Oršić je svojom majstorijom vratio mir u Maksimir, a najbolji grač Bijelog Brda bio je - Zagorac

Spektakularnim pogotkom izravno iz kuta u Bijelom Brdu, Mislav Oršić (28) vratio je mir u Maksimir. Dinamo je svladao vodećeg drugoligaša, momčad BSK-a, u osmini finala Kupa 3:2 (2:2), taj je plasman u četvrtfinale bio imperativ nakon tri posljednje utakmice u kojima Plavi nisu osjetili slast pobjede (Rijeka 3:3, Rapid 1:2, Istra 1:1), na kraju je cilj i ostvaren.

I samo je to važno, a da nije bilo tako prekrasnog Oršićeva pogotka, tu bi utakmicu gotovo svi Dinamovi igrači zacijelo zaboravili već pod tušem. Gotovo svi, jer osim Oršića, zauvijek će Bijelo Brdo pamtiti i pričuvni vratar Danijel Zagorac, koji je protiv BSK-a imao i kapetansku vrpcu na ruci. S dva je teško objašnjiva „kiksa” Zagorac zapravo bio najbolji igrač domaćina i vratio je drugoligaša u igru, te unio neizvjesnost u utakmicu i nervozu u redove Plavih.

Iako Dinamo nije briljirao, činilo se nakon pola sata da će lako ostvariti ono po što je i došao. Držao je rano vodstvo (Gojak) držao je sve niti igre u posve dostatnom ritmu, bio je ozbiljan i discipliniran, pa je izgledalo da nižerangirani domaćin može tek slučajno nauditi Zagrepčanima. No, ta se „slučajnost” dvaput dogodila u Zagorčevoj režiji, očito je da je iskusni vratar platio danak nebranjenju.

Ove je sezone, naime, uključujući i dvoboj u Bijelom Brdu, branio samo četiri puta– dvaput protiv islandskog Valura u kvalifikacijama za Ligu prvaka (3:2, 2:0), te protiv Šibenika u Maksimiru prije mjesec i pol dana (2:0)! I taj podatak svakako može biti svojevrsni alibi 34-godišnjem vrataru koji je drugim primljenim pogotkom istaknuo kandidaturu za najsmiješniji zgoditak sezone...

BSK je preokrenuo rezultat i odjednom se opet zatresla Krznarova klupa, odjednom se opet počelo sumnjati u kvalitetu ovih igrača koji nose Dinamov dres, tmasti su se i tamni oblaci nadvili nad hrvatskog prvaka. Srećom po sve „dinamovce”, Andrić je do odlaska na odmor izjednačio, a onda smo u nastavku gledali „viktoriju”, očekivanu igru na jedna, domaća vrata, no BSK je u nekoliko navrata pokušao zaprijetiti iz „kontre”.

Statistika je apsolutno bila na strani Plavih, ali trebalo je zabiti i taj treći gol, u mnogo smo se navrata uvjerili da nogomet rezultatski ne nagrađuje objektivno boljeg.

I onda se, 20-ak minuta prije kraja, ukazao Mislav Oršić, maestralno je izveo korner i lopta je svoj let završila na drugoj vratnici, u gornjem lijevom kutu iznenađenog vratara Đilasa. E sad, je li Oršić baš to želio napraviti, to će sam otkriti, no „na prvu” je izgledalo da je doista namjeravao učiniti ono što je fantastično i učinio.

Malo je u nas bilo igrača koji su izravno iz kuta zabijali pogotke. U sjećanju starijih pristalica nogometa svakako je ostao Mostarac Blaž Slišković, koji je u karijeri postigao čak sedam pogodaka iz kornera! Najvrijedniji svakako u finalu Kupa Jugoslavije 1984. godine, zabio je prvi pogodak u Hajdukovoj 2:1 pobjedi protiv Crvene zvezde u prvoj utakmici u Splitu, na vratima Zvezde tada je bio Tomislav Ivković. Na uzvratu u Beogradu nije bilo pogodaka i Hajduk je osvojio „kantu”...

- Često sam na treninzima vježbao te udarce, tako da ni jedan od tih sedam nisam zabio slučajno – govorio je svojedobno o svom nesvakidašnjem umijeću Slišković.

Ovu su sezonu nogometa u Hrvatskoj neprijeporno obilježili fenomenalni golovi, u prvenstvu i u kupu vidjeli smo više od deset čudesnih zgoditaka koje ćemo dugo pamtiti. Oršićevo remek-djelo zasad je posljednje na tom popisu, u iščekivanju smo novih majstorija hrvatskih napadača...