Prosinečki: Navijam za Zvezdu, ona mi je sve dala! Za Dinamo me baš briga...

S Robertom Prosinečkim smo razgovarali u Beogradu, na večeri u restoranu zanimljivog imena - Trač. Možda se nekima štucalo, ali ipak je središnja priča bio Veliki Žuti.

Pitali smo ga je li sretan u Beogradu.

- Odlučio sam se za trenerski posao i moram reći da sam super zadovoljan. Jest naporno, Zvezda je veliki klub, pritisci su svakodnevni, što je i normalno. Ali pričinjava ti radost kad ekipa igra dobro, kad pobijediš. Što se tiče grada ovdje sam stvarno kao kod kuće, nemam nikakvih problema. Ljudi me kroz igračku povijest pamte i vole, ne samo zbog osvajanja Kupa prvaka nego i ponašanja i svega ostaloga. Dakle, jako mi je dobro.

Budući da se ništa ne može preko noći, znači da se mislite još dosta dugo zadržati?

- Znate kako je, imaš ugovor na dvije godine koji, odmah da kažem, ništa ne vrijedi. Ako izgubiš tri kola daju ti nogu. Zato ne mogu govoriti koliko dugo ću biti ovdje.

Bi li ispadanje od Rennesa značilo da će sezona već u kolovozu biti proglašena neuspješnom ili je ipak presudno državno prvenstvo?

- To trebate pitati ljude iz kluba.

Državna titula je "pod mus"!

- Da, i osobno sam si postavio taj zadatak, a i klupski je to imperativ. Ako ne bude i dalje će se igrati nogomet, samo što vjerojatno Robert Prosinečki neće biti trener. Smatram da to možemo jer mi smo se pojačali u odnosu na prošlu sezonu a Partizan je oslabljen.

Kako vaši zagrebački prijatelji komentiraju rad u Zvezdi?

- Prvo, boli me briga što tko u Zagrebu misli, kad je riječ o ljudima koji me ne zanimaju, te što će netko reći "vidi ga ovakav je i onakav". Moji prijatelji kažu da im je drago da vodim takav jedan klub i kad imam dobre rezultate. Prate utakmice, uvijek me nazovu s nekom opaskom. Drugi mogu govoriti što hoće.

S obzirom da vam je Zvezda omogućila afirmaciju kao igraču, a sada i trenersku šansu, a da vas je Dinamo triput brutalno prevario, pitamo se jeste li danas u emotivnom smislu više zvezdaš ili dinamovac?

- Za te emocije neću niti govoriti. To je, oprostite, bezvezna tema. Zašto? Imam pravo biti što hoću, mogu navijati za Zagreb. Prvo i osnovno, kad sam prihvatio da budem trener ja sam profesionalac. Dogodilo se da je moj sadašnji klub sredina u kojoj sam igrao i bio prvak Europe, što nikako ne želim izbirisati iz sjećanja jer je to jedan od mojih najljepših trenutaka i najvećih uspjeha u nogometu. Ja sam oboje. Meni je uvijek Dinamo bio... Tamo sam počeo kao klinac, bila mi je opsesija igrati u Dinamu. Potom sam došao u Crvenu zvezdu, ona mi je sve dala i ja sam zvezdaš. Neću reći da nisam, nego jednostavno jesam. Tu sam napravio velike uspjehe, a sada su mi kao treneru dali priliku. Normalo je da navijam za Zvezdu, ovog trena razmišljam samo o Zvezdi, za Dinamo me baš briga. Mislim u tom nekom smislu. Naravno, drago će mi biti ako uđe u Ligu prvaka, ali ne pratim svako kolo zato što nemam vremena jer sam koncentriran na Zvezdu.