AP
DIVLJI NOGOMETNI MAJSTOR

U privatnom životu bez mrlje, a na terenu je lud: Što se događa sa Suarezom?

Od 2007. do danas, Luis Suarez postao je sinonim za divljaštvo, koje se proteže od simuliranja, preko rasizma pa sve do - kanibalizma
Piše: Tomislav JuranovićObjavljeno: 29. ožujak 2013. 10:31

Što je najbolje, više nitko nije iznenađen kada je u pitanju Luis Suarez. Najnoviji ispad, kada je šakom u glavu prasnuo Čileanca Gonzala Jaru, tek je jedna u nizu recki koje slaže poput neosporne nogometne, golgeterske vještine, poput klupskih, reprezentativnih i individulanih trofeja koji više ne stanu u samo jednu prostoriju.

Luis Suarez jedan je od najkarizmatičnijih likova modernog nogometa. Pandan Mariju Balotelliju, uz jednu bitnu distinkciju. Talijanski Mr. Hyde, naime, gluparije uglavnom radi izvan travnjaka. Urugvajski, pak, u privatnom životu gotovo da nema niti jednu mrlju; oženjen je Sofijom Balbi, ljubavlju iz djetinjstva, ima kćerku Delfinu i obiteljski je čovjek kojeg revni britanski paparazzi ne hvataju u naručju silnih engleskih starleta ili čvrstom zagrljaju nepresušnih litara alkohola. Kada je, međutim, na terenu, urugvajski dr. Hyde zaista postaje neka posve drukčija osoba...

Radi se, inače, o nogometašu koji je u dresu Ajaxa postigao više od 100 pogodaka, čime je ušao u elitno društvo Dennisa Bergkampa, Johanna Cruyffa i Marca van Bastena. Radi se o nogometašu koji je na svoj pogon vodio Urugvaj do osvajanja Copa Americe 2011. godine i koji je uz svesrdni asist Forlana i Cavanija doveo svoju zemlju do polufinala Mundiala 2010. godine.

Radi se, na koncu, o ponajboljem nogometašu Premiershipa, koji uz Stevena Gerrarda Liverpoolu održava europske snove.

No sve je to vrlo često trivijalno, jer jednakom žestinom kojom trese mreže, taj osebujni i divlji 26-godišnjak provocira nogometnu javnost, izazivajući kontroverze gdje se god pojavi. Od 2007. do danas, Luis Suarez postao je sinonim za divljaštvo, koje se proteže od simuliranja, preko rasizma pa sve do - kanibalizma. Možda malo i pretjerujemo, ali ugriz Otmana Bakkala iz studenog 2010. godine dokaz je kako se malo pogubi...

- Luis je nesumnjivo velik igrač, ali morao bi poraditi na karakteru. Ajaxova je pobjeda najvažnija, ali je ipak važan i imidž, jer predstavljamo velik klub još veće tradicije - poručio mu je tada javno Van Basten.

Suarez nije odgovorio, ali je nastavio po svome. Pa su se nestašluci počeli multiplicirati, na Mundialu je rukom spasio urugvajski gol, a Asamoah Gyan iz kaznenog udarca nije uspio pomoći Gani na putu prema polufinalu...

- Kajem li se? Zbog čega, molim vas?! Ako ću imati priliku u posljednjoj minuti utakmice zasutaviti loptu rukom, a time odvesti svoju momčad dalje, uvijek bih to učinio! - bez krzmanja je odao neviđenu strast za pobjedom koja vrlo često iskače iz granica poštenja.

Za neke junak, za druge varalica, Luis Suarez jedan je od onih igrača koje ili volite ili mrzite...

Linker
29. studeni 2024 11:20