NAVIJAČI HAJDUKA KONAČNO MOGU BITI ZADOVOLJNI Ovo su tri pobjednička detalja sjajne predstave i uvjerljive pobjede protiv Intera

Najbolje izdanje Hajduka s Carrillom na klupi gledali smo u Zaprešiću. Četiri mjeseca rada, jedne pripreme, puno razočaranja, malo bodova i napokon smo, eto, u petak dočekali utakmicu s epitetom “nogometna”.

Hajduk je igrao, Hajduk je želio i, naposljetku, Hajduk je znao kako doći do pobjede u zaprešićkom srazu.

Analizirajući sve proljetne izvedbe Bijelih, jasno je da ni u jednom od šest dvoboja Hajduk nije imao napadačku igru s pritiskom.

Izuzev susreta s Rijekom, Bijeli su uglavnom imali jalov posjed, ponekad čak ni to nisu uspjeli zadovoljiti. Primjerice, s Osijekom...

Protiv Istre su bili efikasni, s Rijekom agresivni, a u ostalim dvobojima - ispod očekivanog niova. Sveukupno gledajući, nisu na proljeće imali ni igru ni obilježja momčadi pobjedničkog karaktera. Što se onda promijenilo u Zaprešiću?

Najvažnija je promjena bila igra bez Futacsa. Koliko god to apsurdno zvučalo, ali kod Carrilla Hajduk bolje igra kada u igri nije najbolji strijelac Bijelih. Zašto?

Nije problem u Futacsevoj izvedbi, ali činjenica jest da je kompletna igra u njegovoj nazočnosti temeljena na ubacivanju visokih lopti. Svi traže Futacsa, od Mađara se očekuje da sam rješava utakmice. Ali kada ne igra najbolji strijelac Bijelih, onda na scenu stupa plan B: momčadska igra.

Pobjednički duh

Hajduk je u Zaprešiću nakon rano primljenog zgoditka pritisnuo Inter na rub njihova kaznenog prostora, obrana Žutih nije mogla iznijeti loptu jer su Bijeli svoju defenzivu pretvorili u napad. Visoki pritisak, kompletna momčad na suparničkoj polovici i, na kraju, igra u kojoj zgoditak daje kolektiv. Nema pojedinca golgetera, zgoditak zabijaju i oni iz prvog i drugog plana.

Dva su pogotka stigla iz udaraca glavom, pa će netko pomisliti “i bez Futacsa igraju na visoke lopte”. Ali to su bila ubacivanja, a ne duge lopte na snažnog centarfora. Dva skoka i jedna kontra za tri zgoditka.

U Carrillovoj je eri Hajduk postigao malo golova. Pet u pet utakmica, izuzevši dvije uvjerljive, protiv Intera i Istre. U te dvije utakmice sedam su zgoditaka potpisali Bijeli, s tim da je zaprešićki dvoboj sasvim sigurno ostavio jači, bolji dojam.

Istru je Hajduk visoko porazio na strpljenje, na čekanje pogreške, a u Zaprešiću je prvi put odigrana utakmica na pogon tzv. pobjedničkog duha. Na travnjaku smo vidjeli momčad koja se od starta utakmice nametnula kao gazda na terenu.

Odlične brojke

Posjed lopte često može zavarati (64:36 za Hajduk), ali kada je omjer udaraca prema vratima 13:2 u korist Hajduka, onda sasvim sigurno nema nikakvog varljivog dojma. Kao što je protiv Lokomotive bilo jasno da je Hajduk podbacio ne zapucavši prema vratima u 90 minuta igre.

Na kraju se postavlja samo jedno logično pitanje: može li Carrillov Hajduk ponoviti igru iz Zaprešića i kada se u sastav vrati Marko Futacs? Može li se sličan pristup i stil izvedbe ponoviti protiv Belupa u sljedećoj rundi?

U protivnom, jedna će utakmica ostati izoliran slučaj. Što bi zaista bilo šteta jer Zaprešić je pokazao kakav bismo Hajduk željeli gledati.

-------------------------------------------------------------------------------------------

TRI POBJEDNIČKA ELEMENTA IGRE

1. Igra bez visokog centarfora bazirana na proigravanjima, građenju akcija preko bočnih pozicija

2. Glad za pobjedom od prve minute iskazana kroz snažan presing i agresivnu izvedbu kompletne momčadi Hajduka

3. Statistika udaraca prema golu 13:2 u korist Hajduka jasan je pokazatelj nadmoći i odnosa snaga na terenu