U godini kada ga samo pet mjeseci dijeli od 35. rođendana, u danima pune nogometne zrelosti, Darijo Srna je dobio pozivnicu iz Barcelone! Proljeće 2017. godine nudi početak ili kraj. Ostanak u sumornoj ukrajinskoj kolotečini ili izazov u najvećoj momčadi svijeta? Nadam se da Darijo Srna nije u dvojbi, jer, nije to odlazak u arapski pijesak i gramzivost za petro-dolarima, ovo je odlazak u najbolju momčad svih vremena, šansa da jednu veliku karijeru okruni osvajanjem Lige prvaka.
Nije to ni emocionalni povratak u Split i povratak korijenima, tamo gdje je sve počelo, Darijo Srna više nema što raditi u otužnoj hrvatskoj nogometnoj stvarnosti, gdje bi igrao s Nikolom Vlašićem, Josipom Juranovićem i Franckom Ohandzom i vjerojatno bi bio omalovažavan, ovo je odlazak u momčad u kojoj igraju Messi, Suarez, Neymar i Iniesta, za čiju igru još nije pronađeno cjepivo...
Kažu “dobro informirani izvori” da se Srna dvoumi zbog osjetno manje plaće nego što ima u Šahtaru i ugovoru na samo šest mjeseci.
U ovoj Barceloni 90 posto nogometaša igralo bi besplatno, a preostalih 10 posto bi još i podigli kredit samo da mogu istrčati u momčadi, u kojoj igra najbolji igrač svih vremena. Više vrijedi jedna minuta u El Clasicu, nego godinu dana u bilo kojoj momčadi na svijetu. I nema novca ni žrtve koja je prevelika za takvu čast.
Kada se nogometaš približi 35. godini života, mora sam sebe testirati. Ako je inteligentan i zdrav, bit će i realan, ne smije ga “prebaciti pamet” i inzistirati na višegodišnjem ugovoru. Ne mora biti supermen, ali mora shvatiti da mu nakon svake utakmice, uz poseban tretman u prehrani, treba i malo dulji odmor.
Da bi mogao pratiti nogometaša, koji igra bolji nogomet od Pelea i Maradone, i Iniestu, koji nogomet igra kao što Federer igra tenis. Svjestan da njegov centaršut, koji je svojedobno bio bolji i od Beckhamovog, nije zahrđao...
Razumio sam njegov povrijeđeni ego. Mjesecima je bio bombardiran od raznoraznih “stručnjaka” i piskarala da mora odstupiti iz reprezentacije, u korist boljeg, bržeg, mlađeg i agresivnijeg Vrsaljka, da je zreo jedino za - rezalište. Dišpet je nagnao Darija Srnu da odigra Europsko prvenstvo na najvišoj razini, unatoč tome što je sve utakmice igrao sa sjenom očeve smrti, L’Equipe ga je uvrstio u idealnu momčad EP-a. Pobijedio je biološke zakonitosti, pobijedio je ptice rugalice. Ali, njegov karakter nije želio poništiti odluku da se rastane od nacionalne momčadi, u času kada su mu telefonirali iz Barcelone...
Kapetani hrvatske reprezentacije igrali su u Milanu (Z. Boban), Bayernu (N. Kovač), Šahtaru (D. Srna) i Realu iz Madrida (L. Modrić). Srna je svakako najveći kapetan, ako ni zbog čega onda zbog jedinstvene statistike, u reprezentaciji je trajao 14 godina i odigrao 134 utakmice, uz 22 gola. Unatoč tome nije narcis, ne uživa gledajući vlastiti imidž u ogledalu. Bio sam, na jednoj njegovoj utakmici u Münchenu, kada su “fasovali” sedam komada od Bayerna. Rijetko sam vidio tako potištenog čovjeka, iako je svjestan da se u nogometu poniženja ne mogu izbjeći.
Jedna besprijekorna karijera, prožeta izuzetnom odanošću domovini i nadasve nogometu, zaslužuje krešendo na Camp Nou pred 100.000 gledatelja. Uz Messija, Neymara, Iniestu i Rakitića. Kad ga već ne možemo nagovoriti da se vrati u reprezentaciju, kakav bi to bio veličanstveni finiš jedne velike karijere. I zar je uopće važno - koliko eura i koliko minuta?!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....