Za razliku od Pireja, čeka nas dobrodošlica u Istanbulu: 'Vi Hrvati ste naši prijatelji'

Za razliku od Grčke ovdje nema prosvjeda i nereda, ne pale se automobili i ne ucjenjuje Europa. Turska je u ekonomskom uzletu, a Istanbul živi punim plućima. Još dodatno ovih dana njihovog najvećeg blagdana. Bajram službeno traje do četvrtka, ali produžuje se za vikend, hrvatski navijači koji dođu bodriti Vatrene stižu u idealnu prazničku atmosferu. Taksim Square je prepun, šetnice kraj središnjeg trga nude restorane, barove, noćne klubove, ulične svirače i vedra lica. Tri-četiri kilometra dalje, kod mostova preko Bospora, smjestila se 'zona zabave’.

Istanbul je grad raznovrsnosti. U šetnji ćete susresti i golišavu plavušu i djevojku s pokivenom glavom, vidjet ćete najmodernije međunarodne građevine i tradicionalne kuće, sjaj i oronulost, a uz sve džamije i katoličku crkvu Svetog Ante, i to - usred centra. Tko navrati prvi put zacijelo neće propustiti Sultanahmet, negdašnja sjedišta sve sile sultana, s ljetnom rezidencijom Topkapi palačom, Ajom Sofijom i Plavom džamijom. “Starosjeditelji” će se baciti na Efes Pilsen, raki, crni čaj, ili 'popušiti nešto k’o Turčin’.

Hrvati se ovaj put ne trebaju bojati. Za razliku od Pireja, gdje su napadnuti Molotovljevim koktelom i topovskim udarima, što nije mogao biti samo hir pomahnitalih pojedinca (a i po gradu su ušli u niz fajtova), u Istanbulu ne biste trebali imati nikakvih problema.

- Hrvati su dobrodošli, oni su naš prijateljski narod - dočekao nas je djelatnik na Kasimpasa stadionu.

Dok je Hiddinkova ekipa trenirala na terenu Bešiktaša, pitali smo za ambijent.

- Bit će sigurno vrhunska atmosfera, no nitko ne očekuje bilo kakve nerede - dodao je Ömer.

Repove Beča, gdje nije sve prošlo glatko nakon utakmice, ne spominje se. Uvjeravaju nas da će se megapolisom, posebice glavnim punktovima, bezbrižno moći šetati u kockastim dresovima. Na stadionu će, osim manjeg dijela na zapadu, biti smješteni na sjevero-istočnoj tribini.

Lokalni fanovi u sasvim su nekim drugim shemama. Na Türk Telekom Areni 90 posto bit će drukeri Galatasarayja jer, kazuju nam, navijači Fenerbahčea i Bešiktaša ne smiju u neprijateljski brlog.

- Gledat ćemo utakmicu u svojim navijačkim klubovima na televiziji. Mi tamo ne idemo - poručili su nam iz tabora Fenerbahčea. Ovaj put nismo ih posjetili, stacionirani su u azijskom dijelu grada, tamo gdje je Srna 2009. podigao pehar Kupa Uefa.

Iz Fenerovih krugova dali su nam i informaciju kako je njihov hrvatski košarkaški četverac - Neven Spahija, Roko Ukić, Marko Tomas i Bojan Bogdanović, odlučio da neće ići na utakmicu bojeći se za vlastitu sigurnost na stadionu Galatasarayja. Zato će nazočiti Stjepan Tomas, on je nosio dres oba 'zaraćena’ suparnika, a sad uživa u svojoj vili nedaleko od zračne luke Atatürk. Za list Fanatik je rekao:

- Turska će imati izuzetno težak posao.

Onih desetak posto ostalih bit će ljudi iz drugih dijelova zemlje. Međutim, za gostovanje egzistira pravilo snošljivosti i tolerancije. Tako će se na jugu Maksimira zajedno naći i dečki koji žive za Glatasaray i za Fenerbahče. Veliki dio ulaznica za uzvrat otišao je Turcima u Europi, pogotovo u Njemačkoj.

- Nešti nas veže; ljutnja prema Hiddinku. Vidite li da naš polumjesec na dresu više ne sjaji kao prije. Da igramo nogomet koji ne valja. On u godinu dana u Turskoj provede dva-tri mjeseca. Nama treba domaći izbornik. Naš čovjek - pričao nam je prodavač u Galatasarayjevom butiku. I ugledao novine. - Pročitao sam da Hiddink zarađuje 4,8 milijuna eura godišnje, a vaš Bilić smiješno malo, 160.000 tisuća, tako nešto. Pa zbog čega? Čime je to Hiddink opravdao?!

Ali ako se Turska plasira na Euro, tko će pitati za cijenu. Ako...