Ivicu Olića skoro dotukla ozljeda koljena: Ozbiljno sam pomišljao o prekidu karijere

Tek će sredinom travnja Ivica Olić početi trčati. To znači da ove sezone, izjavio je u intervjuu za minhenski dnevnik TZ, sigurno neće igrati.

U četvrtak je navečer 31-godišnji hrvatski nogometaš minhenskog Bayerna sletio u minhensku zračnu luku iz Colorada, gdje je boravio na kontroli kod dr. Steadmana, specijalista za ozljede koljena, koji je ljevonogom napadaču operirao menisk lijevog koljena početkom studenog.

"Gospodine Oliću, lijepo vas je vidjeti bez štaka", rekao je Bilićevu reprezentativcu novinar.

- Je, i ja se zbog toga napokon osjećam sretnim čovjekom. To mi je bio prvi cilj. Uglavnom, osjećam se dobro. Prva je dvomjesečna faza oporavka iza mene, a dr. Steadman je vrlo zadovoljan. Rekao mi je da se koljeno dobro oporavlja. Sredinom travnja moći ću početi s vježbama trčanja.

*Nadate li se da biste mogli zaigrati još ove sezone?

- Bit će, nažalost, prerano. To nije realno. Mogu se nadati da će proces oporavka i dalje teći bez problema i da ću stopostotno spreman dočekati početak iduće sezone.

*Jeste li se napokon riješili one užasne sprave za noge?

- Da, baš napokon. Ta je mašina bila pakao. Morao sam osam tjedana osam sati dnevno vježbati na njoj da bi se muskulatura formirala pod određenim kutom. Osam sati dnevno! Svakim danom! U krevet sam redovito išao oko jedan nakon ponoći. Napokon, četvrtog siječnja sam se skinuo sa sprave. Bio sam presretan kad sam je mogao eliminirati.

*Pomišljali ste na kraj karijere?

- Jesam, vrlo ozbiljno. Svatko bi na to pomislio u takvoj situaciji. Posljednjih je desetak tjedana bilo najteže u mojoj karijeri. Prolazio sam muke paklene, pogotovo zbog te proklete sprave. Bilo je često dana kada me hvatala depresija. Uvijek sam, međutim, pokušavao pronalaziti sretne misli. Znate da je moj moto uvijek dati sve od sebe. Tako sam se ponašao i pri oporavku. Liječnik mi je rekao: "Poslušaj nas i igrat ćeš opet za osam mjeseci"! Nisam mislio na to da ću se vratiti za osam mjeseci, nego sam zamišljao da jednog dana, neovisno kada, ponovno istrčim na travnjak. Tu sam sliku stalno imao pred očima.

*Dobro, barem ste puno vremena proveli s obitelji...

- To je točno. Bilo mi je lijepo puno vremena provoditi uz djecu. Kad god mi se moja mala Lara nasmijala, crpio bih novu snagu. No, zato je sve to jako teško podnosila moja supruga. Bio sam stalno kod kuće, a skroz beskoristan. Nisam joj mogao ništa pomoći i sve je morala sama. Dva mjeseca nije imala samo troje, već četvero male djece.

*Što momčad do kraja sezone može učiniti bez vas?

- Vjerujem da je još sve moguće, pa i naslov njemačkog prvaka.

*Ali Borussia ima 14 bodova prednosti...

- Da, mnogo je to. No, Dortmunđani su pod pritiskom. Još nisu imali krizno razdoblje, a jedno svakako tijekom sezone mora doći. Također, moraju k nama na Allianz Arenu.

*Vraćaju se Robben i Ribery, došao je Luiz Gustavo...

- Da, Robben i Ribery su igrači koji donose razliku, odlučuju utakmice. S njima smo daleko jači. Očekujem da će Robben vrlo brzo doseći top-razinu. Onda ćemo moći započeti dugotrajnu pozitivnu seriju. Svi će nas se plašiti.

- Luiz Gustavo? Vrlo dobar igrač. Već prije godinu dana na njega me upozorio moj prijatelj Josip Šimunić, koji je s njim igrao u Hoffenheimu. Rekao mi je da se radi u fantastičnome zadnjem veznom igraču.