Otac bivšeg Dinamovog nogometaša Alena Halilovića, Sejad Halilović, inače i sam bivši igrač Dinama, prisjetio se na suđenju Zdravku i Zoranu Mamiću te Damiru Vrbanoviću za nezakonito izvlačenje 25,8 milijuna eura iz Dinama na Županijskom sudu u Osijeku, vremena kada je s Dinamom osvojio naslov prvaka u sezoni 1992./93. i igrao za reprezentaciju Hrvatske.
Nije htio produžiti ugovor s Dinamom, imao je neugodna iskustva, pucali su mu u auto te pretukli njega i suprugu. Nitko na to nije reagirao, niti je dobio zaštitu. Nakon toga je postao oprezan, a na utakmice Dinama nije odlazio sve dok Alen nije počeo igrati za pionire Dinama. Alen je ubrzo dobio ponude Reala i Atletica, a obitelj je odlučila da će se preseliti u Španjolsku, međutim, Sejada je tada nazvao Zdravko Mamić i pitao ga žele li se vratiti po istim uvjetima kakvi su im ponuđeni u Španjolskoj.
- S obzirom na moja loša iskustva od ranije, angažirali smo odvjetnika Janeza Pejovnika iz Slovenije, koji nas je zastupao u pregovorima sa Španjolcima, a onda i s Dinamom. Ja sam donio ugovor kojeg nam je ponudio Atletico, po kojem je onda sve dogovoreno s Dinamom - rekao je Halilović, dodavši kako je moguće da je bila ugovorena i podjela transfernog obeštećenja, ali su je se odrekli kad je Alen otišao u Barcelonu.
Halilović nikad nije bio Mamićev igrač
- Točnije, odrekli smo se 5 milijuna eura koje je Dinamo dobio od Barcelone kao obeštećenje i to si ne mogu oprostiti. Pristali smo na taj transfer u ožujku 2014. godine, iako mu je ugovor isticao u lipnju. Da smo pričekali još tri mjeseca, Dinamo bi dobio samo 300.000 eura za njegov razvoj, a ovako su dobili 5,5 milijuna eura - kazao je Halilović.
Osvrnuo se i na probleme s kojima su živjeli dok je Alen bio u Dinamu.
- O mom sinu i nama je izrečeno i napisano toliko laži i neistina. Alen nikada nije bio igrač Zdravka Mamića, nikada nije s njim imao ugovor i zbog toga je imao puno problema, nije pozivan u reprezentaciju, dijete od 16 godina nije smjelo izlaziti na zagrebačke ulice jer su mu prijetili... - istaknuo je Halilović, koji je na pitanje tužitelja Svena Miškovića ponovio da nema nikakvih saznanja da bi bilo ugovoreno pravo na 50 posto transfernog obeštećenja pri Alenovom odlasku u inozemstvo.
- Barcelonin predstavnik Andoni Zubizarreta mi je rekao da će oni sav novac uplatiti Dinamu, a mi smo se kao obitelj s time složili i od tog novca koji je uplaćen Dinamu mi nismo dobili ni eura. Ponavljam, mi smo se odrekli 5,5 milijuna eura - ponovio je Halilović.
U jednom je trenutku kazao i da ne razumije zašto je na sudu.
- Meni je ovo stres, imam zdravstvenih problema - kazao je.
Nakon što mu je predočen ugovor kojeg su on, supruga i Alen potpisali s tvrtkom Rasport Management, jednom od off-shore tvrtki kojima je upravljao Mario Mamić, i preko kojih se, po optužnici, nezakonito iz Dinama izvlačio novac, kazao je da na njemu jest njegov potpis, ali da ne zna zašto je to potpisao, niti je za tu tvrtku čuo. Ugovoreno je, inače, da Halilovići prepuštaju Rasportu, odnosno Mariju Mamiću, sva ekonomska prava iz budućih Alenovih transfera i da će obitelji Halilović za to biti isplaćeno 300.000 eura.
- Vjerojatno mi je to na potpis dao moj odvjetnik. Ja to nisam dogovarao i ne znam zašto bismo mi to potpisali - rekao je Halilović.
Nakon što je ustvrdio kako od tvrtke Rasport Management nikada nije dobio nikakav novac, predočen mu je račun kojeg je sudu dostavio Mario Mamić, a koji je Sejad Halilović ispostavio Rasport Managementu, prema kojem mu ta tvrtka treba isplatiti novac.
- Ne znam što je ovo jer ja toj tvrtki nikada nisam poslao nikakav račun – rekao je Halilović.
Potvrdio je potom da je na njegov račun u Grazu uplaćeno 300.000 eura i da je to trebao uplatiti Dinamo. Nakon što mu je pokazana potvrda o plaćanju 300.000 eura od strane Rasporta na ime prodaje ekonomskih prava, ponovio je da on nije ništa prodavao. Nije čuo ni za tvrtku Profoot International Limited, iako je i s njom potpisao ugovor. Ponovio je da ni taj ugovor nema nikakve logike te da je i to vjerojatno potpisao na zahtjev odvjetnika.
- Možda je odvjetnik to sve ubacivao. Od te tvrtke nisam dobio nikakav novac - kazao je Halilović.
Nakon toga mu je Filip Glavaš, branitelj Zdravka Mamića pročitao dio iskaza kojeg je dao u istrazi u USKOK-u 2016. godine.
’’Zdravko mi je ponudio da riješimo sve nesporazume i da Alen potpiše profesionalni ugovor kada napuni 16 godina. Ja sam to uvjetovao svojim povratkom na radno mjesto u školi nogometa Dinama uz plaću od 5000 eura, plaću za Alena 5000 eura, 140.000 eura godišnje i 50 posto transfernog obeštećenja. Tako smo sve i dogovorili i potpisali. Nakon toga mi je odvjetnik rekao da nije dobro što smo ugovorili podjelu transfernog obeštećenja i da bismo se toga trebali odreći, na što smo mi i pristali, a on nam je donio ugovor kojim se to prenosi ne neku tvrtku i mi smo to potpisali,’’ rekao je tada Halilović. Sada je na sudu rekao da je od tada prošlo 10 godina i da se ne sjeća što je govorio u USKOK-u, ali je potvrdio da je na zapisniku njegov potpis.
Štimac: Vratio sam Mamiću novac
Glavaš je na Halilovićevo svjedočenje uložio primjedbu, u odnosu na nevjerodostojnost i istinitost iskaza da nije tražio podjelu transfera, da nije prepustio ekonomska prava trećoj osobi i da nije primio 300.000 eura jer je to u suprotnosti s materijalnom dokumentacijom kao i iskazu iz istrage.
Na suđenju Zdravku Mamiću svjedočio je i Igor Štimac, govorio je o svom odnosu s njim, kazavši da se poznaju dugi niz godina, pri čemu mu je Zdravko 2013. godine posudio novac.
- Imao sam neku situaciju, ne sjećam se točno kakvu, da mi je hitno trebao neki novac. Bio sam tada kao izbornik reprezentacije Hrvatske u Švicarskoj, gdje smo igrali prijateljsku utakmicu s Portugalom, i pitao sam Zdravka Mamića bi li mi mogao pomoći. Radilo se o 300 tisuća eura. On mi je izašao u susret, otišao sam s njegovim sinom Marijom u neku banku u Švicarskoj i tamo mi je novac uplaćen na račun, ali ne znam je li to bio Marijov novac ili neke treće osobe. Pozajmicu sam vratio u sljedeća dva tjedna, u gotovini - rekao je Štimac.
Na upit tužitelja Svena Miškovića potvrdio je da se radilo o tri uplate. Prve dvije po 100 tisuća eura i treća 106 tisuća eura, u razdoblju od veljače do svibnja 2013.
- Sada sam se prisjetio da je bilo na tri rate kroz nešto duže razdoblje. Uplaćeno mi je kroz više uplata, zbog nekih ograničenja vezano uz terorizam, ali ostajem pri iskazu da sam Zdravku novac vratio 2-3 tjedna nakon zadnje uplate - dodao je bivši igrač i izbornik Vatrenih, koji se na upit Filipa Glavaša, branitelja Zdravka Mamića, prisjetio kako je 2000-ih u hrvatskom nogometu bilo katastrofalno stanje.
On se, sa svojim suigračima iz reprezentacije i bivšim igračima Hajduka Slavenom Bilićem, Aljošom Asanovićem i Alenom Bokšićem, javio na poziv tadašnjeg Hajdukovog predsjednika Branka Grgića da im pomognu financijski jer su imali četiri milijuna maraka duga prema igračima. Njih četvorica su se skupili i posudili Hajduku tri milijuna maraka, a Štimac je ušao u strukture Hajduka, gdje je od 2000. do 2005. godine vodio sportski sektor.
- Stanje u klubovima bilo je katastrofalno, četiri naša najveća kluba Osijek, Rijeka, Dinamo i Hajduk imali su preko 500 milijuna kuna obaveza prema državi. Znam da se pokušavalo naći rješenje oko sanacije i otpisa duga. Svi su klubovi bili u blokadi, igrači su novac dobivali na ruke, a klubovi su poslovali preko paralelnih računa. Hajduk je poslovao preko računa tvrtke Hajduk Cirio - ispričao je Štimac, dodavši da je u to vrijeme bilo uobičajeno s igračima potpisivati ugovore prema kojima su s njima dijelili transferna obeštećenja jer je to bio jedini način da ih se zadrži u klubu. Tako su, rekao je, funkcionirali svi hrvatski klubovi.
Pašalić prodao pravo na odštetu
Pričao je i o tome kako funkcioniraju pregovori o transferima, kazavši da je uobičajeno da u tome sudjeluje po jedan posrednik za svaki klub, a moguće je da svog posrednika ima i igrač. Provizije posrednicima su se kretale od 10 posto na više, a mi smo u klubovima nastojali da se oni naplate od igrača i da njihova provizija bude što manja. Kazao je i da klubovi vrlo rijetko pregovaraju o transferima igrača bez agenata.
- Znam za situaciju da je naš aktualni reprezentativac Mario Pašalić prodao svoje pravo na transferno obeštećenje nekoj agenciji, pri čemu su on i njegov agent dobili 800 tisuća eura, a kasnije je njegov transfer u Chelsea bio višestruko veći, pa je i ta agencija višestruko profitirala - ispričao je Štimac, kazavši da se takve podjele ugovaraju kako bi se igrača dodatno stimuliralo.
Prisjetio se kako su sa Stipom Pletikosom, nakon što mu je istekao ugovor, a nije ostvario transfer, dogovorili potpis novog ugovora, prema kojem je Pletikosi kod sljedećeg transfera pripalo 70 posto obeštećenja. Rekao je i da nema smisla da klub koji prodaje igrača uzima agenta za taj posao jer bi mu provizija koju bi morao platiti tom agentu bila samo dodatni, nepotreban trošak. Ima i slučajeva kada klubu koji kupuje nekog igrača također ne treba agent.
- Kada smo od Dinama kupovali Niku Kranjčara, došli smo kao Hajduk s ponudom i zato nam nije trebao agent - zaključio je Štimac.
Komentari (0)
Komentiraj