Da biramo najsamozatajnijeg tipa Dinamove svlačionice, sigurno bi jednoglasan izbor bio - Sadegh Moharrami. Tih, povučen, ali i uvijek nasmijan i pozitivan, Iranac Moha, to mu je nadimak, omiljen je u Maksimiru i suigračima i trenerima, nikad s njim niti najmanjeg problema. A trenutno je baš Moharrami “zicer oklada” za plasman na Mundijal u Kataru.
Njegov Iran pravi je hit kvalifikacija u Aziji, reprezentacija koju vodi Dragan Skočić ruši sve pred sobom. Neki su dan “pali” Ujedinjeni Arapski Emirati (1:0), a s Južnom Korejom je odigrao 1:1. Gubili su, izjednačili, Taremi je pogodio gredu... Da su pobijedili, bili bi jednom i pol nogom na Svjetskom prvenstvu.
Po svemu što vidimo, bilo bi čudo da Iran ne ode na Svjetsko prvenstvo, trenutno je to daleko najbolja momčad Azije.
- Slažem se, mislim da smo najkvalitetniji na našem kontinentu, ne znam je li Iran ikad u povijesti imao ovakve rezultate, ali znate kakav je nogomet... Sve se u trenutku može okrenuti, jedan krivi korak i priča ode u drugom smjeru. Zato mi, igrači i stručni stožer, stojimo čvrsto na zemlji, pripremamo se za utakmice koje slijede vrlo ozbiljno, svjesni da još nismo izborili plasman u Katar.
Da pojasnimo, Iran je prvi u skupini s deset bodova iz tri (od 10) utakmice, Južna Koreja ima osam, idući pratitelj, Libanon pet. A prva dva iz skupine idu direktno na SP, u skupini su još UAE, Irak i Sirija. Doista izgleda kao da Irance ništa ne može zaustaviti.
Inače, Moharramiju su, očito, suđeni hrvatski treneri. U reprezentaciji Skočić, u klubu Krznar, ranije još Ivanković, Bjelica, Tomić, Mamić, Jovićević... Uistinu, bogat niz hrvatskih stručnjaka.
- Istina, puno me hrvatskih trenera vodilo i vodi u karijeri i ja sam zbog toga jako sretan. Sve su to stručnjaci koji znaju nogomet, koji su me upoznali s europskim pogledima i nogometnim stilom i od svakog od njih sam puno naučio. Trenutno, u reprezentaciji mi je Skočić velika podrška i jako sam mu zahvalan jer mi je puno pomogao i u trenucima kad sam bio ozlijeđen i kada se oporavljao od ozljeda. Zvao me, savjetovao, vjerovao u mene... Isto tako i Krznar u Dinamu, čovjek koji odlično zna nogomet i od kojega se stvarno može puno naučiti. Hrvatski treneri su jako talentirani, puno znaju i baš mi je drago da me toliko njih dosad treniralo.
Kolika je razlika između Hrvatske i Irana, Zagreba i Teherana, u odnosu prema nogometu i igračima? Recimo, kako izgleda kad Moharrami prošeće glavnim gradom Irana, a kako kad to učini u Zagrebu?
- Pa, dobro, mogu reći da je razlika, ha-ha. Teheran i Iran su ipak veći od Zagreba i Hrvatske, pa me više ljudi prepoznaje. Kažem, Iranci su totalno zaluđeni nogometom, vidi se to i po tom odnosu, u Zagrebu je ipak mirnije. Tu i tamo me netko prepozna na ulici, netko priđe, pozdravi, ali nije tako intenzivno kao u Iranu, sigurno.
Čini se, pak, da se on sve bolje osjeća u Zagrebu i Dinamu, da se dobro prilagodio na život u Hrvatskoj?
- Uf, bilo je teško na početku, moram priznati. Došao sam iz potpuno drugačije kulture, s drugog kontinenta, nisam nikoga poznavao, bio je to za mene sasvim drugi svijet, ne samo nogometno. Međutim, u Zagrebu sam već tri godine, sad se osjećam kao kod kuće, imam prijatelje, svi su me u Dinamu odlično prihvatili, nemam sad nikakvih problema, stvari su sjele na svoje mjesto.
A je li zadovoljan igrama i statusom u Dinamu, kako vidi taj dio priče?
- Imao sam problema s ozljedama, pogotovo onom koljena, sigurno mi taj dio priče nije lijep. Kad si ozlijeđen, naravno da ne možeš biti potpuno zadovoljan. Zato si u nastavku karijere i boravka u Dinamu samo želim zdravlja, a onda je sve ostalo na meni. Da radim maksimalno na treninzima i koristim šanse na utakmicama, a trener će odlučiti koliko će me koristiti i koliko ću igrati. Dakle, samo da budem zdrav i spreman, sve ostalo će doći, vjerujem da ću tada pokazati koliko doista mogu.
Kad priča o ambicijama u karijeri, opet se vraća na zdravlje.
- Svi mi imamo svoje ambicije, evo, meni je sad prva taj plasman na Svjetsko prvenstvo, to je ipak kruna za svakog igrača kad je reprezentacija u pitanju. A što se tiče klupske karijere, ma, ne treba gledati previše unaprijed jer nikad u nogometu ne znaš kako će sve završiti, gdje ćeš biti sutra. Dakle, još jednom, samo da budem zdrav, a onda će doći i minute i utakmice u Dinamu, s kojim želim ove sezone opet osvojiti sve trofeje i, naravno, napraviti još jedan veliki europski rezultat. To nam je fokus i cilj, za to se pripremamo. Pokazali smo u zadnjim utakmicama da imamo i dalje kvalitetnu momčad, igramo sve bolje i vjerujem da ćemo i u nastavku ove sezone biti na tom tragu.
Kako, uopće, u Iranu doživljavaju Dinamo, prate li Iranci rezultate Moharramijevog kluba?
- Iranci jako prate nogomet, sve što mogu gledaju, a činjenica da su hrvatski treneri ovdje na cijeni pokazuju i da jako vole i poštuju hrvatski nogomet. Još od ranije, ali posebno nakon drugog mjesta na SP-u u Rusiji. Tako da znaju i za Dinamo, nije naš klub ovdje nepoznanica, ali nakon pobjede nad Tottenhamom, naravno, sve je manje onih kojima moram objašnjavati gdje igram i pričati im o našim rezultatima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....