Službeno se od profesionalne igračke karijere Danijel Pranjić oprostio 24. lipnja 2023., kada je u Orahovici na velikom nogometnom eventu i službeno kopačke objesio o “klin”. Nakon završetka igračke karijere, posvetio se školovanju (pohađa Akademiju HNS-a) za trenera, a kao trener već je radio u nekoliko klubova.
Prvi posao na klupi imao je kao trener-igrač na Cipru, vodeći Omoniju Psevdu, potom je trenirao zagrebačko Trnje, da bi potom otišao u tuzlansku Slobodu. U gradu soli nije se dugo zadržao, ponovo se vratio na Cipar, da bi zadnji trenerski posao imao u BiH na klupi premijerligaša GOŠK-a iz Gabele.
Prije nekoliko dana su, pak, rumunjski mediji objavili da je Pranjić ponovno obukao kopačke i u 44. godini zaigrat će za rumunjskog četvrtoligaša ACS AXI Adunații-Copaceni. Tragom ove vijesti potražili smo Pranjića na njegovoj novoj adresi u Bukureštu, gdje živi s obitelji, suprugom i dvoje djece.
Nema povratka
- Ma dajte, nema povratka ozbiljnom nogometu, ja sam svoje profesionalne dane odigrao, ovo je rekreativno i bez ikakvih obveza. Dok čekam da diplomiram na Akademiji HNS-a i dobijem novi trenerski angažman, odigrat ću koju minutu, naravno ako stignem i ako budem bio zdrav. Moj život je nogomet i sve vezano uz njega, pa je i ovaj amaterski angažman dio moje karijere. Sve je to malo predaleko otišlo, ali da, moj prijatelj, bivši nogometaš Steaue Alin Predescu, pozvao me da dođem pomoći, ali najviše savjetom i iskustvom. Hoću li zaigrati ili ne, to nitko ne zna, jer potrebna je i registracija i sve što ide uz to. Moram reći da sam nakon oproštaja u Orahovici svakodnevno u treningu, igram u Rumunjskoj malonogometnu futsal ligu, znači, igrat ću nogomet dok budem mogao hodati i disati, jer kako rekoh, to je moj život. Najviše u ovoj vijesti ima senzacionalizma, jer ja sam svoje igračke nogometne dane odavno završio - rekao je bivši nogometaš orahovačkog Papuka, Belišća, Osijeka, Dinama, Heerenveena, Bayerna, Sportinga Lisabon, Celte, Panathinaikosa, Kopra, Anorthosis Famaguste i Ayia Nape.
Pranjić itekako prati HNL, gleda gotovo svaku utakmicu, uči, upija, ali i predviđa:
- Imam osjećaj da se ponavlja prošla sezona u kojoj su Hajduk i Rijeka bili ispred Dinama, no kako je prvenstvo odmicalo, a Dinamo nije igrao Europu, ove dvije momčadi kao da se uplaše naslova. Tako je i sada, no danas je nezahvalno išta prognozirati. Ništa nije gotovo, bit će jako zanimljivo do samoga kraja, jer puno je utakmica do kraja. Ipak, Dinamo je i dalje broj “jedan”. Ima najbolji roster, kvalitetu, ne igraju Europu, no morat će se ipak nešto pitati Rijeku i Hajduk. Rijeka prodaje, ali i stvara, a u njezinim redovima igra, naravno osim Livaje, Baturine, Petkovića, jedan od najbolji igrača lige, Toni Fruk, kojem predviđam veliku karijeru. Rijeka je zaslužila naslov za prikazano u posljednje dvije godine. Moram reći da mi je žao mog Osijeka, koji ima najbolje uvjete, a jako lutaju. Osjeti se nesklad ljudi koji vode klub i navijača, a to nije dobro - rekao je Pranjić, pa se dotaknuo velikog broja stranih trenera u HNL-u:
- Ja smatram da veliki broj stranih trenera nije dobar za hrvatski nogomet i hrvatsku ligu. Puno više bismo trebali vjerovati našim trenerima, kojih ima jako puno dobrih. Svakako ću istaknuti sjajnog Kovačevića, trenera Slavena Belupa, koji me oduševio znanjem, pa Šafarić u Varaždinu. Tu je i Mario Carević, koji je vratio Šibenik u elitni razred. Jako teško je Mariju voditi ekipe poput Šibenika i sada Gorice, no svi ovi navedeni treneri rade sjajnu stvar za naš nogomet. Nekako imam osjećaj da čekamo svaki trenutak da damo otkaz našoj Valentini Miletić, pa da dovedemo Dilettu Leottu iz Italije. Dugoročno gledano, trebamo više vjerovati našim ljudima, mladim trenerima. Moramo se okrenuti svojim snagama i svojoj pameti. Od svih tih stranih trenera koji rade u Hrvatskoj i uče naše igrače nogometu, moj tip trenera je Garcia u Istri jer stvara, kopa i to mu donosi i igru i rezultat - dodao je Pranjić, koji je i sam polaznik trenerske Akademije HNS-a:
Spektakl u Heerenveenu
- Moram pohvaliti našu Akademiju, profesore Kublu, Marića, Gričara, koji rade sjajan posao s mladim trenerima i mladim generacijama. Puno je vrhunskih trenera izašlo iz naše Akademije i zaista taj naš “papir” vrijedi i priznat je u svijetu.
Pranjić je svoj najbolji nogomet karijere igrao u Nizozemskoj u dresu Heerenveena, kojem je donio i jedini trofej u povijesti (Kup). Njegov duh u tom nizozemskom gradu i dalje je prisutan, a dokaz da još uvijek tamo “živi” jest i poziv na veliku proslavu:
- U Heerenveenu 22. ožujka imamo utakmicu Match of Heroes (Utakmica heroja). Na tom meču okupit će se crème de la crème igrača koji su nosili dres ovoga kluba. Pozvan sam i ja i moram reći da sam počašćen. Spremam se za taj put i tu utakmicu i jedva je čekam. Čuo sam se s kolegama koji će doći, zaista zastrašujuća imena. Stadion Abe Lenstra je rasprodan i očekuje nas spektakl na kojem ću, eto, i ja igrati. Nisam tremaroš, ali kada se sjetim što sam sve prošao na tom stadionu, uhvatim se u razmišljanju kako će to sve biti. Već sada me prolaze trnci kada se sjetim navijača toga kluba. Ponosan sam na poziv, ma moram biti iskren, želim jednog dana voditi taj klub s klupe. Heerenveen je klub u kojem sam proveo četiri fantastične godine, oni su mi iskazali ljubav i to je klub i grad u koji uvijek rado dolazim.
U bliskoj budućnosti Pranjić želi ostati u nogometu, na teškoj i zahtjevnoj trenerskoj klupi, jer, kako kaže, nogomet mu je dao sve u životu, red je da mu se nešto i vrati:
- Ja sam još uvijek mlad trener. Sve ovo što sam do sada prošao, mogu reći da je to bila faza učenja i prilagodbe. Pet godina sam samostalno u tom poslu i gdje god sam bio, bio sam glavni trener. Mislim da sam spreman za novi iskorak, za neki veći klub, odnosno posloženi klub, koji ima i glavu i rep, da se zna u klubu tko i što radi. Ovo što sam do sada radio uvijek je bila borba. U svakom klubu u kojem sam radio, radio sam profesionalno, dao sam svoj maksimum, bio sam unutra od 0 do 24 sata, u nekim trenucima nisam imao ni sreće, no sve je to trenersko odrastanje. Ne žurim, čekam, tražim klub koji je ambiciozan, ja u svoje kvalitete ne sumnjam, znam kako i što radim. Ma, ja sam sebi zacrtao da želim biti bolji trener nego igrač, bit će to jako teško, ali moji ciljevi su visoki. Idemo korak po korak, dan po dan, a kad dođe taj dan da preuzmem neki veliki klub, bit ću sretan i ponosa na sve ono što sam dao HR nogometu - zaključio je Danijel Pranjić.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....