Bivši veznjak Hajduka, Stanko Jurić, prošle nedjelje istrčao je na Santiago Bernabeu. Njegov Valladolid poražen je 0:3 od Real Madrida u 2. kolu španjolskog prvenstva, novi Galacticosi očekivano su ubilježili uvjerljivu pobjedu protiv povratnika u La Ligu. Međutim, priča o Stanku Juriću nije priča o jednoj utakmici, rezultatu, niti golovima. Priča o Stanku Juriću je životna storija 28-godišnjaka koji je iz drugog plana, od splitskog Adriatica, došao do utakmice s Real Madridom.
Nisam još ništa napravio
- Nikada u mlađim kategorijama nisam bio najbolji u svojoj generaciji. Nisam bio ni u Top 5, a kamo li najbolji. Ali, uvijek sam vjerovao u sebe, svoj rad - kazat će nam Jurić i dodati:
- Zato ne bih volio da se nakon jedne utakmice stvara neka fama. Nisam još ništa napravio u Primeri, tek sam jednom startao.
Ipak, logično je pitati, kako je bilo zaigrati kontra Real Madrida na Bernabeuu? Kontra Kyliana Mbappea, Viniciusa, Luke Modrića....
- Nadali smo se pozitivnom rezultatu bez obzira na to što je s druge strane bio moćni Real, koji na svakoj poziciji ima igrače koji su u tri najbolja na svijetu. Držali smo se dobro sat vremena, u 60. minuti primili prvi pogodak i kasnije je presudila individualna kvaliteta. Mi smo svoju šansu imali u prvom poluvremenu, nismo zabili iz sjajne prigode, a Real je svoje iskoristio u nastavku. Što se tiče samog igranja na Bernabeuu, moram reći da je moja najveća emocija bila i ostala igranje na Poljudu. Lijepo je izaći na sudar s velikim Realom, ali to je jedna od utakmica. Izaći na ispunjeni Poljud za mene je bila istinska, neopisiva emocija. Bernabeu je pozornica koja impresionira, ali ipak je više priča koja čini sretnim ljude oko mene. Osobno sam se već okrenuo sljedećoj utakmici s Leganesom (odigrana je u srijedu nap.a).
Na kojoj poziciji vas koristi trener Pezzolano?
- Šestica, zadnji vezni. Tu se najbolje osjećam. Na osmici sam najčešće igrao u Italiji, ali tu se nisam uvijek najbolje snalazio. S iskustvom sam bolje pohvatao obveze na “šestici”. Kada sam bio mlađi, htio sam sve pohvatati, ali onda često kasniš. Danas s iskustvom sve popraviš.
Skroman i ponizan, tako je kroz karijeru prolazio i dosegao aktualnu visoku razinu. S Valladolidom se ovog ljeta probio iz Segunde do Primere, na Bernabeuu je premijerno krenuo od prve minute, a debi u elitnoj španjolskoj ligi upisao je tjedan dana ranije ulaskom s klupe u domaćem dvoboju na Zorilli protiv Espanyola. Kakva je razlika između Segunde i Primere?
Ipak drukčije
- S Espanyolom nisam imao osjećaj razlike, jer smo s njima već igrali u drugoligaškoj konkurenciji. S Realom je sasvim drukčije. Igra se brži nogomet u kojem nemaš vremena za puno razmišljanja. Lopta ide drukčije, s Realom ne možeš igrati “jedan na jedan”, moraš ih duplirati, a to nije jednostavno. Vidjet ćemo kako će biti s ostalima, Real je ipak svjetska klasa. Za bolji rezultat s Realom trebaš imati sjajan dan, a oni s druge strane jako loš. Danas je nogomet temeljen na tjelesnoj komponenti, svi trče, svi su su spremni. Nije lako nikoga dobiti, ako taktički dobro stojiš na terenu imaš šanse.
S 28 godina Jurić je u najboljem razdoblju karijere započete još u splitskom Adriaticu. Preko Dugopolja, Hajduka i Parme stigao je do Valladolida i Primere. Prije šest i pol godina došao je iz drugoligaša do Poljuda. Tiho, samozatajno, gotovo da ga nitko nije ozbiljno doživljavao. Ali, Jurić je kao i uvijek u karijeri imao vjeru u vlastite sposobnosti.
- Zdrav i čist u glavi, te stalno dostupan treneru. To je najvažnije. Uz to, uvijek sam vjerovao da će se rad vratiti. Meni se uistinu dobrim i vraćao. Jasno, uz to treba imati i sreće, a sreću moraš izazvati. Da je Hajduk u moje doba bio jači možda nikada ne bih dobio priliku. Ali, sve se događa s razlogom. Hajduk mi je zaista puno dao, omogućio mi da se razvijam i rastem.
U ljeto 2018. godine Jurić je zabio europski pogodak za Bijele ušavši u igru umjesto ozlijeđenog Beširovića u dvoboju s bugarskom Slavijom u Sofiji. Bijeli su tada prošli Bugare, a šest godina poslije Hajduk je pao u sudaru sa skromnim Ružomberokom.
- Ne znam što bih komentirao, valjda prevelika očekivanja.
Bilo mi je žao
Je li vam bilo žao što ste prije tri godine napustili Hajduk u trenutku kada se počela stvarati velika momčad?
- Igrao sam posljednjih šest mjeseci s Livajom kod trenera Tramezzanija. Izborili smo Europu i moram reći da mi je bilo žao, ali sam se pomirio da život tako mora ići. Bilo je dobro za klub, ja sam ispoštivao odluku.
Hajduk je Jurićevim transferom u Parmu zaradio dva milijuna eura. Jedan od neočekivano dobrih poslova na Poljudu s obzirom na to da je u Hajduk došao besplatno, na “mala vrata”. Iz Parme je nakon dvije godine posuđen Valladolidu, koji je u međuvremenu otkupio njegov ugovor. Koja je ambicija u daljnjoj karijeri?
- Nemam veliki plan, cilj je svaki dan biti bolji. Nikada u karijeri nisam razmišljao o odustajanju. Nisam imao “plan B” kako to ljudi vole reći. Najveći “klik” u karijeri sam napravio kada sam kao mlađi kadet iz Adriatica došao u Dugopolje. Tu sam sebi rekao “idem na sve ili ništa”. Počeo sam ozbiljnije raditi i jedini cilj mi je bio zaigrati za prvu ekipu Dugopolja. I tako redom, stepenicu po stepenicu.
Sjećamo se da ste nam jednom rekli kako vam je otac govorio “ostavi se Stanko nogometa, pođi sa mnom raditi”.
- Davno je to prošlo, danas nevažno. Ponosan sam na sebe što puno treniram. Uvijek sam puno trenirao, ali sada treniram više i pametnije. Nisam nikada prestao raditi na sebi, kao osobi i nogometašu. Nastojim se kompletno razvijati. Uz to, ne mislim za sebe da sam tko zna što. Imam disciplinu i veliki voljni moment. Kroz rad se puno toga može nadomjestiti, a pritom sam zahvalan Bogu što sam zdrav. Moj je moto biti zahvalan, ali nikada zadovoljan, uvijek željeti više.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....