Jakov Pranjić morao je nešto duže čekati na ‘pravu priču’, a kada ju je ove zime dočekao prelaskom iz hrvatskog drugoligaša Jaruna u BiH prvoligaša Zrinjski iz Mostara, najednom su se kockice počele slagati brzinom metka. Prvo je fizičkim kapacitetima oduševio na pripremama i trener mostarske momčadi Mario Ivanković odmah je ustvrdio da veznjak ima potencijal, da bi ekspresna potvrda stigla u prvim službenim nastupima.
Za prvijenac je Pranjiću trebalo svega 20 minuta, pogotkom je presudio Igmanu (1:0) u osmini finala BiH Kupa. Druga utakmica, opet pogodak, i to već u petoj minuti, te opet vrijedan minimalne pobjede, ovog puta nad Željezničarom u 18. kolu prvenstva, nakon kojeg će remizirati sa Širokim Brijegom (1:1). Mnogim igračima promjena sredine znači tjedne ili mjesece aklimatizacije, no 24-godišnji Bjelovarčanin iz drugog ranga hrvatskog nogometa (Prva NL) u prvoligaško je susjedstvo zakoračio poput zvijezde s naslovnice.
- Sto posto na treninzima, sto posto na pripremnim utakmicama... To je logika kojom se treba voditi po dolasku u novi klub i drago mi je da je kruna stigla u obliku pogodaka - reći će nam uvodno 24-godišnji Jakov Pranjić, pokušavajući se miriti s činjenicom da ne voli pričati o sebi, ali najbolje mu je što prije se naviknuti jer, kako je krenulo, telefonskih poziva nedostajati neće.
Čudi li nas Pranjićev stilski ulazak u odjeću Zrinjskog? Niti u šali - u dresu Jaruna odskakao je praktički od prvog nastupa otkad je stigao u ljeto 2023. godine. U idućih godinu i pol postat će nositelj momčadi Jerka Leke, uz to i dokapetan, odnosno česti kapetan, jer Luis Ibanez nema sreće s ozljedama. Polusezonska statistika na zapadu Zagreba kaže da je u 17 nastupa Pranjić upisao 5 golova i 7 asistencija, treba naglasiti da se to događa(lo) u skromnoj sezoni Jaruna. Šestica, osmica, kreativna desetka, box-to-box, pa čak i polušpica...
Nema što Pranjić nije mogao odigrati, čudili smo se što ga i ranije netko nije “upecao”. Sve do dobrodošlice u Zrinjskom.
- Bio sam u hotelu dok klub nije riješio stan. Trenutačno živim sam, moji ponekad dođu iz Bjelovara za vikend, a cura kad stigne ukomponirati vrijeme s fakultetskim obvezama. Uistinu su me lijepo dočekali, po svemu se vidi da je to profesionalna sredina, samim time što je Zrinjski stalno u vrhu. Sve me čekalo čim sam stigao, od opreme, do uvjeta za trening. Nisam imao o čemu brinuti.
Nestale su i još neke, puno važnije brige...
- Prvi put imam priliku reći da mogu živjeti od nogometa i posvetiti se isključivo tome, raditi na sebi i napredovati. Jednostavno, biti stopostotni nogometaš!
Izvrsno to zvuči, pogotovo u inat današnjim pogledima dobrog dijela javnosti. “Ako s 20 nisi u Dinamu, kažu ti da se primiš škole”, kazao je jednom prilikom donedavni Pranjićev suigrač Luka Dajčer (sada u Lokomotivi). Pranjiću je 24, a završeni studij mehatronike ipak će ostati u drugom planu, što nekoć niti sam nije očekivao.
- Uvijek sam bio istog stajališta, dakle prvo škola, pa privatni život. Zato sam se nogometu malo više predao tek nakon završenog fakulteta... Prije dvije godine zaposlio sam se u struci. Rekao sam si - već su mi 22, vrijeme je da nešto krenem stjecati u životu, jer samo s nogometom to kod nas teško ide. Pomislio sam da od toga neće biti ništa i okrenuo se drugim stvarima. No, uvijek je tu bio rad, trening i stopostotno zalaganje. S vremena na vrijeme to mi se vraćalo i... Evo me u Zrinjskom!
Da, i to na - lijevom krilu?
- Mario Ćuže napustio je klub, pa me trener Ivanković pitao mogu li uskočiti. Rekao sam da mogu jer sam i ranije to znao odrađivati, bili su zadovoljni na pripremnim utakmicama pa je tako i ostalo. Odgovara mi, ali uvijek mi je najdraži vezni redi i ‘desetka’ jer imam slobodu kretanja i napadanja prostora u kojima očekujem loptu. No, na meni je ponuditi maksimum gdje god da me trener postavi. Nadam se da sam mu se pokazao u pravom svijetlu - opet će skromno Pranjić završiti razgovor i zahvaliti Jarunu na prilici koja je poslužila kao temelj za uspješnicu.
Skromnost je vrlina, ali kako su i u Jarunu znali reći, “neka Pranjić nekad malo podigne glas”. Ima potpuno pravo na to, jer nitko ga nije “gurao”, niti se bilo što tražilo “preko reda”, kao što se to zna dogoditi u slučaju nekih ne tako kvalitetnih igrača. Dobar nogomet bio je Pranjićeva jedina reklama.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....