U klasičnoj sačekuši 11. lipnja 2005. godine u zagrebačkom naselju Trnje, između 2.30 i 3.20 ujutro, s tri je hica, dva u prsa i jednim u glavu, ubijen tadašnji nogometni menadžer 43-godišnji Dino Pokrovac, piše Slobodna Dalmacija. Dakle, u noći s desetog na jedanaesti lipnja. Kasno navečer desetoga, ali budući da je prošlo ponoći, vrijeme smrti piše se službeno 11. lipnja.

Taman se bio istakao transferom Nike Kranjčara iz Dinama u Hajduk, u zimu te 2005. godine, a slovio je kao pouzdan suradnik igrača u nogometnom miljeu, čvrst oslonac koji je zračio povjerenjem. Na HNL-sceni bio je prije svega blizak Hajduku koji je u doba predsjednika Branka Grgića upisao titule prvaka 2001., pa onda 2004. i 2005. godine (triput u pet godina, kako bi se hvalio s pravom Grgić), imajući baš u nogometašima što ih je (do)vodio Pokrovac posebnu snagu.

Niko Kranjčar je bio kao trešnja na vrh šampionske torte kojom su se sladili godinama.

Godinu i pol dana prije no što je ustrijeljen u haustoru svoje zgrade u Korčulanskoj ulici 3a, Pokrovcu je ispred ulaza u zgradu bio zapaljen automobil ‘mercedes‘ vrijedan 80 tisuća njemačkih maraka, kako se tada pisalo.

Dino Pokrovac (lijevo), fotorobot osumnjičenog za ubojstvo (desno), faksimil Jutarnjeg lista koji je izvještavao o ubojstvu (dolje lijevo)

ARHIV CROPIXA

Kome se zamjerio, tko se na njega ‘nakalemio‘, ostalo je nepoznato svih ovih godina. Jer, prošlo je 19 ljeta, a ubojstvo do danas nije riješeno. Strah nas je i pomisliti – nije riješeno, niti će biti... Sve ide u tom smjeru.

Istraga nije dala rezultata

Jer, nije prošla godina, dvije ili pet, nego debelih 19 godina, a misterij je sve dublji.

Ubojstvo Pokrovca koincidira s posljednjom titulom prvaka što je osvojio Hajduk, nema baš izravne veze, osim što je Pokrovac bio kao tajni, a zapravo javni pomagač; da ne kažemo baš sportski direktor Hajduka, bilo da je trebalo uložiti novac, nagovoriti igrače da dođu baš u Hajduk ili ih dalje plasirati. Pokrovac je poslovao s Hajdukom i bio oslonac „bijelih”.

Onda se dogodilo ubojstvo, Hajduk više nije bio prvak. Nije nikad više imao takvu snagu na tržištu nogu na sceni HNL-a, valjda sve donedavno...

Opsežna je bila istraga koja je obuhvatila i sportska pera da dadu svoj iskaz koliko znaju Pokrovca i o njegovim vezama da pričamo inspektorima, kad smo se susretali i kako je to bilo. Tako je i vaš reporter morao sve ispričati... No, to nije moglo navesti na pravi trag do krvave noći u Trnju, istraga koliko god bila sveobuhvatna rezultat nije dala.

Pokrovac je s kraja devedesetih proširio posao kao menadžer, imao je niz igrača – dinamovaca Dina Drpića i Vedrana Ješea, zagrebaša Mladena Pelaića koji je došao u Hajduk, pa hajdukovaca Srđana Andrića, Marija Carevića, Petra Krpana, sve do Nike Kranjčara, pa Danijela Hrmana, Mate Dragičevića... Jedan od posljednjih poslova bio je odlazak Mate Neretljaka u Južnu Koreju.

No, sve je to danas u magli, pradavno je bilo, sami spomen igrača navodi vas da kažete „uh, pa kad je to bilo...”

Kad god je bila kriza s novcem bilo je zovu Dina za spas, potegli bi u Poljudu adut Pokrovca pokrovitelja. Svi igrači koji su dolazili pod njegove skute bili su presretni. Neretljak je na primjer izjavio kad je odlazio u Južnu Koreju:

- Dino mi je kao mama. A kada se mama brine kako treba, onda djetetu ništa ne nedostaje - kazivao je Neretljak.

Danas, eto, 19 je dugih godina za nama otkako je ubijen Dino Pokrovac.