'Vi ste udaljeni koliko ono, 400 kilometara. E, a mi živimo u istome gradu. Pa ti vidi...'

U prva dva domaća proljetna kola, Žuti je na Marakanu doveo 35.562 gledatelja ili, preračunato, 17.781 po svakoj. U prosjeku, njegovu, neku novu Zvezdu gleda četiri tisuće gledatelja više nego je “onu” prošle jeseni. Time se fama širi, a u blagajnu direktno slijeva 40 tisuća eura po utakmici. A do kraja ima još deset domaćih utakmica. Ugrubo, Prosinečki će tijekom dva i pol mjeseca Crveno-bijelima privrijediti oko pola milijuna eura, ne računajući cijeli ansambl navijačkih artikala koji idu kao alva. Toliko u Maksimiru ne zarade cijele sezone... No ovdje je neka druga klima. U epicentru kolektivne depresije nalik našoj, Zvezda je promijenila upravu, stvorivši svojevrsni model balkanske Barcelone, dovela Žutog i zajahala žustrog bika euforije.

No, upozoravaju nas, nije samo Zvezda okrenula neku novu stranicu, okrenuo ju je cijeli nogomet.

- Nikad, ali baš se nikad u najavi utakmice, na presici, nisu se zajedno pojavila oba trenera, kao prekjučer. Ovi prije pohvatali bi se za guše, ovo je presedan bez premca - upućuje nas dopisnik SN iz Beograda Svetozar Janičić.

I doista, pod motom “Spasimo nogomet” sve najave lišene su paljenja atmosfere. Osim Bjekovića koji je, eto, napravio izolirani incident. Na beogradskim ulicama, koje su dosta prljave, kao i veći dio zemlje koji vidite putujete li vlakom, jučer se nije mogao pronaći niti jedan gorljivi pristaša Crvene zvezde ili Partizana. Nisu nam, doduše, nedostajali, ali znanci pričaju kako se prije Beograd separirao u dva područja - crveno-bijeli i crni. I ne daj Bože da slučajno zađeš u zabranjeni dio.

- Postoje točni punktovi gdje se stražarilo, a na ulice se odlazilo jedino kade se išlo do dućana - priča “znameniti Miloš”, kako ga oslovljava društvo dok sjedimo na terasi jednog ugodnog kafića na Skadarliji. - Uglavnom su starom metodom radile šake, no znalo se potezati i hladno oružje. Nije bilo tko si i što si. Ako ti “skening rožnice” ne prođe kako treba, jao si ga tebi. Bio navijač ili ne... Beograd je, doista, uoči derbija nalikovao na ratnu zonu. Tenzija na stotu! Pusti ti svoje Boyse i Torcidu - pomalo se hvalio Beograđanin: - Vi ste udaljeni koliko ono, 400 kilometara. E, a mi živimo u istome gradu. Pa ti vidi.

Ne možeš o lošem

Veliku je ulogu u cijeloj priči odigrao i Robert Prosinečki. Stigavši u Crvenu zvezdu, u daleko najvećem i najzvučnijem transferu zime, Prosinečki nije stao iza nišana i promatrao Stanojevića, trenera Partizana, niti je u smjeru Humske usmjerio verbalne granate. Prosinečki je, vele sugovornici, u Zvezdu donio stil.

- Čovjek jednostavno ne može vjerovati. Prosinečki i Stanojević dva dana uoči utakmice diktiraju sastav, šale se, smiju, podbadaju, ali na izuzetnom intelektualnom nivou, a na koncu i grle. Na to sportska javnost u Srbiji nije navikla. To je neki novi kurs koji je Stanojević prihvatio i koji donosi velike promjene.

Da, u pauzi između razgovora, dovoljno je prelistati srpske medije i shvatiti da se nešto mijenja. “Oba trenera najavljuju golijadu”, “Viteški do finala”, “Poziv na spektakl; igrat ćemo za gol više”... Potpuno nejasno, drugačije, kao da smo zašli u paralelni svemir u kojem se cjelokupna stvarnost izokrenula. Ovoga puta, kako rijetko kada, nabolje.

Robert Prosinečki u svakome je slučaju i dalje glavna sportska priča grada. Koje god da novine otvoriš, iz njih maše Žuti, vade se povijesni detalji, prenose izjave iz hrvatskog tiska. RP definitivno je glavna sportska zvijezda na srpskom horizontu, a novi mu posao, koliko čujemo, izuzetno godi. Nasmiješen, razgovorljiv, poletan, Prosinečki je radom prevladao bolest i trenutačno se osjeća sjajno.

- Samo da ljudi dođu i uživaju u nogometu - kazao nam je u ponedjeljak uoči presice, dodavši: - Ma pusti Bjekovića, idemo svetkovati nogomet. Zbog takvih se utakmica i igra - priča strijelac četiriju pogodaka u međusobnim ogledima s Partizanom.

Kako god, srpski nogomet ovom je utakmicom učinio dramatičan preokret koji, očito, publika “puši”. Danas bi se na stadionu Partizana trebalo okupiti 30-ak tisuća ljudi, koliko ih na derbiju nije bilo gotovo pa desetljeće. Negdje 10 do, eventualno, 15 tisuća, uvjeravaju nas, bio je plafon. Ulaznica više nema, premda, gle čuda, nisu išle badava uz dresove i ostali propagandni materijal. Ovdje to nije potrebno.

- Nije uvijek tako, ma kakvi. Prije bi to izgledalo pomalo sablasno. Na jugu jedni navijači, na sjeveru drugi, a istok i zapad zjape prazni. Nikoga, dakle, od “normalnih” gledatelja nije zanimala utakmica, na stadion su dolazile obje navijačke skupine, huliganskog raspoloženja, koje bi se uoči utaknice vrijeđale i tukle, na stadionu samo vrijeđale, a poslije još jednom namlatile. Između njih bi se nalazio kordon policije, i to je to... - odaje Janičić.

Robert Prosinečki onaj je u kojeg se mnogi kunu. Nakon osam uzastopnih utakmica bez pobjede, posta dugog tri godine, RP je definitivno najveća zvijezda današnje Zvezde. Ta konstatacija ne da budi čuđenje, već znak pitanja:

- A tko drugi, molim te? - gotovo s prezirom pitaju navijači Crvene zvezde, koji ga jednostavno obožavaju.

Pobjeda će (već) doći

- Neka danas ne pobijedimo, nema veze, uskoro hoćemo. Napokon izlazimo iz kamenog doba nogometa. Robijev nogomet nije bajka, uostalom vidjet ćete danas, no ima neku čar, igra se jednostavno, od noge do noge. To je njegov nogomet. Crvena zvezda Roberta Prosinečkog postaje momčad koja igra po travi, s kratkim pasovima, ima viziju i autoritet. To nam se sviđa - zaključio je taksist Mile dok nas je vozio prema hotelu.

Neki novi Beograd danas očekuje neki novi vječni derbi Partizana i Crvene zvezde. Ogrnuti samopouzdanjem, ali i viteštvom, Prosinečki i Stanojević zazvali su mir, a on će, vrlo vjerojatno i obistiniti. Danas je doduše “dan D”, no iskrcavanje na srpsku nogometnu Normandiju trebalo bi proći bez ekscesa. “Nakon milijun godina”, dodat će naši jučerašnji sugovornici.

Ovakve usporedbe često bude gnjev i srdžbu, međutim, srpski nogomet, koji je također umočen u frakcije, samo ne individualne već klupske, tko je Zvezdin a tko Partizanov, izlazi iz jedne od najtežih kriza. I to kroz čisti optimizam i pozitivu. Kazaše treneri: Neka bude nogomet! I raja se složi. Za divno čudo. A sukus svih naših sugovornika gotovo je jednak:

- Robert Prosinečki možda je i najzaslužniji lik nekih novih vjetrova, tako osvježavajućih u srpskom nogometu.

Žuti revolucionar na ispravljanju nogometnih “krivih Drina”...