AFP
ZVIJEZDA KATALONACA

IVAN RAKITIĆ OTVORIO DUŠU 'Cijeli život pripremao sam se za klub poput Barce'

Piše: Nikola LipovacObjavljeno: 25. kolovoz 2014. 11:01

Ivan Rakitić živi naljepše dane karijere. Hrvatski nogometni reprezentativac gušta u Barceloni, “najvećem klubu na svijetu”, kako ga zove, profesionalni doseg za koji se spremao cijeli život.

Uživa i u statusu zvijezde; otkad ga poznajemo, a to je sedam godina, od prelaska iz Basela u Schalke 04 i uzimanja hrvatskog nogometnog državljanstva, 26-godišnji plavokosi vezist u nekoliko je navrata naglašavao kako je svjestan da uz nogomet kao profesiju idu i obveze prema medijima, preko kojih komunicira sa svojim navijačima. Odnedavno ih doista ima više nego ikad; FC Barcelona globalni je klub, s poklonicima svih nacija i rasa.

S Rakitićem se tako odnedavna poistovjećuju i u najzabitijim dijelovima svijeta. Ivan nas je vozio s treninga, kad su ga spazili u sponzorskom Audiju dežurni fanovi svih boja kože s pogledima punim čežnje, staro i mlado, muško i žensko, molili su da se zaustavi i da autogram ili se slika. Jedan otac je, pak, pratio Rakitićevo vozilo paralelnim trakom kako bi mu sin opalio sliku smartphoneom...

Navijački stampedo

- Ako stanem, nastat će stampedo. Prije nekoliko dana sam stao jednom dečku, no zatrčali su se drugi, opkolili auto, jednog klinca toliko pritisnuli uz vrata da je zaplakao, skoro su ga ugušili. Morao sam izaći van da netko ne nastrada, potrajalo je dok ih nisam sve zadovoljio. Razumijem navijače i njihove porebe, ali bolje je i za njih da se ne zaustavljam.

‘Raketa’ svaki dan daje nekoliko intervjua. Kad smo ga posjetili, u Ciutat Esportiva Joan Gamper, Barceloninu trening centru u četvrti San Joan Despí, u sklopu kojeg je i nova La Masia, na intervju je čekala TV-novinarka iz Japana, dan kasnije bio je rezerviran španjolski politički dnevnik El Pais.

Treninzi su jutarnji, od 9.30, od 12.30 do 13.30 rezervirano je za medije, a Rakitić se ne može požaliti na interes svjetskih medija.

- Ne doživljavam sebe kao zvijezdu, no kad pristupiš Barceloni dobiješ poseban status. Osobno sam čvrsto na zemlji, tako da me ne opterećuje što se piše i govori, mentalno sam usredotočen na teren. Ja sam od malih nogu govorio da želim postati nogometaš. Moji su prijatelji kao klinci u Möhlinu maštali o mnogim zanimanjima, zidarima, vatrogascima, poštarima, a meni su se čudili. No ja sam si u vrlo ranoj dobi zadao cilj, a to je dolazak u jedan od najvećih klubova. Kamo sreće da je to baš Barça, za mene najveći klub na svijetu - kazao nam je Rakitić.

Osamnaest milijuna eura odštete plaćeno pojačanje iz Seville želio je novi trener Katalonaca Luis Enrique, no prvi kontakt obavio je sportski direktor Andoni Zubizarreta, vratar iz generacije 1992. koja je osvojila prvu Ligu prvaka za ‘blaugranu’. Tada je pobjedonosni pogodak na Wembleyju iz slobodnog udarca u produžetku postigao Ronald Koeman, s kojim danas uspoređuju Rakitića, ali ne zbog plave kose. Duge lopte, dijagonale i razoran šut oduševili su pratitelje Barçe nakon više od ‘petoljetke’ kratkih pasova ‘tika-take’. Otud i usporedbe sa Schusterom, koji je 80-ih nosio sličnu frizuru, također “šuterom i dodavačem”, odnosno “kompletnim vezistom” i “nogometnim zavodnikom”, kako danas mediji tepaju našem internacionalcu.

- Tijekom pripreme za SP nisam se želio puno zamarati klupskim detaljima, pa mi je trener Luis Enrique po ustoličenju samo u kratkim crtama objasnio što od mene očekuje. Po priključenju novim suigračima prije nepunih mjesec dana upoznao sam se s njegovim načinom rada i priprema. Ideje su mu jasne, meni pašu savršeno. Na treninzima smo stalno izmiješani, nema prve i druge momčadi, rotiramo se i tek na dan utakmice saznamo tko igra, nekoliko sati prije zapravo. Tako je barem bilo tijekom priprema.

Rakitić je prvu veliku promjenu u životu doživio prije sedam godina, kad je Švicarsku zamijenio Bundesligom.

Baselovi ‘mali plavi’

- Prošlo je u trenu to razdoblje. Sjećam se kao jučer kako me otac Luka posjeo u auto i krenuo put Gelsenkirchena. Baselov ‘mali plavi’ krenuo je u neizvjesnu budućnost, smatrali su mnogi, no iako nismo znali što nas čeka ja sam vjerovo u sebe, vjerovao sam u rad i u to da ništa ne dolazi preko noći. Nemoguće je uspoređivati onaj i ovaj prelazak, jer sad sam stariji, zreliji kao čovjek, u španjolskoj sam ligi već tri i pol godine, uspio sam dovesti karijeru do točke o kojoj sam sanjao. No, daleko od toga da sam zadovoljan, sad me tek čeka nadogradnja, nametanje za momčad, a gladan sam i trofeja. Svaka čast Europskoj ligi, ali zanima me španjolsko prvenstvo, Liga prvaka. Ovdje, s najboljim igračima svijeta, na najvećem europskom stadionu, ništa od toga nije nemoguće, samo da Bog dâ zdravlja - u jednom dahu ponosno govori Rakitić, svjestan prigode koju je dobio, ali i odgovornosti.

Za Schalke je u Bundesligi debitirao pogotkom Stuttgartu, a na prvoj domaćoj utakmici, derbiju s Borussijom iz susjednog Dortmunda, proglašen je igračem utakmice. Ovaj put je bio najbolji na predstavljanju nove momčadi na Nou Campu, protiv Leona, kapetan Xavi je bio nedovoljno spreman nakon lakše ozljede pa je Ivan startao i prema reakcijama svih, ne samo lokalnih kroničara, zakapario mjesto u početnih 11. Poludesni vezni u 4-3-3, ‘volante’ kako bi rekli Španjolci. Kad je došao u Schalke naglašavao je Rakitić kako mu je najdraža uloga ofenzivnog veznog iza dvojice napadača, što je igrao u Baselu. Lani je u Sevilli većinom igrao lutajuću polušpicu iza jedne špice, s manje obrambenih obveza, budući da su mu leđa čuvala dvojica ‘pivota’. Jedino kad je trebalo stizati rezultat trener ga je vraćao na zadnjeg veznog, ali i tada je bio ‘volante’, onaj pokretljiviji dio para, ‘doble pivotea’, koji se priključivao napadu.

- Igrao sam zadnjeg veznog prvi put još pod Magathom u Schalkeu, i u 4-4-2 i u 4-3-3. Znam dobro koji su zadaci za koju od tih uloga i spreman sam se žrtvovati za momčad, kako već trener u datom trenutku traži. Slične ideje imaju Unai Emery i Luis Enrique, meni ova nova, odgovornija uloga kako kažete, nije tako velika promjena. Kažem, sve sam to već igrao.

Žrtva za momčad

Bez namjere da otvaramo novu polemiku s Nikom Kovačem, ali Rakitić je u Schalkeu bio zadnji vezni s Klugeom i(li) Ernstom, tzv. radnim vezistima, a u 4-3-3 leđa im je ponekad čuvao i Kamerunac Matip, stoper. I uvijek je Rakitić imao najviše slobode za odlazak prema naprijed, kako bi iskoristio svoj snažan udarac ili talenat za zadnji pas...

U Barceloni je već godinama nezamjenjivi zadnji vezni Sergio Busquets, a drugi, Mascherano, najčešće je popunjavao stopersko mjesto. Rakitić, Iniesta, Xavi i Sergi Roberto izmjenjivat će se na dvije ofenzivne vezne pozicije u središnjem trokutu, bit će zanimljivo gledati kako će mijenjati Luis Enrique kad će trebati stizati rezultat, hoće li se 4-3-3 pretvarati u 3-4-3 ili 3-5-2. Zasad, s Messijem ili Rafinhom kao ‘lažnim devetkama’, kad je Barça imala loptu u sredini je bio romb, kako su napadači stajali bliže stoperima, to je zapravo bilo više 4-4-2 nego 4-3-3. Novost je i težnja okomitim pasovima, nema više širenja igre u beskonačnost i forsiranja jalovog posjeda...

- Sviđa mi se kako ćemo igrati, samo ne mogu dočekati da počne prvenstvo. Veselim se ritmu od dviju utakmica tjedno.

Halilović poput brata

Rakitića su iznimno dobro prihvatli suigrači. Kako domaći, Katalonci, sve redom španjolski reprezentativci, tako i međunarodne zvijezde, predvođene “šefom”. Messijem.

- Osim što svakog dana na treninzima pokazuje da je najbolji nogometaš svijeta, Leo je i odličan momak, pristupačan, drži raspoloženje u svlačionici. Ponudio mi se za pomoć oko pronalaženja novog doma. I ne samo on, nego i mnogi drugi. Svi mi odlično razumijemo nogometni jezik, ali osjećam respekt i izvan terena. Xavi? Presretan sam što je ostao, nije fraza kad kažem da od njega mogu samo učiti. Suvišno je isticati koliko je to dobar vezni igrač. Pravi je kapetan, predvodnik. Suárez? Momak napokon zna svoju sudbinu i sad je na njemu da se spremi, a na nama da mu pomognemo da se adaptira i izdrži to vrijeme bez utakmica. Vjerujte, to je za nogometaša najveća kazna, kad mu je zabranjeno igrati nogomet.

Ivan je tijekom priprema imao domaće društvo u svlačionici, Alena Halilovića priključenog iz B-momčadi, svog “mlađeg brata”, kako je bio naglasio domaćim novinarima.

- Znam kako je meni bilo kad sam kao novi mladi momak dolazio među seniore. Puno su mi pomogli kao junioru u Baselu Ergić, Kuzmanović i Petrić, u Schalkeu Krstajić, u Sevilli Dragutinović. Poglavito je teško dok ne naučiš jezik, što je trenutno slučaj s Alenom. Nadam se da sam mu dobar brat, da će se razviti shodno svom potencijalu, jer strašan je talent i sve je osvojio svojom željom za učenjem, ali i pristojnim ponašanjem - pohvalio je 18-godišnjeg kolegu Rakitić.

Linker
22. studeni 2024 08:55