i odmah se počelo u madridskim dnevnicima špekulirati njegovom kandidaturom za trenera Reala. Svaki loš rezultat, kriza ili nezadovoljstvo Pereza, mediji su favorizirali Alonsovu kandidaturu. Nije čudno bilo kada se napokon dogodila promocija u lipnju. Kad su prije toga Ancelotti i Modrić posljednji put doživjeli ovacije Bernabeua, znalo se da je novi šef "Il professore". Ono što se nije znalo to je kakav će biti trener Reala. Bilo je, međutim, primjetno kako mediji protežiraju Alonsa, hvalili su ga već za nastupe na Klupskom SP-u iako je Real objektivno tamo bio neuvjerljiv. Pogotovo u srazu s PSG-om, od kojeg su inkasirali 4 pogotka, i što je najgore, djelovali bitno inferiorniji u svim segmentima igre.
U novu sezonu pobjednički rezultati u 6 utakmica prvenstva i jednoj u Ligi prvaka potpirili su euforiju, no Real nije djelovao bitno uvjerljiviji nego u SAD-u. Razlika je bila u kvaliteti suparnika, a već pri prvom malo jačem suparniku (Marseille) Blancosi su se mučili pobijediti. Zbog rastuće dvojbe za što je zapravo sposoban ovaj Real, čekalo se upravo ovaj dvoboj s Atleticom, na stadionu gdje je Real u 10 nastupa od inauguracije (2017.) upisao 2 pobjede, uz po 4 poraza i remija.
U igri se prepoznalo sve ono što limitira uvijek maksimalističke ambicije Reala. Ova momčad Blancosa nema dovoljno agresivnosti, kompaktnosti, djeluje "tanko" po kolektivnom pristupu, uvjerljiv je dojam da nema ni homogenosti grupe. Glavni starosjedioci kao Courtois i pogotovo Valverde djeluju slabije forme i iskazuju sve očitije nervoze. Valverde je u trenutku dok mu je Alonso nešto objašnjavao na liniji žešće uzvraćao treneru, odajući da ono što traži od njega nije realno moguće ostvarivati...
Xabi Alonso je, dakako, na udaru kritika medija, ali i sve većeg broja navijača. Koji su valjda sada spoznali da Real nema snagu kojom je, proteklih desetak godina ostvario najveće uspjehe u povijesti kluba, djelujući pogotovo u Europi kao "kraljevska snaga". Dio kroničara ističe da Alonso izluđuje igrače stalnim savjetima prije i za vrijeme utakmice, na treninzima. Želi da svi budu u "kalupu", teži perfekcionizmu iako je jasno da se takva razina ne može dogoditi, odnosno, ne može se sve predvidjeti i onda dominirati. Teorija je jedno, praksa je drugo. Sličnu auru kad je dolazio imao je Rafa Benitez, koji je ispraćen za par mjeseci, uz niz anegdota kako je Ronaldu "pokazivao" kako se pucaju slobodnjaci, ili Modriću predbacivao da ne udara loptu vanjskim dijelom kopačke.
Kao i Benitez, tako je i Alonso već "pod sumnjom" da radi po nalogu "iz ureda predsjednika", pa je na Metropolitanu uvrstio u momčad Bellinghama, iako se tek vratio u pogon nakon operacije ramena. Momčad je pobjeđivala i Alonso ju je mijenjao zbog igrača koji nije donio pomak na bolje, a na klupu posjeo onog (Mastantuono) koji je pokazao da je u formi...
Kako će priča teći dalje bit će zanimljivo provjeriti kroz seriju idućih "pravih" ispita, u kojima Real čeka snažni Villarreal, pa zahtjevno putovanje u goste Kairatu u LP, potom Barcelona (prije Getafe), Juventus, Liverpool...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....