‘Dinamo je dvaput zaredom dočekao proljeće u Europi, nadam se da će to i Hajduk napraviti, pa Rijeka, Osijek...‘

Mostar je nedavno bio domaćin Petog hrvatskog iseljeničkog kongresa, na kojemu je glavni fokus bio na izazovima i perspektivi zajedništva. Jedna od rasprava vodila se i na temu o ulozi sporta u povezivanju hrvatskog iseljeništva s domovinom. U vrlo posjećenoj raspravi u Studiju SUM TV (Televizija Sveučilišta u Mostaru) sudjelovali su bivši hrvatski nogometni reprezentativac Josip Joe Šimunić, nekadašnji predsjednik nogometnog kluba Croatia iz Toronta Josip Joe Pavičić, te autor knjige “Sveto ime Croatia” Marin Sopta. Bio je najavljen i Niko Kranjčar, također negdašnji nogometaš impresivne klupske i reprezentativne karijere, no on zbog drugih obveza ipak nije došao u Mostar...

- Kao dijete odgajan sam u Australiji, tako da mi je Hrvatska na prvom mjestu. Svake nedjelje smo bili u crkvi, onda smo plesali kolo, pa onda igrali nogomet u Croatiji iz Canberre. Roditelji su nas, sestru, brata i mene, odgajali tako da čuvamo svoj identitet. Igranje nogometa u Australiji za mene je bilo jedno lijepo iskustvo - počeo je svoju priču Šimunić.

CROPIX

- Kad sam otišao u Njemačku, u Hamburger SV, dobio sam poziv od Australskoga nogometnog saveza da igram za njihove mlade reprezentativne vrste. U isto vrijeme, kad sam postao prvak Australije s Croatijom iz Melbournea, 1996. godine dobio sam poziv iz Hrvatskog nogometnog saveza da igram za Hrvatsku. To mi je bila jedina želja. Već za tjedan dana dobio sam putovnicu i to me je iznenadilo. Imao sam i ozljede za vrijeme igranja u HSV-u, tako da sam tek nakon pet godina napokon dobio priliku zaigrati za Hrvatsku. Debitirao sam protiv Južne Koreje i ukupno upisao 105 utakmica za hrvatsku reprezentaciju. Svaki put kad bih čuo hrvatsku himnu prolazili su me trnci, to je neopisiv osjećaj. Danas kad čujem da postoje igrači koji imaju priliku igrati za više država, pa važu hoće li igrati za jednu ili drugu državnu selekciju, važu što će im poslovno biti bolje, meni je to neshvatljivo. Meni je, naime, na prvom mjestu osjećaj za svoju državu, tamo gdje te srce vuče... - objasnio je jedan od velikana hrvatskog nogometa.

Danas je Šimunić, nekadašnji stoper Croatije iz Melbournea, Hamburgera SV, Herthe iz Berlina, Hoffenheima i Dinama, izbornik U-19 nacionalne reprezentacije Hrvatske. Prije toga bio je trener u stručnom stožeru izbornika hrvatske A reprezentacije Ante Čačića, kojeg je za vatrenim kormilom naslijedio Zlatko Dalić i otišao do povijesnog srebra na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

CROPIX

- Hrvatski nogomet je najveća reklama za Hrvatsku. Mi imamo toliko velikih igrača koji na najljepši način predstavljaju Hrvatsku. Kad smo prije 4 godine bili drugi u Rusiji ili prije 24 godine treći u Francuskoj, to je povijest. Ti momci su željeli nogomet, ali kad su igrali za Hrvatsku, željeli su ga podignuti na još višu razinu. Ja ovim dečkima koje sad treniram uvijek govorim da je igrati za Hrvatsku nešto veliko, da kad nose hrvatski dres moraju imati veliku odgovornost i čast. Pokušavam im objasniti, koliko je god važan nogomet, važno je i to što oni predstavljaju svoju državu i svoje ime i prezime. Ja želim da oni na isti način motiviraju i mlađe. Uopće ne brinem za budućnost nogometa u Hrvatskoj, imamo talentirane igrače. Međutim, moraju se mijenjati neke okolnosti u nogometu i oko nogometa, a koje su mi nekad nerazumljive - kazao je uz ostalo Šimunić.

Posebno emotivno govorio je o najboljem hrvatskom nogometašu u povijesti Luki Modriću...

- Kad Hrvatska uopće dođe na veliko natjecanje, to je nevjerojatno velika stvar. Ja se naježim svaki put kad Hrvatska igra. Evo, sad sam pratio vaterpoliste. Bio sam ponosan što se bore za sam vrh. Imamo igrača poput Luke Modrića. Mogao bih o njemu pričati danima, a opet ne bih mogao ni dio toga kazati jer nemam riječi za izraziti njegovu veličinu. On je svjetski fenomen kad pogledate od kuda je taj dečko došao, što je sve prošao... Sad će napuniti 37 godina, a za svoj Real Madrid i za Hrvatsku igra svaku utakmicu kao da mu je zadnja u životu. Kad ga gledam na televiziji pokušavam svojoj djeci objasniti tko je Luka Modrić. Kad ih pitam za koga navijate, oni kažu za Hrvatsku. Onda ih pitam za koga još, pa ovaj stariji od pet godina kaže za Dinamo i Hajduk, ovaj mlađi od tri godine za Hajduk i Dinamo, a ja kažem samo nek’ je hrvatski klub! To je najvažnije jer kroz sport promoviramo Hrvatsku...

Šimunić je mišljenja kako je Hrvatska nogometna liga malo podcijenjena.

- Ja se ne slažem da je HNL slaba. Mi smo nedavno pobijedili Francusku. Dinamo je dva puta zaredom dočekao proljeće u Europi. To su velike stvari. Nadam se da će to i Hajduk napraviti, pa Rijeka, Osijek... Moramo vjerovati u sebe. Mi smo velika nacija. Neki kaži da smo mali jer nas je četiri milijuna u Hrvatskoj i malo više izvan nje. Puno velikih država bi dale mnogo toga da imaju 10 posto onoga što mi imamo - najbolju zemlju na svijetu, najljepši narod na svijetu! Mi smo najbolji u svemu ako vjerujemo u sebe - kazao je Šimunić uz topli pljesak gostiju tribine.

O mogućnostima Hrvatske na nadolazećem Svjetskom prvenstvu u Kataru, srebrnom izborniku Zlatku Daliću, kao i svojim nasljednicima na defenzivnim pozicijama u vatrenoj selekciji Erliću, Šutalu i Gvardiolu, Šimunić je među ostalim rekao sljedeće:

- O Zlatku Daliću mogu kazati samo da nam ga je dragi Bog poslao u jednom trenutku. Kako je samo to zajedništvo podignuo na najvišu razinu... Ovo što je u zadnjoj akciji napravio s mladim igračima, mnogi ljudi ne razumiju. Prvo je proširio kadar na 25-30 igrača i mi sljedećih deset godina nećemo imati nikakvih problema. Ali, treba imati hrabrost tim momcima dati priliku. On je pokazao da im vjeruje. Poklopio se i rezultat, ali i da nije bilo rezultata, Zlatkovi potezi su za pohvalu. Time je na najbolji način pomogao hrvatskom nogometu, otvorio oči i mladim igračima, ne samo A reprezentacije, nego i svih mlađih vrsta. Hvala Bogu da je naš izbornik i nadam se da će to dugo biti.

Posebno je naglasio jednu karakteristiku hrvatskih nogometaša:

- Mi Hrvati kao nacija smo talentirani, ne samo u nogometu. Talent smo uvijek imali. Karakter smo uvijek imali i imat ćemo ga. Ponos i dostojanstvo također. Puno improviziramo, najbolji smo na svijetu u improvizaciji, a što bi tek bilo da još imamo kampove, da imamo stadione? Tko zna, možda ne bismo bili toliko dobri, ali ja vjerujem da bismo bili još bolji. Imamo uspješne ljude ne samo u sportu, već i u biznisu i svemu drugome, ja mogu konkretno govoriti o Australiji. Kad bi ih sve spojili s Hrvatskom, što se može ako postoji volja, gdje bi nam bio kraj... Ako uspijemo sutra biti bolji nego danas, onda uz poštenje, dostojanstvo, možemo do novih pobjeda u svim segmentima života - uokvirio je Šimunić svoju priču o temi u kojoj je bio glavni akter.