Euforija je, nakon sjajnih pobjeda protiv Zvezde i Hajduka, zahvatila Zagreb, dinamovci su bili glavne gradske zvijezde. Maksimir je sve puniji, pa je tako 30-ak tisuća ljudi vidjelo plavu rapsodiju protiv Slobode (4:0). Zvezda je opet kiksala u Beogradu, Budućnost joj je odnijela bod i Dinamo je sad imao tri boda više od Beograđana, ali i sarajevskog Željezničara, koji se primaknuo vrhu.

Uslijedilo je razarajuće gostovanje u Tetovu, domaći je Teteks opet bio “pregažen” (4:1), a domaći ogled sa Sarajevom i petu uzastopnu pobjedu (3:2) gledalo je u Maksimiru čak 45.000 ljudi. I onda je stiglo 24. kolo, koje je donijelo Plavima čak pet bodova viška u odnosu na Zvezdu! Dinamo je, naime, u gradskom derbiju u Kranjčevićevoj svladao Zagreb 2:1, u raritetnoj utakmici, budući da je mariborski sudac Eduard Šoštarič dosudio čak tri kaznena udarca za Dinamo! I ni jedan nije bio realiziran, Zagrebov vratar, Vjeran Simunić, obranio je udarce s bijele točke Kranjčaru, Cerinu i Zvjezdanu Cvetkoviću...

- Dobio sam u SN ocjenu 9,5! Bila mi je to najveća ocjena u karijeri - rekao je jednom prilikom Simunić.

Zgodicima Cerina i Deverića Plavi su ipak dohvatili pobjedu, istodobno je Hajduk u Splitu svladao Zvezdu i sad je Dinamo imao već opipljivu prednost od pet bodova.

Najveći mesar

Potom je u Maksimiru “nastradala” Vojvodina (3:0), Zvezda je opet na svom travnjaku samo remizirala sa Slobodom (2:2) i ljestvica je, devet kola prije kraja, pokazivala čak šest Dinamovih bodova viška ispred Beograđana...- Teško je opisati tu euforiju u gradu, koji je doslovno živio za Dinamo. To je bilo drugo “hrvatsko proljeće”, prvo nakon 1971. godine - rekao je Mlinarić, jedan od junaka te momčadi, kojoj su dečki iz Dinamove škole davali zagrebački štih, a Ćiro je igračima koji su došli iz drugih klubova ulio potrebno samopouzdanje i svi su se oni - Panić, Hadžić, Bošnjak, Mustedanagić... - identificirali sa Zagrebom, Dinamom i Hrvatskom.

Iako je uvijek isticao “bez Kranjčara ne bismo bili prvaci”, Ćiro je posebno izdvojio još jednog igrača, koji se te zime, zajedno s Cicom, vratio iz vojske...

- Ismet Hadžić! Moj šef obrane! Zajec je imao svoju poziciju libera, a ja sam ga oslobodio te funkcije i rekao mu: “Sine, ti nisi libero, pusti Hadžića na to mjesto, nek’ on to rješava. A ti idi u vezni red, idi u napad, zabij gol, ti to možeš!” Hadžić je možda bio i naš ključni igrač, a nitko o njemu ne govori na taj način. Ali, takve se nepravde vrlo često događaju, mi smo imali velike zvijezde u Zajecu, Mlinariću, Cerinu, Deveriću i Kranjčaru, tu su bili Bručić, Cvetković, Mustedanagić, Bračun, pa Vlak na golu. Ali, Hadžić je bio naš zadnji obrambeni čovjek, odgovoran i discipliniran - govorio je Ćiro.

Nakon Zagreba, Plavi su se lako u Maksimiru obračunali s Vojvodinom (3:0), a onda su s gostovanja u Beogradu kod Partizana donijeli bod (0:0). Ali, izgubili su Stjepana Deverića, kojeg je grubo na aut-crti pokosio Kaličanin, “uništivši” Štefu gležanj...

Zvezda se, pak, pobjedom u Tetovu (3:0) opet primaknula na pet bodova. U Maksimir je tada došla Rijeka, Plavi su slavili 2:0, potom su pobijedili i u Osijeku (2:1), da bi nakon toga jedini bod iz Maksimira toga proljeća odnijela Olimpija (2:2).

Srećom, Zvezda je opet posrnula, izgubivši 2:3 u Beogradu protiv Vojvodine, i Dinamo je iznova imao šest bodova prednosti. Pet kola prije kraja. I tada je uslijedilo najvažnije proljetno gostovanje, dvoboj s Vardarom u Skoplju...

Bila je to zadnja šansa da Zvezda pokuša zaustaviti zahuktali Dinamo i vrati se u utrku za naslov. Stoga je iz Beograda stigla “crna torba”, spominjalo se da je u njoj bilo 10.000 DEM, što je onda bio golem novac, kojeg su nogometaši Vardara trebali podijeliti pobijede li Zagrepčane.

K tome, pročulo se da bi srednji branič Vardara, Zoran Banković, trebao sljedeće sezone preseliti u Beograd, u Zvezdu, odigra li dobro protiv Dinama! A to “dobro” značilo je da nekoga od Plavih pošalje u bolnicu, budući da je u to doba Banković slovio za jednog od najvećih “mesara” YU-nogometa...

Šakački obračuni

Međutim, bili su dinamovci predobro upoznati sa svime što je prethodilo dvoboju, pa je Ćiro u motivacijskom govoru uoči utakmice igračima rekao:

- Ovu utakmicu morate odigrati s nožem u zubima, danas morate biti “handžar-divizija”! Inače vas neće biti...

I već na samom početku bilo je jasno da ovo neće biti normalna utakmica, domaćin je grubošću i ratničkim startovima pokušao uplašiti Zagrepčane, koje je do tada pratio glas “nježnih Purgera”. Ali, samo do tada, samo do te utakmice! Nakon “bitke za Vardar”, više se nisu spominjale “purgerske p...e”, nego “plavi lavovi”! Jer, to su oni doista i bili...

Na udarac su uzvratili udarcem, na provokaciju – golovima! Dva puta Snješko Cerin i jednom Zlatko Kranjčar umirili su domaćina, koji se u nastavku posve predao. Ali, do tih 3:0 svašta se događalo – bilo je niz verbalnih, ali i šakačkih obračuna na tartan stazi, čak su i domaći zajapureni redari napadali Dinamovu klupu! Na kojoj je Ćiro Blažević junački vodio momčad, a ni plave pričuve nisu se nikom dale “zajebavat”, pa se tako u jednom trenutku Milan Ćalasan i fizički obračunao s nekim domaćim redarom!

Nisu ustuknuli

Ta je utakmica bila prenošena na malim ekranima, TV-reporter se zgražao nad onim što vidi – malo je tu bilo nogometa, nerijetko se sve pretvaralo u uličnu tučnjavu, međutim, skandalozno gruba igra domaćih nogometaša nije preplašila Plave. U grubostima i bezobrazluku prednjačio je već spomenuti Banković, jedan od najgrubljih nogometaša u ovom dijelu Europe! Bio je istinska nogometna neznalica, ali malo se koji napadač kraj njega naigrao, štoviše, većina ih je na nosilima napuštala travnjak nakon sudara s Bankovićem, kojem je lopta - samo smetala. Za tog je grubijana svojedobno legendarni radio-reporter Ivo Tomić rekao da bi “na leđima, na majici, umjesto broja 5, trebao nositi – znak opasnosti!”

- Svega je tu bilo, neki igrači Vardara čak su se u tunelu željeli fizički obračunati s nama. I to ponašanje domaćina samo je bilo dokaz da je Zvezda premirala Vardarove igrače da nas pobijede. Jer, nikad do tada nismo u Skoplju imali nikakvih problema, uvijek su to bile korektne utakmice. A onda se dogodila ova skandalozna utakmica... Srećom, Ćiro nas je sjajno psihološki pripremio, nismo ustuknuli, pokazali smo zube i rezultatski ih uništili! Ta je utakmica pokazala svu našu moć te sezone, vidjelo se da smo pravi i da će naslov završiti u pravim rukama. Bilo nam je to svakako najteže iskušenje u toj šampionskoj sezoni! Čak ni u derbijima s Hajdukom, Zvezdom i Partizanom nije bilo tako zahtjevno jer smo na toj utakmici morali pokazati baš sve vrline koje krase prave šampione: znanje, hrabrost, drskost, inteligenciju, zajedništvo! I nitko nam više ništa nije mogao, tada smo širom otvorili vrata prema osvajanju naslova. Trofeji se osvajaju na takvim utakmicama, mi smo tada zakoračili na pobjednički tron - jednom nam je rekao Vlak.

Trostruki asistent bio je Zoran Panić, napadač koji je u Dinamo došao iz kruševačkog Napretka i na 27 utakmica te je sezone postigao osam pogodaka...

- Kakva je to tučnjava bila! Čuvao me Grnčarov, potrgao mi je zlatni lančić, koji je ostao negdje u travi. Kad smo se vratili kući, zagrebački su mi zlatari napravili novi lančić, nisu mi ga željeli naplatiti - ponosno se sjetio tih šampionskih dana Panić.

Nenormalna agresija

I to je dokaz kako je onda Zagreb živio sa svojim Dinamom, bila je to ona neophodna simbioza za osvajanje naslova, nakon pune 24 sušne godine...

Sjećamo se i Kranjčarovih riječi nakon te utakmice...

- Hrabro smo odgovorili na nenormalnu agresiju domaćina, Vardarove igrače nogomet uopće nije zanimao. Ali, uzvratili smo istom mjerom, a k tome smo ih i nadigrali, te smo im lepršavim akcijama i munjevitim kontrama napunili mrežu. Potvrdili smo našu moć i nedodirljivost, iskazali smo nevjerojatno zajedništvo, bili smo momčad za primjer. I zbog svega toga ta mi je utakmica ostala jedna od najdražih u karijeri, bila je to prijelomnica na putu prema osvajanju naslova. Hrabrost, vještina, lucidnost i vic tog su dana nadvisili grubost i primitivizam - rekao je Cico, koji se iz Skoplja u Zagreb vratio s ogrebotinama na licu.