ŽIVOTNA PRIČA BRAZILCA Hulk: 'Želim biti junak nacije, a ne heroj iz stripa'

Givanildo Vieira de Souza nadimak Hulk dobio je po superjunaku iz Marvelovih stripova, a Brazilci se nadaju da bi ovaj 27-godišnji napadač mogao postati nacionalni junak nakon Mundijala. Od njega se očekuju da svojim golovima opravda povjerenje koje mu iskazuje izbornik Felipe Scolari.

Hulk nije zvijezda u rodnom Brazilu, on nije poput Neymara, Freda ili Davida Luiza, jer u Brazilu nije ni igrao u velikim klubovima. Tek je jednu profi sezonu proveo u klubu iz Salvadora, u Vitoriji.

Hullkov nogometni put bio je neobičan, afirmaciju je stekao u Japanu iako je tamo njegov najveći domet bio drugoligaš Tokyo Verdy. Ali snažni napadač isticao se golovima. Slučaj je htio da bude prodan u Porto gdje mu se otvorilo mjesto na poziciji centarfora i tu je priliku objeručke prihvatio.

Dalje je sve legenda, i njegove igre i golovi za Porto s kojim je uz trofeje u Portugalu osvojio Europsku ligu te konačno bio prodan u Zenit iz Sankt Peterburga za astronomskih 40 milijuna eura.

Nadimak Hulk nije dobio u Japanu, iako su Japanci zaluđeni crtićima i stripovima, nego ga nosi od djetinjstva jer je i sam gutao stripove.

Hulkova nogometna priča klasična je ilustracija brazilskog nogometa. I on je odrastao u siromaštvu, u slamovima grada Campina Grande na sjeveroistoku Brazila u državi Paraiba.

Brazilski nogomet nije pimplanje na pijesku Copacabane, nego beskonačne partije nogometa na zemljanim ili u boljem slučaju betonskim terenima veličine košarkaškog igrališta koji se nalaze na svakom slobodnom pedlju favela. Obično su ti tereni natkriveni limenim krovom i to je zapravo ono što je postalo globalno poznato kao “futebol de salao” ili futsal.

U Brazilu se nogomet igra bosih nogu, s loptom koja je dvostruko teža i upola manja od klasične. Igra se na malom prostoru pa reakcije moraju biti brže, što brusi tehniku i driblinge. Na takvim terenima odrastao je i Hulk koji je bio opsjednut nogometom i igrao bi od jutra do večeri.

Hulk je bio jedno od sedmoro djece u obitelji, jedini sin između šest kćeri.

- Obitelj se prehranjivala tako što bismo prodavali robu na obiližnjem marketu, a Givanildo bi čekao da prodamo nešto kako bi dobio novac da može doručkovati. Vraćali bismo se kući oko deset navečer, a on bi nas dočekivao s loptom ispod ruke. Bio je opsjednut nogometom. Igrao je po cijele dane. Kao da je oduvijek znao da će biti nogometaš - prisjetio se Hulkov otac Gilvan. Kad je potpisao prvi ugovor za Vitoriju iz Salvadora dobio je 150 dolara mjesečno. Zvao je kući i vikao u telefonsku slušalicu: “Mama, mama, ja sam bogat”.

Od Vitorije do Sankt Peterburga Hulk je prošao dug put. Danas je velika zvijezda, a svoju brojnu obitelji izvukao je iz siromaštva.

Zapravo je njegova slava najslabija u državi u kojoj je rođen.

Hulk želi obilježiti ovaj Mundijal golovima, jer bi ga to konačno trebalo proslaviti u njegovom Brazilu.