Nećeš naći boljeg momka za te pare...”, poručuje Đole Balašević dok zdvaja kako slabo divani mađarski, iako potpisanog autora stihovi ovih dana više asociraju na putanju karijere Marija Mandžukića nego na pjesnikove ljubavne muke. Za početak, “te pare” koje su se za manje od desetljeća zavrtjele oko Mandžukićevih transfera takve su da bi se pred njima zagrcnuli i šeici i oligarsi - govorimo o ukupno 62,5 milijuna eura isplaćenih odšteta na potezu Marsonia, NK Zagreb, Dinamo, Wolfsburg, Bayern, Atlético i Juventus - ali na “planetu nogomet”, gdje život piči u hektičnom ritmu i milijuni lete warp-ubrzanjem, mi zapravo pričamo o razumnim iznosima. Sve to bogatstvo, da se izrazimo rječnikom gastro ili automobilskog novinara, idealan je “value for money”, savršen omjer uloženog novca i isporučene vam kvalitete. Evo i zašto...
Najrizičnija investicija
“Napadač je uvjerljivo i bez konkurencije najskuplja i najrizičnija investicija na tržištu”, kaže nedavno ESPN u zaključku svoje “mercato” ekspertize u kojoj su se pod povećalom našli transferi desetorice najskupljih svjetskih igrača podijeljenih u razrede napadači/ofenzivni, veznjaci/defenzivni, veznjaci/stoperi... tijekom posljednjih pet godina. “Govorimo o poziciji u momčadi gdje se kupci kockaju pokušavajući nabosti neku vrstu jack-pota, premda bi zapravo trebali biti oprezni”, dodaje autor Gab Marcotti i nudi eksplicitan dokaz zašto opreza nikad dosta. Zato što su među cjenovnom top desetoricom tek trojica strijelaca opravdala puste milijune. Ta trojica zovu se Ronaldo, Agüero i Neymar. Premda je od dolaska u Madrid 2009. osvojio samo jednu La ligu, Cristiano Ronaldo opravdao je Realova 94 milijuna eura jer je porušio praktično sve postojeće golgeterske rekorde i sada je već izvjesno da će Santiago Bernabeu napustiti kao najbolji strijelac u povijesti “kraljevskog kluba”. Gareth Bale je za otprilike isti novac zasad stigao isporučiti skromniji naramak efektnih golova i atraktivnih slobodnjaka i, reklo bi se, egzemplarni je primjer sumanute logike koja vlada u tom elitnom napadačkom klubu.
Ibrahimović je Barcelonu koštao 70 milijuna eura i ispraćen je iz kluba već nakon prve sezone kao razočaranje - možda ne tako spektakularno razočaranje kao Falcao (60 milijuna iz Atlética u Monaco), Torres (58,5 mil. iz Liverpoola u Chelsea) ili Cavani (64,5 mil. iz Napolija u PSG) - ali u konačnici ipak kao astronomski skup fijasko. Ozbiljno netalentiranim na ovoj tržnici pokazao se i Manchester City kada je posegnuo za Robinhom (43 mil. eura) te Liverpool kada je svjetski potencijal prepoznao u Carrolu (41 mil. eura isplaćeno Newcastleu).
Nova verzija Bokšića
Silom prilika, zahvaljujući osebujnim trenerskim filozofijama i vlastitoj nesavitljivosti, Mandžukić već drugi prijelazni rok uzastopce biva u društvu igrača prepakiranih u novu ambalažu, ali cijena mu ne oscilira i nepogrešivo su mu za petama menadžeri velikih klubova. Lako ćemo se složiti da je u ovoj galaksiji malo većih od Juventusa, kluba za koji navija 14 milijuna Talijana i kluba čuvenog po opreznom transfernom nastupu. “Stara dama” nije škrtica, izvući će ona iz novčanika tridesetak milijuna za Teveza ili dvadesetak za Moratu, ali u pravilu je oprezna s novcima (zlobnik u meni kaže, svjesna da treba nešto ostaviti i za suce) i čuvena po pronicljivim “dealovima”. Dovoljno je sjetiti se Pirla ili Llorentea koji su u Torino sletjeli besplatno...
Mandžukić nije besplatan, ali s reputacijom pobjednika i sa 20 do 25 zajamčenih golova po sezoni (68 klupskih pogodaka u posljednje tri sezone) idealna je vrijednost za novac. Kada bi imao barem mrvicu više karizme od plišanog medvjedića, usudio bih se napisati da će biti novi heroj Juventusovih navijača. Sljedeći Christian Vieri ili, još bolje, Alen Bokšić 2.0...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....