Princ od Perzije. Trenerski. Čovjek koji vodi Iran i to ozbiljni Iran prema Mundijalu u Kataru. Nekad je osvajao u Hrvatskoj, Rijeka još pamti finale Kupa iz 2006. kada je ondašnji Varteks sa Zlatkom Dalićem bio blizu, ali... Dragan Skočić (53) tako je započeo svoju priču. A što bi sljedeće? Ako njega pitate, jasno...

- Sanjam skupinu s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu. To potajno priželjkujem, a tko bi pobijedio? Iran, naravno... - reći će uvijek dobro raspoloženi Skočić, kojeg smo “ulovili” netom nakon što se vratio s rujanskih obveza reprezentacije.

Velika zabluda

A s njom niže pobjedu za pobjedom. Otkako je preuzeo kormilo Irana i zasjeo na mjesto nekadašnjih izbornika poput Tomislava Ivića, Stanka Poklepovića, Ćire Blaževića i Branka Ivankovića upisao je, pazite sad, devet čistih pobjeda iz jednako toliko utakmica uz impozantnu gol-razliku 38:2!

Opisat će nam to kao - lutriju. Kako netko s takvim rekordom može strahovati za išta?

- Pa, jednostavno je... Reprezentaciju sam naslijedio od Marca Wilmotsa, koji mi je u miraz ostavio učinak od dvije pobjede i dva poraza na startu druge runde azijskih kvalifikacija. Bio sam u situaciji da smo bili u gotovo bezizlaznom položaju, Irak i Bahrein su već bili daleko odmaglili. Od osam kola, dvaput smo izgubili, i to od izravnih rivala, Bahreina i Iraka, trebale su nam četiri pobjede do kraja... - opisuje Skočić.

Dogovor s riječkim strategom bio je - o politici ni riječi. Sve što on ispriča nama, veli, u Iranu je za pet minuta. Skočiću je povjerenje Iranski nogometni savez dao nakon što je s klubom Sanat Naftom osvojio četvrto mjesto u prvenstvu.

- Imao sam ponude tri najjača kluba, Sepahana, Esteghlala i Traktora, zvali su me u danima prije no što ću preuzeti Iran. Znao sam kakav je to posao, poznajem ligu i mentalitet nakon sedam godina tamo. Vodio sam drugoligaša Khooneh do finala Kupa, a s tri od četiri kluba koliko sam ih imao u Iranu napravio sam njihove najbolje rezultate u povijesti.

No, dakle, četiri pobjede do kraja druge runde dovele su ga do prvog mjesta u skupini. Ali, trebalo je u zadnjem kolu vratiti Iraku jer pretpostavljalo se da će Bahrein, koji je na koncu završio kao treći, dobiti Hong Kong. Iran i Irak su prošli, Bahrein nije...

AFP

Ali, čekajte, pa kako se kaže na hrvatskom - Irak ili Iran?

- Ha, ha, ma to što naši ljudi misle o Iranu je jedna velika zabluda. Jako je loša percepcija Irana izvana, ta je zemlja nešto sasvim drugo. Iranci su Perzijanci, Iračani su Arapi, nema to veze jedno s drugim. Nigdje nisam vidio veće gostoprimstvo, ljubaznost... Preporučio bih i dvije knjige naših ljudi. Glazbenik Hrvoje Rupčić napisao je zbirku putopisa “U zemlji plemenitih ljudi”, a moj prijatelj Ivan Đogić autor je djela “Iran u prezentu”. Obje govore o mentalitetu tamošnjih ljudi i o svemu onome što ta zemlja može ponuditi.

No, vratimo se mi na sportske dosege. Skočić je po preuzimanju Irana imao više od godinu dana do prve službene utakmice. Izbornik je postao u veljači prošle godine, taman prije početka pandemije, a prvi dvoboj za bodove igrao je tek ovoga ljeta, 3. lipnja.

- Je, imali smo vremena, ali radilo se puno i vrlo studiozno. Znali smo koliko nam te četiri pobjede do kraja druge runde znače. Srećom, taj mini-turnir u Bahreinu odradili smo vrhunski i prošli u završnu treću rundu.

Ne bojim se za Rijeku

A tamo se u rujnu našlo novih šest reprezentacija, prve dvije prolaze izravno u Katar, treća ide u napeti proces doigravanja s finalom u vidu interkontinentalnog okršaja. To bi voljeli izbjeći...

- Dobili smo Siriju i Irak. Ja tu prvu nisam vodio jer sam imao koronu, posao je odradio moj pomoćnik Marijo Tot, sa mnom na telefonskoj vezi. Za Irak sam već bio spreman. Koliko smo daleko od Katara? U obje listopadske utakmice, s UAE-om u Emiratima i Južnom Korejom doma, idemo na pobjedu. Ako ih i ostvarimo, mogli bismo reći da smo pred ciljnom ravninom.

AFP

Skočić je, praktički iz zrakoplova kojim se vratio iz Irana, otišao na Rujevicu. Rijeka je ipak njegova ljubav, ali...

- To sa Slaven Belupom nije baš bilo dobro. Ne bojim se ja za Rijeku, bit će ona u vrhu i dalje, ali ova zadnja utakmica...

Bi li se vratio u hrvatski nogomet?

- Logično je tako razmišljati, ali ovoga trenutka imam druge planove. Ugovor s Iranom imam do 2023. godine, želim otići na Svjetsko prvenstvo, pa kasnije možda u neku novu azijsku reprezentaciju ili veliki klub. Europa je također opcija, ali Hrvatska zasad ne.

Iran je na novoj FIFA rang-listi reprezentacija 22. na svijetu, a prvi u Aziji. Ozbiljna je to momčad, s Dinamovim Moharramijem, ali i jakim napadačkim adutima. Za Sardarom Azmounom iz Zenita ovog je ljeta tragalo pola Europe, Taremi iz Porta, nekadašnji premierligaš Alireza Jahanbakhsh, Ansarifard iz AEK-a...

- Imamo sjajnu grupu ljudi, posložili smo se, kliknuli i sada pobjeđujemo... Nadamo se Mundijalu i okršaju s Vatrenima u skupini, to bi bilo idealno.