Legendarni bivši nizozemski napadač Marco van Basten, zgrožen načinom na koji je Atletico Madrid odigrao prvu četvrtfinalnu utakmicu Lige prvaka protiv Manchester Cityja, iznio je zanimljivu ideju:

- Zaleđe bi se trebao ukinuti. Kad igraš protiv Atletico Madrida, teško je vidjeti gol. Ali nije zabavno niti gledati, tako da je ljudima normalnije prestati gledati nogomet i izabrati Netflix ili nešto drugo. FIFA bi stvarno trebala razmisliti kako će nogomet zadržati zabavnim i uzbudljivim. S Atletico Madridom to nije slučaj. Ne može se nikoga kriviti, trener postavlja momčad i bira taktiku, ali to nije zabavno za gledanje.

Dakle, je li za budućnost nogometa bolje ukinuti zaleđe ili je ipak bolje to pravilo ‘ostaviti na životu’?

Piše: Davorin Olivari - DA! Bez zaleđa bi ‘bunkerašima’ bilo mnogo kompliciranije

Nogomet bez zaleđa? Poput futsala? Zašto ne? Vjerujem da takva promjena pravila u ovom trenutku zaista djeluje jako radikalno, nekima vjerojatno i šokantno. Mnogi će se pitati kako bi to izgledao nogomet da neki igrači, logično očekivati napadači budu stalno parkirani u šesnaestercu suparnika, a da pored njih stoje obrambeni igrači. Kad si ovako na prvu vizualizirate takvu situacija na terenu, izgleda dosta groteskno. Recimo, jedna momčad prelazi centar, napada drugu, a u šesnaestercu te koja napada stoje dva igrača, suparnički napadač i 'domicilni' bek. Ili čak više igrača... Jako bi to promijenilo nogomet. Međutim, tko kaže da igranje bez zaleđa ne bi bilo zanimljivije, zabavnije, uzbudljivije? Uostalom, nije niti sigurno da bi se momčadi odlučivale baš na takve taktike, jer bi ona koja ostavlja napadača na polovici ili u šesnaestercu suparnika bila s igračem manje u defenzivi.

Naravno, ne može se nogomet uspoređivati s futsalom gdje su četiri igrača u polju, pa nikome ne pada napamet nekoga ostavljati pred golom suparnika, jer bi takva taktika rezultirala manjkom u obrani, trojici igrača koji bi se branili teško bi bilo zaustavljati protivnika koji bi imao igrača više u tom dijelu. No često smo u futsalu svjedoci da momčadi koje u završnici žele sustići prednost protivnika teško zabijaju pogotke kad uvedu tzv. 'igrača golmana' i imaju igrača viška. Pa se bez obzira na tu teškoću nitko od onih koji se brane ne odlučuje da ostavi nekog igrača samog pred vratima suparničkog vratara. Možda se zato niti u 'velikom' nogometu momčadi ne bio odlučivale na takve taktike.

Ono što jest gotovo sigurno, padalo bi više pogodaka. Dosta često se događa da se pogoci poništavaju zbog zaleđa, a otkako je uveden VAR čak i više nego prije. Ne samo to, često se i uglavnom dugotrajno provjeravaju situacije koje su prethodile pogocima, vuku se crte, pregledava negdje i nekoliko minuta, to ima utjecaj na igru, igrače, navijače....Da ne kažemo kako bi se bez zaleđa obeshrabrile momčadi koje se brane s deset igrača, koje se bunkeriraju, kojima je jedini cilj ne primiti pogodak. Ponekad je nogomet kod trenera koji se odlučuju na 'simeonovski nogomet' sličniji rukometu. Bez zaleđa bi 'bunkerašima' bilo mnogo teže, ne bi mogli graditi kineske zidove ispred svog vratara, jer bi takvi zidovi mogli lakše pucati. Nogomet bi svakako bio atraktivniji, vrlo rijetko bi utakmice završavale s onih groznih 0:0, bez prilika, udaraca prema golu, a igrači i treneri bi morali biti maštovitiji i inovativniji.

Piše: Tomo Ničota - NE! Nogomet bi bez zaleđa bio sasvim drugi sport

Pregazite ovu livadu i na njoj napravite zgradu, da na njoj više ne bi rastao korov! Makar to značilo da više neće biti niti ovih prekrasnih tulipana i mirisnih ruža.

Eto, tako otprilike zvuči ideja Marca van Bastena da se ukine zaleđe, jer bi se time, misli on, spriječilo namjeru defanzivnih momčadi, a povod mu je bio madridski Atletico, da do pobjede pokušavaju doći tako što će 'parkirati autobus', grčevito se braniti i uopće ne razmišljajući kako postići gol. Da bi ukidanje zaleđa povećalo atraktivnost nogometa.

Marco van Basten bio je fantastičan nogometaš, napadač svjetske klase, čiji gol SSSR-u na Euri 1988. i danas slovi kao jedan od najgenijalnijih golova u povijesti nogometa. Van Basten ga je zabio tako što je pravovremeno utrčao iza suparničke obrane i pogodio iz voleja iz nemoguće pozicije. Taj ga gol, između ostalih, čini velikim napadačem. Brzina, lucidnost, nepredvidljivost, preciznost. Bi li Marco van Basten ikad zabio takav pogodak da je pet minuta stajao pred protivničkim vratarom i čekao loptu? Možda bi tada uspješniji od njega bio napadač nekog hrvatskog niželigaša sa 100+ kilograma, kornjačine brzine, limitirane tehnike i radijusom kretnji šestara koji bi, držeći se za stativu, koristio svoju masu da odgurne braniča koji ga čuva i ugura loptu u gol.

Karikiramo, naravno, ali karikira i van Basten, jer, zapravo, ne postoji niti jedan dokaz da bi ukidanje zaleđa smanjilo defanzivne namjere pojedinih momčadi. Onaj tko je odlučio 'parkirati autobus' i izbijati loptu iz šesnaesterca, našao bi način da to čini i tada. Možda bi bilo ovako, možda bi toj momčadi još manje napadačke smjelosti i hrabrosti trebalo da na kraju i pobijedi. Devet igrača se brani, jedan stoji sam na suparničkoj polovici. Duga lopta netalentiranog, ali stasitog stopera prema naprijed, 'napadač' uzima loptu i lagano zabija. Što ga nitko ne čuva? Pa tko će ga čuvati, kad suparnici slušaju van Bastena i razmišljaju samo o napadu i atrakciji? Ako će ga netko čuvati, onda će patiti napadačka igra... I tako bismo mogli unedogled.

Nitko ne uživa gledati defanzivce, one kojima je cilj primiti manje, a ne postići više. Međutim, nogomet zato i jest jedinstven sport, jedini u kojemu možete biti podređeni, nadigrani, čitavu utakmicu na streljani, a na kraju pobijediti iz jednog udarca, ili čak bez njega, autogolom. To nogomet i čini popularnim, a zaleđe je jedan od tih začina koji mu daju 'okus'. I istaknimo još dvije stvari; na broj utakmica koje se odigraju dnevno, nema puno momčadi koje igraju s 'autobusom' u šesnaestercu i koje ne žele zabiti gol, one su ipak izuzetak, ali još ih je manje koje bi protiv Manchester Cityja previše razmišljale o napadu i zanemarile obranu po cijenu atraktivnosti. Ili, da parafraziramo nekad popularni sarajevski bend: 'tko igra za raju i zanemaruje taktiku, završit će karijeru u nižerazrednom Vratniku'.

Sjećamo se i svjedočanstva uglednog sportskog, nogometnog komentatora i urednika Darka Draženovića, koji nam je svojedobno ispričao kako je imao priliku gledati jednu testnu nogometnu utakmicu bez zaleđa.

- I, kako je izgledalo?

- Nikako. Utakmica je prekinuta kod rezultata 23:19, jer su svi gledatelji otišli sa stadiona!