TEŽAK ŽIVOT NA BERNABEUU

Barcu mu oprostili, Levante neće! I Mourinho shvatio, u Madridu nikom ne praštaju

I Jose Mourinho je nedavno priznao da je Real drugi svijet, klub koji medijski i društveno ima sasvim drugu dimenziju od svih velikih klubova koje je dotad radio
Piše: Maja RadmanObjavljeno: 20. rujan 2011. 16:28

Ne osvoji li Real prvenstvo ili Ligu prvaka, “gospodar” će vjerojatno napustiti Madrid... Koliko god danas bio omiljen.

Mou nikad nije skrivao svoju opčinjenost Alexom Fergusonom. Čovjek nije okoštao na klupi Manchester Uniteda ni nakon četvrt stoljeća. Željeznom rukom vodi klub po vlastitom nagonu. I niže, i niže. Nitko mu ništa ne može, jer ga uspjesi ne zaobilaze. Treba znati biti gospodar. Mourinho sada ima prvu pravu priliku da dokaže da i on zna i može. Pred njim je izazov života. A sumnje koje su se pojavile već nakon prvog poraza kod Levantea samo potvrđuju koliko će mu biti teško.

Prije godinu dana, prilikom dolaska u Real, nije imao nimalo rezervi da jasno najavi svoje ciljeve: osvojiti i treću Ligu prvaka, s tri kluba u tri različite države (nikome to još nije uspjelo) i osvojiti prvenstvo u tri najjača natjecanja, što jednako tako još nikom nije uspjelo.

Danas su mu apetiti mnogo veći. Postati legenda u najvećem klubu u povijesti, najmoćnijem, najtrofejnijem i najzahtjevnijem. Barem po ugledu i uspjesima dostići Alexa Fergusona, izboriti istu idolatriju kao mitski Realov predsjednik Santiago Bernabeu, biti trenerski Pele, Maradona, Zidane, Ronaldo...

Za sada je na jako dobrom tragu. U godinu dana uspjelo mu je ono što nije desecima trenera koji su imali privilegij biti na Realovoj klupi. Ni Vicente del Bosque, ni José Antonio Camacho, ni Fabio Capello ili Manuel Pellegrini, Di Stefano, Antić, Valdano, Toschack... nitko nije imao toliku moć u rukama kao danas Jose Mourinho.Da bi uopće došao u poziciju da izvede takav puč, Mourinho je godinu dana morao pripremati teren.

Prvo je izborio povjerenje i odanost igrača. Druga je bitka bila osvojiti navijače. Dočekali su ga mješavinom znatiželje, odbojnosti i očekivanja. Jedini je trener koji je obećavao da bi mogao srušiti hegemoniju Barcelone. Prvih godinu dana Barcelona je Realu održala bezbroj nogometnih lekcija. Bacila je Mourinhovu momčad na koljena, izbila joj iz ruku praktički sve titule, ali i sada je Mourinho jedini, ponavljamo, jedini trener u povijesti kluba kojem publika pjeva i skandira.

I na kraju, klub kao instituciju u potpunosti je podredio svojim idejama. Nikada, nikada jedan trener nije imao ovakvu moć, nikada nije imao ovakve ovlasti, nikada nije bio važniji od igrača pa čak i predsjednika. Kao svaki autokrat Florentino Perez bio je jedan od najvećih intervencionista u sportske odluke kluba. Mimo tehničkog direktora nametao je pojačanja, upravljao sportskom politikom. Doveo ga je unatoč lošem glasu koji ga je pratio, slici polemičnoga, samouvjerenoga, bahatoga i neodgojenog trenera, personificiranog antagonizma Realova etičkog kodeksa. Ali i uspješnoga, trijumfalnoga. Jedinoga koji je Barcu uspio pobijediti u Ligi prvaka.

Jednako tako, priznao je da je Real drugi svijet, klub koji medijski i društveno ima sasvim drugu dimenziju od svih velikih klubova koje je dotad upoznao. Čak i tako, izjavio je nešto što je prošlo praktički nezamijećeno: “Želim stvoriti novi strukturu, novi mentalitet.”

Tek nekoliko mjeseci kasnije, u jednom razgovoru za Uefu, Mourinho je razradio ovu najavu. Potvrdio da mu posao u Realu nije lak: “Infrastruktura kluba je golema i nije jednostavno imati sve pod kontrolom. Znao sam da klub nije dobro strukturiran, tako da nisam mogao doći i samo se koncentrirati na svoj posao. Morao sam se pozabaviti svim tim aspektima i organizirati Real Madrid da bi mogao ponoviti rezultate koji su ga doveli do toga da bude najbolji klub XX. stoljeća.”

“Prvi totalni trener u našoj Ligi”, “Apsolutni gospodar i vladar”, pisale su novine. Ostaje za vidjeti hoće li iskustvo i rezultati pokazati da je ovo bio još jedan pionirski korak Florentina Pereza čiji su brojni potezi, u početku uglavnom osporavani i žestoko kritizirani, a nakon toga imitirani, izazvali duboku transformaciju španjolskog nogometa u posljednjem desetljeću.

Vrijeme će pokazati je li zagrizao u preveliku jabuku. Ako u nešto nema sumnje, onda je to da Mourinho prvi vjeruje da je sposoban u povijest ući ne samo kao trener sa zavidnom listom trofeja nego kao onaj koji je povijesno transformirao Real, a time i španjolski nogomet.

Linker
22. studeni 2024 13:59