Rakitić o incidentu: 'Nisam se tukao, dečku sam morao objasniti neke stvari...'

Kad si u momčadi čiji su planovi davno propali, a perspektive posve mutne, normalno da ne može bez problema i nervoze. Sevilla je jedno od većih razočaranja Primere, od utakmice u kojoj im je Getafe zabio pet komada jedino su se mogli radovati brzom kraju prvenstva. Da kojim slučajem ne skliznu u borbu za ostanak...

Ivan Rakitić u Andaluziji je već dvije godine, vrući temperament i klima itekako mu se sviđaju, za stanje u momčadi ima bitno drukčije recenzije.

- Što se mene tiče, koliko-toliko je u redu. Loša je situacija, sezona nije laka. Dobro, ipak moram reći da sam ovdje sve u svemu sretan - kazao je hrvatski reprezentativac a.

Na što pikirate kad spominjete “situaciju”?

- Nedostatak bodova, deseto mjesto na ljestvici, nije niti približno kako smo zamislili. Cilj je bio plasman u Ligu prvaka, a čini se da nećemo niti u Europsku ligu. Ostale su nam tek male teoretske šanse. U klubu će biti jako nezadovoljni kad podvuku crtu.

Promijenili ste trenera, niti Michel nije pomogao...

- Tu je tri mjeseca, s njim sam jako zadovoljan, zato što dobro radimo, ali kad stvari ne idu kako treba tko za to pita. Dosta se sitnica nakupilo, neki odnosi u svlačionici nisu kakvi bi trebali biti zato jer pojedini detalji, koji bi po meni morali biti jako važni već neko vrijeme to nisu.

Govorite u šiframa. O čemu je riječ?

- Prije svega mislim na hijerarhiju. Ona je vrlo značajna u momčadi, da se zna gdje, što i kako, a kod nas ne štima. Mlađi igrači ne poštuju starije, nema discipline. Mentalitet je pretjerano opušten. Ako se kaže da je ručak u 12.00 onda je u 12.00, a ne u 12.05. Nedostaje reda. To je sve bio znak loše godine.

Što se dogodilo na treningu u četvrtak? Španjolci pišu da ste se potukli sa suigračem Deividom.

- Iznenadio sam se kad sam to pročitao. Do fizičkog udaranja nije došlo, samo sam mu se unio u lice da mu pobliže objasnim neke stvari. Zapravo to je ono što sam kazao; nije mi odgovaralo kako se ponašao. Mladi moraju raditi i respektirati hijerarhiju. Kasnije mi se ispričao. Dečko je, kao i neki drugi previše opušten. Dugo se to već događa, jednom je netko morao reagirati. Trener me podržao.

Čime vam je digao živac?

- Trenirao je kao da mu se ne trenira i stalno nešto gunđao, dobacivao. To ne možeš sa 20 godina. Trebaš šutjeti i raditi. To će se promijeniti. Cijela ekipa pati zbog toga. Suigrači trebaju poštivati jedan drugoga,...

KOMPLETAN INTERVJU PROČITAJTE U SPORTSKIM NOVOSTIMA!